Koliki strah vlada u Demokratskoj partiji socijalista najbolje govori činjenica da više ni ne razmišljaju o samostalnom nastupu na izborima u Crnoj Gori.

Na taj način pokušavaju da prikriju ono što svako istraživanje pokazuje, a to je istorijski minimum podrške ovoj partiji. Vrijeđanje vjernika Srpske pravoslavne crkve, kojih je dominantno najviše u Crnoj Gori, zatim i sami napadi na SPC, nazivajući je Crkvom Srbije, a uz to i otkrivanje niza afera i zloupotreba službenih položaja od strane ljudi bliskih DPS-u, a koji su trenutno u zatvoru, samo su neki od razloga zbog čega građani više ne vjeruju ovoj partiji.

Da je tako najbolje pokazuju već održani izbori.

U Nikšiću, rodnom gradu lidera DPS-a Mila Đukanovića, ta partija je razvlašćena posle decenija vladanja. Koalicija DPS, SD, Liberalna partija i Patriotsko komitski savez je tvrdila da ima vlast u Nikšiću, da bi nakon izbora završili u opoziciji i to nakon ubjedljivog poraza.

Ista situacija se preslikala i u Herceg Novom, gdje je DPS doživio debakl. Četiri mandata su izgubili, u odnosu na prethodne izbore, iako su bili u koaliciji sa SD-om, koji je takođe imao jedan mandat.

Ni izbori u Beranama nisu donijeli ništa novo. Velika koalicija DPS, Socijaldemokrate, Bošnjačka stranka i Liberalna partija poražena je u tom gradu.

Mojkovac, rodni grad bivšeg premijera Duška Markovića, takođe nije imao sluha za koaliciju okupljenu oko DPS-a, te je vlast i u tom gradu promijenjena.

U Ulcinju ista situacija. DPS i Bošnjačka stranka su završili u opoziciji iako su najavljivali pobjedu.

Ako se na to doda i Cetinje, gdje je DPS izgubio vlast i više je nego jasno kako prolaze koalicije okupljene oko DPS-a.