Dan posvećen Danijelu Vinceku, osnivaču Botaničke bašte u Kolašinu, bio je prilika da se još jednom osvijetli širina njegovog naučnog rada i izuzetan doprinos proučavanju flore Crne Gore, ali i da se otvori pitanje odnosa države prema njegovoj dragocjenoj zaostavštini.

Vincek je Botaničku baštu u Dulovinama za života poklonio državi, a njome danas upravlja Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG). U okviru obilježavanja 100 godina od njegovog rođenja, JPNPCG organizovalo je niz prigodnih aktivnosti, edukativne radionice za učenike osnovne škole, panel diskusiju posvećenu njegovom radu i nasljeđu, kao i otkrivanje spomen-table sa Vincekovim likom i citatom koji svjedoči o njegovoj dubokoj posvećenosti prirodi i botanici.

Kako je kazala direktorica JPNPCG Marinela Đuretić, skup je prilika da se govori o važnim temama botanike, zaštite prirode i budućih izazova, ali i da se oda posebno priznanje ljudima koji su svojim radom ostavili trajan trag u nauci i očuvanju prirodnog nasljeđa.

Ona je kazala da je potrebno nastaviti višedecenijsku tradiciju stručnog i naučnog rada, uz jačanje saradnje institucija, naučnika i lokalne zajednice, kako bi se prirodna bogatstva Crne Gore sačuvala i prenosila budućim generacijama. Posebno je naglasila značaj institucionalne podrške i zajedničkog djelovanja u očuvanju zaštićenih područja i unapređenju njihovih vrijednosti.

Duboki trag

Učesnici panel diskusije opisali su Vinceka kao izuzetnu i nesvakidašnju ličnost, čovjeka koji je svojim radom, znanjem i posvećenošću ostavio dubok trag u crnogorskoj botanici. Istaknuto je da je bio veliki zaljubljenik u prirodu, planine i biljke, te da je upravo tu ljubav prenio na brojne mlađe generacije istraživača. Vincek je bio poznat po izuzetnom poznavanju flore Crne Gore, terenskom radu i pedantnom bilježenju podataka, koje učesnici smatraju dragocjenim za današnja i buduća naučna istraživanja. Iako po formalnom obrazovanju nije bio biolog ni botaničar, već ekonomista i stručnjak za spoljnu trgovinu, botanika je bila njegova životna strast kojoj se u potpunosti posvetio nakon odlaska u penziju.

Panelisti su naglasili da je bio čovjek ispred svog vremena, otvoren za saradnju i spreman da svoje znanje nesebično dijeli sa drugima. Posebno je istaknuta njegova uloga u popularizaciji botanike u Crnoj Gori, stvaranju uslova za naučna istraživanja i povezivanju domaćih i stranih stručnjaka. Zahvaljujući njegovom radu, mnogi istraživači dobili su priliku da upoznaju bogatstvo crnogorske flore, dok je Botanička bašta Dulovine ostala njegovo najprepoznatljivije životno djelo i trajna zadužbina.

Iako je Botanička bašta Dulovine i dalje jedno od najznačajnijih mjesta za očuvanje biljnog diverziteta Crne Gore, učesnici panel diskusije ocijenili su da se danas suočava sa brojnim izazovima. Istaknuto je da je bašta nakon smrti Danijela Vinceka izgubila dio nekadašnjeg sjaja, te da su njene žive i herbarske zbirke značajno osiromašene. Posebno je naglašena potreba za obnovom biljnih vrsta koje su vremenom nestale, kao i za kontinuiranim stručnim nadzorom i brigom koju je nekada obezbjeđivao sam Vincek sa svojim saradnicima.

Sa panela je poručeno da se prema Vincekovoj zaostavštini nije uvijek odnosilo sa dovoljno odgovornosti, zbog čega je neophodno intenzivirati aktivnosti na obnovi i unapređenju bašte. Kao prioriteti istaknuti su vraćanje njenog nekadašnjeg ugleda, razvoj edukativnih i istraživačkih sadržaja, kao i stvaranje uslova da bašta ponovo postane mjesto okupljanja naučnika, studenata i ljubitelja prirode. Učesnici su poručili da je za ostvarenje tih ciljeva potrebna snažnija institucionalna podrška, stručni kadar i dugoročna ulaganja, kako bi se sačuvala i razvijala vrijedna prirodna i naučna baština koju je Danijel Vincek ostavio Crnoj Gori.

Obogaćivanje žive zbirke

“Nijesam zadovoljna kako danas izgleda. Svjesna sam, to je odgovornost države, ali i svih nas …Mi imamo jedno veliko blago, zadužbinu koju nam je ostavio Daniel, ali se ovih godina, otkako ga nema, nismo odgovorno prema njoj ponijeli i mi to moramo da popravimo… Ne možete razmišljati o zaštiti prirode, o zaštiti flore, ako nemate botaničku baštu. To je prvi početni korak da biste uradili tu ex situ zaštitu za toliku, da kažem, endemičnu floru kojom je bogata Crna Gora. Ono što je jako važno, on je napravio prvi korak, a drugi korak je banka sjemena. Mi imamo osnovu i mi dalje treba da nastavimo u pravcu formiranja banke sjemena i dalje u pravcu prave zaštite, ne samo ove koja se sastoji od naše priče ili nekih papira, nego u pravcu prave zaštite jako bogate flore kojom se Crna Gora može da ponosi”, kazala je naučnica Snežana Dragićević (CANU).

Iz JPNP CG najavili su da su krenuli u proces da botaničkoj bašti vrate pređašnji izgled, pređašnje značenje i pređašnji ugled koji je imala za Vincekovog života. Iz tog preduzeća Botaničku baštu u budućnosti vide kao interpretativni i edukativni centar.

“Prvi je korak da se ta živa zbirka obogati, da se obnovi herbarska zbirka, da se vrati sjaj bašti koji je imala, a onda i da se na taj način nekako vrati ugled kroz mlade posjetioce, kao mjesto gdje će dolaziti ljudi i gdje će se istraživači okupljati i imati volju da i sami daju doprinos tom prostoru. Naša obaveza je da botanička bašta bude mjesto gdje će rado dolaziti mladi ljudi i vraćati joj se. To je naša obaveza u narednim godinama, ali prvo joj moramo vratiti izgled, pa onda uporedo i privlačiti mlade posjetioce”, kazala je Slavica Đurišić iz JPNPCG.

Vincekov prevodilački rad

Akademik dr Vukić Pulević istakao je o jednom manje poznatom, ali izuzetno važnom doprinosu Danijela Vinceka crnogorskoj nauci, njegov prevodilački rad. Kako je naglasio, Crna Gora je u 19. vijeku imala izuzetno razvijenu geografsku literaturu, pretežno pisanu na njemačkom jeziku, zbog čega je dugo ostala nedovoljno poznata domaćoj stručnoj javnosti usljed jezičke barijere i nedostatka institucija koje bi je sistematski predstavile.

Posebno je izdvojio radove njemačkog geografa Kurta Haselta, koji je detaljno istraživao Crnu Goru i ostavio značajna djela iz fizičke geografije i putopisa. Upravo te tekstove, kao i brojna druga naučna i putopisna djela stranih autora, Vincek je preveo na naš jezik, čime je omogućio njihovu dostupnost domaćim naučnicima i široj javnosti.

Pulević je naglasio da Vincek nije bio samo prevodilac, već i izuzetan poliglota i posrednik između naučnih tradicija, čiji su prevodi obuhvatili radove sa njemačkog, italijanskog, engleskog i ruskog jezika. Time je značajno doprinio afirmaciji crnogorske geografije, botanike i šire naučne i kulturne baštine, kao i njenoj međunarodnoj vidljivosti.

vijesti