Search
Close this search box.

Zapis iz Budimpešte: Zaljubljujete se na prvi pogled i ostajete vjerni zauvijek

Budimpešta se pokazala kao odličan izbor. Za mnoge je najljepši grad Evrope, možda malo podsjeća na Pariz, neki nalaze puno sličnosti s Londonom, a čak je upoređuju i sa Bečom.

Piše: Samedin Agović

Dva dana je malo kako biste sve vidjeli i doživjeli, ali uz dobru organizaciju može se puno toga obići i provesti super vikend.

OSAM MOSTOVA POVEZUJE BUDIM I PEŠTU/ PRIVATNA ARHIVA

Listam albume iz Budimpešte. Svaki drugačiji. Svaki iz nekog drugog vremena. Drugačija Budimpešta, a opet to je ona, vječito takva i svoja. Tvoja.

Moja treća posjeta Budimpešti. Hladan vazduh paraju mjestimični zraci sunca koji se probijaju kroz teške decembarske oblake.

Budimpešta, dama u koju se zaljubljujete na prvi pogled i ostajete joj vjerni zauvijek, jer joj se vraćate. To je grad uspomena – neke vam ponudi sam, druge stvorite vi. Ove prve se mogu pronaći tokom obične šetnje. Prvenstveno se to odnosi na prekrasne viševjekovne građevine, od kojih su najpoznatije Budimski dvorac, zgrada mađarskog nacionalnog parlamenta, bazilika Svetog Stjepana, Ribarska tvrđava…

Svaki posjetilac drugačije doživi ovaj grad. No, to je možda i njegova najveća ljepota jer svaka posjeta znači i jednu novu priču. Prema tome, bilo bi nerealno očekivati da ovaj tekst sadrži ama baš sve što Budimpešta može ponuditi, tako da su sljedeći redovi tek uspomene jednog turiste u gradu koji se ne zaboravlja.

Šetnja počinje podno stepeništa koje vodi prema Ribarskoj tvrđavi. Pogled prema gore otkriva bijele tornjeve i zidine koji podsjećaju na famozni dvorac iz Diznijevog logotipa. Svaki korak udaljava šetača od moderne realnosti i uvodi ga u zaboravljeni svijet kraljeva i plemića.

Ova tvrđava je sagrađena 1902. godine, u znak proslave hiljaditog rođendana Mađarske, a njenih sedam tornjeva reprezentuju sedam mađarskih plemena koja su osnovala državu. Svrha joj nije bila odbrambena, već isključivo umjetnička, i tu ulogu obavlja fantastično, jer je upravo ovaj lokalitet jedan od najposjećenijih. Razlog takve popularnosti krije se na vrhu, odakle se pruža prelijep pogled na grad na Dunavu. Po danu seže do samih krajeva Budimpešte i jasno se vide krovovi mađarskih zgrada i crkava. Po noći, smanjena vidljivost, no tada imate priliku da vidite grad okupan noćnim svjetlima. Ulična rasvjeta, sijalice u stanovima, blještave reklame i farovi automobila daju dodatnu dozu magičnosti ionako fantastičnom pogledu. Posebnu čar grad dobija tokom Adventa, kad je taj broj svjetlosnih tačaka uvećan hiljadu puta.

Panoramski pogled sa tvrđave pruža se na veći dio grada, a čuvena zgrada parlamenta je kao na dlanu. Ko bi rekao da je ovaj grad toliko lijep potpuno drugačiji. Ako nastavite s panoramskim pogledom, u oči vam upadaju i Sečenjijev lančani most, Palata Gresham, Velika sinagoga…

Svojim sjajem pozivaju da ih morate vidjeti izbliza u Pešti, s one strane Dunava. No, još se toliko toga nalazi i u Budimu. Tu je Budimski dvorac, dvorski kompleks mađarskih kraljeva, čiji prvi dijelovi datiraju u 1265. godinu.

Odlučujemo da se spustimo do obale Dunava, rijeke koja spaja dva istoriska dijela ovoga grada. Dva različita svijeta. U Budimu se istorija može vidjeti i osjetiti na svakom koraku, što ga čini i skupljim dijelom za turiste. Pešta je savremenija i više okrenuta modernom vremenu, no i dalje njeguje vrhunske građevinske relikte stare po nekoliko vjekova. Ta dva svijeta povezuju mostovi koji omogućuju da ovaj grad živi kao jedno.

Budimpešta ima osam mostova, a svaki od njih ima svoju priču i boju. Najpoznatiji, ali i najljepši među njima je zlatno osvijetljeni Sečinjijev lančani most, koji je ujedno i prvi stalni most koji povezuje Budim i Peštu. Ime je dobio po graditelju, grofu Ištvanu Sečinjiju, za kojega se veže i legenda o nastanku mosta. Naime, grof je saznao da mu je otac umro u Beču. Budući da se to dogodilo u decembru, zima je bila jaka i most je bio zatvoren. To je odužilo polazak za čitavih nedjelju dana i grof je obećao da će sagraditi stalni most, bez obzira na cijenu. Prije otvaranja je rekao da će se baciti u Dunav ako neko nađe grešku na mostu. Neki kažu da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao da oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Ištvanova kćerka primijetila da lavovi nemaju jezik. Ištvan je naredio da mu donesu merdevine, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se bacio u Dunav.

Stižem do trga nadomak zgrade parlamenta. Šezdeset pari željeznih cipela vječno leže razbacane na betonu. Sa potpeticom, čizmice, muške radničke, dječije… Sve one su posvećene žrtvama koje su bačene u Dunav tokom Drugog svjetskog rata.

Nastavljamo Andraši bulevarom ka Trgu heroja, radije nego da popijemo kafu ili pođemo u šoping. Znatiželja da vidimo što više znamenitosti vodi nas gradom, pa nas ni hladnoća nije ometala u namjeri. Tragovi koje smo ostavljali u snijegu na Andraši bulevaru postajali su sve dublji. Prste na nogama nisam više osjećao. Nakon sat vremena pješačenja stižemo na odredište – Trg heroja.

U gradskom parku je kopija Korvinskog zamka, dvorac Vajdahunjad. Trg heroja je okružen dvjema važnim građevinama – Muzejom lijepih umjetnosti i Palatom umjetnosti. Iza je veliki park u kojem je klizalište.

Ušli smo u gradski park da vidimo dvorac, zanimljiva građevina koju legenda povezuje sa grofom Drakulom. Kompleks je sastavljen od 21 zdanja koja su svojevrsna replika različitih arhitektonskih stilova i epoha Austrougarskog carstva (gotika, romanika, renesansa i barok). U dvorištu je kip Anonimus, koji je na brojnim fotkama, jer je većini turisti interesantna priča da će onaj ko dotakne olovku anonimnog pisca i sam osjetiti književno nadahnuće i postati vješt pisac.

Snijeg je prekrio plato oko glavnog zdanja, a mi smo iskoristili priliku da popijemo toplu čokoladu i osjetimo zimsku čaroliju mađarske prestonice.

Bilo je vrijeme da uđemo i u žutu liniju metroa (M1) – prvi metro u Evropi sa električnim napajanjem i jedan od najstarijih u svijetu. Od 2002. godine nalazi se na Uneskovoj listi svjetske kulturne baštine. Izlazimo u Vaci ulicu, koja je žila kucavica Budimpešte. Sa jedne strane lijepi izlozi skupih prodavnica i robnih brendova, a sa druge restorani, kafići i mnogobrojne suvenirnice. Krajem 18. vijeka imala je status najotmenije ulice u zemlji, a prva prodavnica Alter és Kiss, otvorena 1829. godine, važila je za vodeću modnu kuću Srednje Evrope.

Budimpeštu možete doživjeti na još jedan način – kroz hranu. Mađarska je daleko najpoznatija po gulašima i gotovo da nema tradicionalnog restorana koji ne nudi barem tri vrste tog jela. Imajte na umu da je dobro rezervisati sto, jer inače nećete pronaći mjesto u restoranu. Zapravo, sva popularna mjesta sa dobrom hranom su u večernjim satima puna. Morate čekati u redu da biste uopšte dobili sto. Zato je bolje posjetiti ih tokom dana, pa noć ostaviti za neke manje popularne kafiće.

Ne bi trebalo da propustite da probate tradicionalni kolač Chimney cake (Kürtoskalács) koji se peče na roštilju i prodaje na ulici. Šuplje slatko pecivo u obliku valjka začinjeno je cimetom i karamelizirano.

I ne mogu sve slike stati u jednu priču o Budimpešti, a ni u jedan album.

Sve opisano je tek djelić sadržaja koje ovaj prekrasni grad nudi. Teško da će dvije osobe ponijeti jednako iskustvo iz Budimpešte. Svako će stvoriti vlastite uspomene u moru različitih priča koje samo čekaju da budu istražene.

Jedna posjeta nikako nije dovoljna da biste mogli reći da ste vidjeli Budimpeštu. Možda samo za jedan njen dio. Još je mnogo toga neotkriveno i mora se osjetiti, doživjeti i pretvoriti u uspomenu koja će se umetnuti u spomenar “Budimpešta – grad koji se ne zaboravlja”.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor