Da je bijela kuga ozbiljno zakucala na vrata sjevera Crne Gore pokazuje i demografska slika u pojedinim mjesta na području opštine Plav. Naslikovitiji primjeri opustjelih sela su Hoti i Zabelj, u kojima tokom zime obitava svega po jedno domaćinstvo, a gdje je prije pedesetak godina živjelo i po šezdeset porodica.

     U HOTIMA SAMO JEDNO DOMAĆINSTVO/ -D.J.

Tačno je da tokom zime u selima Hoti i Zabelj dimi svega po jedna kuća. To je porazna činjenica, kad se zna da je na ovom području nekada u svakoj kući bilo po desetoro čeljadi. No, tome se ne treba čuditi. Mladi ljudi hoće posao i dobru platu. To je osnov da bi mogli da zasnuju bračnu zajednicu. Toga ovdje nema. Zato narod bježi. Mnogi odlaze bez želje da se ikada vrate. Tako ovi prostori ostaju pusti – naglašava Smail Mujović, podsjećajući da je njegova porodica jedina koja stalno živi u Hotima.

Da je život na ovom području praktično stao pokazuje i škola koja se nalazi na tromeđi sela Jasenice, Hoti i Zabelj. Prilično ruinirana zgradi koja je nekada bila vojna karaula kasnije je pretvorena u objekat za izvođenje nastave. Tu školu trenutno pohađa samo jedan đak, iako se ona nalazi na svega šest kilometara od Plava.

U ovoj školi uči samo moje dijete. To dovoljno pokazuje kakvo je stanje u našim selima i koliko društvo u cjelini vodi računa o ovim krajevima. Kad sam ja učio ovdje, u osnovnoj školi je bilo preko 60 učenika. Pogledajte gdje smo danas. Pojedine komšije iz Jasenice djecu šalju za Plav da tamo pohađaju nastavu, a ja sam se nekako sa svojim djetetom izborio da se škola ovdje ne zatvori potpuno, iako se radi o objektu koji je u dosta lošem stanju – navodi četrdesetpetogodišnji Salih Šarović.Dodaje da je nedovoljna pažnja države prema selu i poljoprivredi jedan od glavnih uzročnika sveukupnog zaostajanja sela u plavskoj opštini.

Danas mnogo više ljudi iz naših sela živi u inostranstvu, Podgorici i primorju, nego u svom zavičaju. Ti ljudi su tamo svi uglavnom uspješni, a ovdje narod muku muči da sastavi kraj sa krajem. To samo po sebi govori da je neravnomjerni regionalni razvoj doprinio ovakvom stanju. Ispada da ovdje više nema života. Da li će ga biti u narednom periodu zavisi od onih koji vode ovu državu. Ukoliko budu shvatili da se selima na sjeveru Crne Gore, pod sadašnjim uslovima, ne piše dobro, onda ima neke pritajene nade. Ako to ne shvate i ne preduzmu mjere za oživljavanje ruralnog područja, onda za desetag godina ovdje neće imati ko koga da sahrani – kazao je Šarović.

Sličnog mišljenja je i njegov komšija iz Jasenice Šefket Srdanović dodajući da se moraju osmišljavati programi za zaustavljanje iseljavanja i povratak stanovništva u selima.

Dovoljno je reći da ovdje nema signala za mobilnu telefoniju i shvatiti kako se živi. Tu su ostali da žive samo oni najuporniji. Mladi odlaze, jer nemaju gdje da rade. Stočni fond je uništen, a samo rijetki obrađuju zemlju. Jednostavno na ovo područje niko ne okreće glavu, zato treba država da osmišljava programe na osnovu kojih bi se ljudi zadržali da tu žive i rade. Ako se to ne uradi, sve ovo ode u propast – poručuje Srdanović.

Izvor:Dan