„Zaključane kapije autobuske u Beranama sramota za cijeli grad“

Praznične gužve na improvizovanom autobuskom stajalištu u Beranama, preko puta zaključane kapije autobuske stanice, aktuelizovale su pitanje do kada će još trajati agonija sa nekadašnjim preduzećem “Simon vojaž”. 

Praznične gužve na improvizovanom autobuskom stajalištu u Beranama, preko puta zaključane kapije autobuske stanice, aktuelizovale su pitanje do kada će još trajati agonija sa nekadašnjim preduzećem “Simon vojaž”.

Neraspoloženi za razgovor, ali ogorčeni, putnici uglavnom negoduju i ističu da situacija oko autobuske stanice, koja traje već skoro tri godine, predstavlja sramotu za čitava grad.

“Često putujem i čekam na ovom stajalištu. U početku smo mislili da će to biti privremeno, a sada se ljudi navikavaju na to kao da je normalno. A nije normalno i sramota je da ovaj grad koji je bio poznat po profesionalnoj organizaciji autobuskog prevoza sada nema stanicu, nego da čekamo na ulici” – kazao je jedan od njih.

Stečajni upravnik kompanije “Simon vojaž”, Lado Šekularac, nije odgovorio na pitanje postavljeno još prije praznika, da li ima zainteresovanih kupaca i da li ima plan kako da prekine agoniju sa atuobuskim saobraćajem u ovom gradu.

Ni dvije licitacije koje je do sada organizovao za prodaju autobuske stanice po cijeni od 920 hiljada eura, nisu uspjele. Poslednja je održana polovinom februara, a da li je u međuvremenu bila još neka, nismo mogli saznati. Kapije autobuske stanice, uglavnom su i dalje pod ključem, a autobusi “Simon vojaža” parkirani na istom mjestu.

I dvije pocijepane i protrule zastave na krovu stanice, koje niko ne pokušava da skloni ili zamijeni, govore da se ništa pozitivno ne dešava i da se agoniji, u kojoj najviše ispaštaju putnici, ne nazire kraj.

Kada je autoprevozna firma „Simon vojaž“ ušla u stečaj, tadašnji stečajni upravnik Saša Zejak rekao je da se radi o firmi koja ima „posebnu socijalnu dimenziju i društveni značaj“ i da ne bi bilo dobro da se prodaje segmentirano.

Zatim je u kratkom roku održan veći broj licitacija za kompletnu imovinu, da bi na kraju preduzeće „Viktorija ekpres“ tvrdila da je kupila tu imovinu za 710 hiljada eura. Uslijedila su, međutim, dešavanja u Privrednom sudu, kada je uhapšen i stečajni upravnik ove kompanije, a novi stečajni upravnik je poništio sve radnje koje su ranije sprovedene.

Zbog prodaje cjelokupne imovine, koja je na prvoj licitaciji bila 2,4 miliona eura, za svega 710 hiljada eura, protestvovali su i bivši radnici, strahujući da neće moći da naplate svoja potraživanja.

Zato je novi stečajni upravnik odlučio da prodaje dio po dio, a najprije je oglasio na prodaju autobusku stanicu na atraktivnoj lokaciji za 920 hiljada eura. Zatim je trebalo da bude oglašena imovina na Rudešu, gdje je nekada bilo sjedište kompanije sa garažama i tehničkim pregledom, od čega je ostalo samo zemljište.

Najavljena je i zasebna prodaja fabrike peškira u selu Bor u Petnjici, koju je novcem „Simon vojaža“ i uz partnerstvo nekog turskog investitora koji se brzo izgubio, otvorio dotadašnji vlasnik Mahmed Adrović. Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk.

Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo. Grupa prevoznika je, zbog ranijih potraživanja na osnovu prodatih karata, odbijala da koristi usluge autobuske stanice, a Direkcija za drumski saobraćaj je na njihov zatjev ukinula licencu autobuskoj stanici.

Iz te Direkcije MKI tada je rečeno da su sve činili u proteklom periodu, odnosno da se „intezivno radilo na rješavanju problema funkcionisanja autobuske stanice Berane“.

Kako je rađeno i danas se poslije toliko vremena može vidjeti po gužvama na ulicama. Dok se sve to dešava, građani koji koriste usluge javnog prevoza ne mogu doći do osnovnih informacija o polascima autobusa, da li ima ili nema karata, jer autoprevoznici ne prijavljuju ni polaske, niti broj slobodnih mjesta u autobusima. Uzaludni su bili i svi dosadašnji pozivi bivših radnika državnim organima da se uključe u rješavanje ovog gorućeg problema u Beranama.

Beransko autoprevozno preduzeće “Simon vojaž” nastalo od nekadašnjeg Jugoprevoza, odnosno “Ivangradprevoza”, koji je bilo među najjačima u bivšoj Jugoslaviji.

Poslije zapadanja u krizu, 2004. godine uveden je prvi stečaj i preduzeće godinu kasnije prodato mješovitoj firmi “Simon vojaž”. Ta firma je odmah rasprodala kamionski vozni park i samo od toga povratila sva uložena sredstva. Nastavila je da radi sa stotinu radnika, a onda i ona počela da posustaje i ukida linije, kada su prije dvije godine radnici i započeli štrajk.

U međuvremenu je lukseburgški državljanin Simon Bernard podnio krivičnu prijavu protiv svog partnera u Crnoj Gori Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, za zloupotrebu službenog položaja i navodnog falsifikovanja njegovog potpisa. Ta krivična prijava je završila u specijalnom tužilaštvu, i pokrenut je izviđaj, ali za sada bez epiloga.

Građani Berana sada sa nevjericom posmatraju dešavanja u vezi sa prodajom autobuske stanice, i sa ironijom na društvenim mrežama komentarišu najmeru prodaje aerodroma u ovom sjevernom gradu. Kako i ne bi bili sumnjičavi, kada Ministarstvo kapitalnih investicija već tri godine nije u stanju da riješi problem jedne obične autobuske stanice.

Izvor: RTCG

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor