
N1/Lea Apro
Marija Srdić, čiji je sin Lazar napadnut decembra 2024. godine kod Futoške pijace u Novom Sadu tokom protesta “Zastani Srbijo”, uputila je otvoreno pismo doskorašnjem predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Marija Srdić obratila se Vučiću povodom spiska pomilovanih na kom se nalaze i napadači na njenog sina.
Njeno otvoreno pismo prenosimo u celini:
Aleksandre Vučiću,
Ja sam majka Lazara Srdića. Onog mladog čoveka koga su tvoji batinaši povredili dok je, kao građanin, mirno stajao na raskrsnici tokom petnaest minuta tišine za žrtve pada nadstrešnice, na uglu Futoške ulice i Bulevara oslobođenja u Novom Sadu, decembra 2024. godine.
Pišem ti kao majka, ali i kao građanka ove zemlje kojoj si svojim poslednjim činom na funkciji predsednika Republike još jednom pokazao koliko malo za tebe vrede ljudski životi, dostojanstvo žrtava i vladavina prava u sistemu koji si stvorio.
Među onima koje si pomilovao poslednjeg dana svog predsedničkog mandata nalaze se i tvoji „batinaši iz poršea“.
U napadu na raskrsnici kod Futoške pijace povredili su aktivistu Roberta Silberholza i mog sina. Sudski postupak trajao je gotovo dve godine. Želeli smo pravično suđenje i kaznu primerenu težini počinjenih dela. Želeli smo da pravosudne institucije savesno rade svoj posao, da se utvrdi odgovornost i donese presuda.
Taj trenutak nismo dočekali.
Ti si se pobrinuo da ga ne dočekamo.
Poslednjeg dana svog mandata iskoristio si institut pomilovanja da intervenišeš u krivičnim postupcima i okončaš krivično gonjenje ljudi optuženih za nasilje nad građanima. Smatram da si time prekoračio granice svojih ustavnih ovlašćenja i zloupotrebio institut koji ti je Ustav stavio na raspolaganje. Nisi samo onemogućio da žrtve dočekaju sudski epilog – dodatno si ih viktimizovao. Ponizio si i njih i nas, njihove porodice i prijatelje, kao i sve one koji su gotovo dve godine verovali da će pravda biti zadovoljena pred sudom.
Abolirao si ljude koji su učestvovali u nasilju nad građanima dok su mirno odavali poštu žrtvama. Abolirao si one koje smo prepoznavali kao deo tvoje mreže nasilnika, regrutovanih i upotrebljenih kao partijska paravojska.
Otišao si toliko daleko da si pomilovao i čoveka pravosnažno osuđenog u postupku za smrt Milomira Milivojevića iz „Namenske“.
Šta si time poručio porodici ovog mladog čoveka? Šta si poručio svim porodicama koje su godinama čekale pravdu? Da je dovoljno da imaš predsednički potpis pa da se izbriše sudska presuda? Da je tvoja moć iznad života?
Aleksandre Vučiću, aktima pomilovanja ipak nisi izbrisao ono što su pomilovani i abolirani učinili. Nisi izbrisao povrede, strah, poniženje ni posledice nasilja. A nisi izbrisao ni odgovornost.
Ana, Sonja, Kristina, Robert, Veroljub, moj Lazar i brojne druge žrtve zaslužili su pravdu. Mi, njihove porodice, zaslužili smo da dočekamo sudske presude kao minimum pravne i ljudske satisfakcije.
Umesto toga, dobili smo još jednu potvrdu da si institucije podjarmio i podredio svojoj volji.
Zato ti kažem: iskoristićemo sva raspoloživa pravna sredstva i institucionalne mehanizme kako bi žrtve dobile satisfakciju, kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice i kako odgovornost ne bi stala na ljudima koje si pomilovao. Tražićemo i pravne puteve da ti, kao onaj koji je doneo ove odluke, budeš pozvan na odgovornost zbog zloupotrebe predsedničkih ovlašćenja.
Tvoj poslednji čin na predsedničkoj funkciji, ovo prekoračenje ustavnih ovlašćenja i zloupotreba instituta pomilovanja, predstavlja krešendo beščašća kojim si okončao epohu svoje vlasti. Epohu u kojoj si, zajedno sa svojim kerberima, nasilnicima i zaslepljenim sledbenicima, sabrao gotovo sva zamisliva i nezamisliva zlodela.
Pomilovanjima si potvrdio da su nasilnici bili tvoja produžena ruka, izvršioci tvoje volje i izraz tvoje obesti i nasilništva.
I da, ovo pismo stići će do tebe, ali i do ljudi širom zemlje, samo zato što su te građani, predvođeni studentskim pokretom, potukli do kolena na izborima 25. oktobra.
Za mene i mnoge roditelje danas je uteha saznanje da nijedan mlad čovek u ovoj zemlji više neće biti meta pomahnitalog režima. Da nijedan mlad čovek, nijedna porodica, nijedan građanin neće morati da prolazi kroz ono kroz šta smo mi prošli.
Treba da znaš i to da ostajemo na putu istine i pravde. I da nećemo odustati dok dišemo.
Majka Lazara Srdića
Marija Srdić
n1.info- rs