Istraživanja su pokazala da je 40 odsto ljudi s potvrđenim COVID-om u vrijeme testiranja bilo asimptomatsko, a podatak se temelji na 95 studija u koje je bilo uključeno gotovo 30 miliona ljudi.

Zaraza je stizala sve bliže njihovu domu. Koronavirusom su se zarazili njihovi prijatelji, većina kolega, a ponekad i njihova djeca ili bake i djedovi. Činilo se da je pitanje trenutka kad će sreća napustiti i one koji još nijesu ‘pokupili’ virus. No neki su ljudi uspjeli proći neokrznuto kroz više talasa infekcija, čak i u vrijeme onih najzaraznijih varijanti. Korona virus ih je u dvije pandemijske godine poštedio, barem prema njihovom saznanju, piše dpa.

Neki misle da je to zato jer su se striktno pridržavali propisanih mjera za sprječavanje zaraze. Drugi da su jednostavno imali sreće. Treći se pitaju je li njihova zaraza bila asimptomatska, naročito u početku kad testiranja nisu bila raširena.

Jednog i konačnog razloga kojim bi se objasnilo zbog čega se neko nije zarazio – nema. Razlog je vjerojatno kombinacija faktora.

“Mnoge se hipoteze čine prihvatljivim”, tvrdi Leif Erik Sander, šef Odjela za zarazne i respiratorne bolesti berlinske bolnice Charite.

Prije svega, važno je imati na umu da velik broj zaraza koronavirusom prolazi potpuno ili uvelike neprimijećen.

Geni i krvna grupa

U meta-analizi objavljenoj u časopisu JAMA, autori su napisali da je otprilike 40 odsto ljudi s potvrđenom dijagnozom COVID-a u vrijeme testiranja bilo asimptomatsko. Podatak se temelji na 95 međunarodnih studija u koje je bilo uključeno gotovo 30 miliona ljudi.

U otkrivanju infekcija ulogu očito igra i učestalost testiranja. Ako osoba nije redovno testirana, veća je vjerovatnost da nije ni bila svjesna potencijalne blage zaraze.

I geni mogu igrati ulogu u tomu hoće li se neko zaraziti, kaže Ulf Dittmer, direktor instituta za virologiju univerzitetske bolnice u Essenu.

“Ima ljudi koji su zbog svojih genetskih karakteristika podložniji zarazi malarijom ili HIV-om. Do određene mjere to vrijedi i za Sars-CoV-2”, rekao je Dittmer. Dodaje da isto vrijedi i za krvnu grupu, što ne samo da utiče na težinu bolesti nego i na podložnost virusu.

Uz to se zaštita koju osigurava vakcina često potcjenjuje. I premda se nivo antitijela s vremenom smanjuje, ona mjesecima ostaje dovoljno visoka, što, kaže Sander, smanjuje broj zaraza.

Dittmer dodaje kako je otkriveno da posebna podgrupa antitijela pruža posebno dobru zaštitu od zaraze koronavirusom. “Mjerenje njihovog nivoa je skupo i komplikovano pa se i ne sprovodi. Tako da ne možete znati ima li ih neko ili ne”, navodi.

Okolnosti ili slučajnosti

Drugi fenomen koji valja spomenuti je činjenica da su nekoliko dana nakon zaraze jednim patogenom ljudi tipično manje osjetljivi na zarazu nekim drugim. Drugim riječima, obična prehlada bi vas neko vrijeme mogla štititi i od koronavirusa.

“To je djelimično zbog interferona, obrambenih proteina u sluznici koji smanjuju osjetljivost na Sars-CoV-2 u tom vremenskom prozoru”, rekao je Sander.

Kod nekih ljudi imunitet vrlo brzo sam uspijeva ukloniti virus iz organizma.

“Švedska studija otkrila je T-stanice (vrstu bijelih krvnih zrnaca koji su dio imunitetskog sastava) u ljudi koji nisu bili pozitivni nakon bliskog kontakta sa zaraženim članovima porodice. To je znak da je njihov imunitet‘imao posla’ s virusom Sars CoV-2, premda se to nije moglo uvijek detektovati”, kazao je Sander.

I što se može zaključiti? Možda ste virus imali i ne znajući, možda ste imali koristi od nekih privremenih okolnosti ili nekih genetskih faktora ili jednostavno ludu sreću.

“Ništa od toga ne znači da ste trajno sigurni. Nova varijanta koronavirusa ili promijenjene okolnosti to mogu u potpunosti promijeniti”, upozorio je Sander.