POVODI: Profesorica Svetlana Sekulić usavršila nastavnu praksu svojim naučnim radom
Prenijeti znanje drugima, biti uporan i istrajan u toj svetoj misiji, jeste poziv koji je zahtjevan prije svega, koji iziskuje maksimalnu posvećenost i ljubav prema onima kojima se znanje daruje. Djeca su prekrasni, raznobojni cvjetovi u bašti, koje baštovan, tj. učitelj/nastavnik treba svakoga dana neumorno zalivati kako bi pupoljci izrasli u raskošne miomirisne ruže, karanfile, orhideje – poručuje profesorica Svetlana Sekulić
Foto: I.Mitrović
otovo tri decenije posvetila je obrazovanju, ali entuzijazam, ljubav prema radu i vjeru u snagu znanja nije izgubila ni danas.
Naprotiv, profesorica Svetlana Sekulić i dalje svakom času pristupa sa istom energijom i posvećenošću kao na početku karijere. U njenom radu obrazovanje i kultura neraskidivo su povezani. Vjeruje da se kroz knjigu, umjetnost i njegovanje lijepih vrijednosti oblikuju generacije odgovornih, obrazovanih i empatičnih ljudi.
Profesorica crnogorskog, srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi ,,Maksim Gorki“, koja je magistrirala na Katedri za crnogorski jezik u Nikšiću, savjetnica u nastavi, autorka brojnih priča, eseja, recenzija i knjige „Mikrotoponimija Bandića“, godinama uspješno vodi literarne i dramske sekcije, organizuje javne časove i kulturne programe, podstičući učenike da razvijaju kreativnost i ljubav prema čitanju. Naučni i književni izazovi umnogome su usavršili njenu nastavnu praksu. Njeni đaci ostvaruju zapažene rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima, a mnogi upravo zahvaljujući njenoj podršci otkrivaju i razvijaju svoje talente.
Za Svetlanu Sekulić prosvjeta je mnogo više od profesije. Učenike doživljava kao najdragocjeniji dio društva, kojem treba pružiti znanje, razumijevanje i podršku. Posvećena, odgovorna i istrajna, kroz gotovo trideset godina rada ostala je dosljedna vrijednostima koje smatra temeljom obrazovanja – radu, disciplini, poštovanju, empatiji i ljubavi prema knjizi. Upravo zato njena priča predstavlja primjer kako se predanim radom i iskrenom posvećenošću može ostaviti dubok trag u životima generacija učenika.
POBJEDA: Gotovo tri decenije radite u prosvjeti. Kako ste uspjeli da sačuvate isti entuzijazam, posvećenost i ljubav prema radu sa djecom od prvog dana do danas?
SEKULIĆ: Hvala na tom pitanju koje objašnjava suštinu ove profesije. Za mene, riječ prosvjeta sve govori. Potiče od glagola prosvijetliti (nekoga), obasjati ga, dodirnuti svjetlošću, a ta svjetlost jeste upravo znanje, obrazovanje. Prenijeti znanje drugima, biti uporan i istrajan u toj svetoj misiji, jeste poziv koji je zahtjevan prije svega, koji iziskuje maksimalnu posvećenost i ljubav prema onima kojima se znanje daruje. Djeca su prekrasni, raznobojni cvjetovi u bašti koje baštovan, tj. učitelj/nastavnik treba svakoga dana neumorno zalivati kako bi pupoljci izrasli u raskošne miomirisne ruže, karanfile, orhideje… Takođe, glagol obrazovati ima značenje oblikovati, razvijati, učiti. Prema tome, prosvjetni radnik ima tu privilegiju da oblikuje mlada, nježna bića, priprema ih za život, neizvjesnu budućnost prepunu teškoća i izazova. Ta krhka bića uče vremenom važne školske, ali i životne lekcije i vrate dobrotu i zahvalnost, na pravi način. Sve rečeno hrani moj entuzijazam počev od prve godine rada u školi do danas, a tako će i ostati.
POBJEDA: Tokom karijere bili ste mentor brojnim generacijama učenika i svjedočili velikim promjenama u obrazovanju. Koliko su se djeca promijenila i koji su najveći izazovi rada sa učenicima danas?
SEKULIĆ: Živimo u eri novih tehnologija, ubrzanog tempa života što sve zajedno od nas zahtijeva brzo prilagođavanje tim promjenama, sistemu koji novac stavlja u prvi plan dok se emocije zaboravljaju, potiskuju, često smatraju nedostojnim, slabošću čovjeka. To traje predugo, pa su se ljudi otuđili jedni od drugih i postali stranci. Nažalost, ni škola nije ostala pošteđena ovakvih negativnih trendova u društvu. Brojne generacije naših đaka znale su putokaz koji vodi do lijepe budućnosti, postale su odrasli, dostojanstveni ljudi koji vole svoje profesije i s ponosom se sjećaju osnovne škole i nastavnika. Djeca se neminovno mijenjaju, to je proces koji stalno traje, ali su te promjene danas još vidljivije, jer živimo u ogoljenom društvu, sve je transparentno, a samim tim i opasno. Iskušenja vrebaju djecu sa svih strana, slobode imaju i previše, što nije dobro. Ograničenja moraju postojati kako bi dijete znalo šta smije, a šta mu nije dozvoljeno kako kod kuće, tako i u školi. Svakako, najveći izazov za nastavnika jeste povratiti one stare vrijednosti koje su krasile obrazovni sistem, a to su rad, red, disciplina, poštovanje i razumijevanje drugog… Lično, kao pedagogu, najteže mi pada gubljenje empatije iako se svojski trudim da kroz razgovore sa učenicima povratim tu rijetku, ali dragocjenu vrlinu ukazujući im koliko je važna za njihovo odrastanje i vaspitanje.
Profesorica Sekulić sa svojim učenicima
POBJEDA: Godinama ste koordinirali obilježavanje Dana škole, organizovali javne časove, vodili literarne, dramske i druge sekcije. Koliko vannastavne aktivnosti doprinose razvoju djece i njihovoj ljubavi prema kulturi i književnosti?
SEKULIĆ: Ruski klasik F. M. Dostojevski napisao je misao: ,,Svijet će spasiti ljepota“. Svim bićem vjerujem u tu maksimu, jer bez one istinske unutrašnje ljepote život gubi smisao. Vjerujem u onu dobrotu koju na rođenju dobijaju djeca cijeloga svijeta, u čistotu njihove duše, nevinost i osmijehe na njihovim licima kada od malih postaju veliki ljudi. Sve pomenuto najbolje se odslikava kroz kulturne aktivnosti, brojne sekcije na kojima djeca imaju potpunu slobodu da budu svoja, jedinstvena, bez imalo straha da će uraditi nešto što nije po volji nastavnika ili dobiti slabu ocjenu. Vannastavne aktivnosti nemjerljivo doprinose pravilnom razvoju djeteta i njegovih talenata. U to sam se uvjerila bezbroj puta pripremajući javne časove i školske priredbe. Kultura traži hrabrost prije svega, da se bez straha otisneš na njeno uzburkano more, da savladaš opasne talase i, tek na kraju, ako si istrajao u svom naumu, dobiješ zasluženu nagradu – aplauz publike. Moram pomenuti da je kultura u nas predugo bila u zapećku, tretirana kao nešto sporedno, manje važno, te posljedice takvog naopakog shvatanja trpimo danas. Nadam se da će se ulaskom u evropsku zajednicu naroda to stanje promijeniti, a dokaz pružaju mlađi naraštaji koji sve više uživaju u kulturi i umjetnosti.
POBJEDA: Osim prosvjetnog rada, ostvarili ste se i kao autorka brojnih priča, recenzija, knjige „Mikrotoponimija Bandića“, a bili ste i glavna urednica školskog lista „Zračak“. Koliko su naučni i književni rad obogatili Vaš rad u učionici?
SEKULIĆ: Neumorno traganje za onom unutrašnjom ljepotom Dostojevskog oslobodilo je ono uspavano dijete u meni, podstaklo ga da se igra, u toj igri uživa iznova i iznova, da dobije krila mašte i pobjegne u svijet knjige, književnih likova… To dijete se vremenom drznulo da pokuša pobijediti surovu realnost i počne pisati. Na moju veliku radost, pisanje priča, eseja, poetskih tvorevina, književnih prikaza i ostalog, traje i trajaće… Najveći izazov bila mi je Monografija o Bandićima, onomastička građa o mikrotoponimima katunskog područja i plemena. Svakako, mogu sa sigurnošću reći da su svi ti naučni i književni izazovi umnogome usavršili moju nastavnu praksu.
POBJEDA: Vaši učenici godinama postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima. Što je ključ uspješnog prepoznavanja i njegovanja talenata kod djece?
SEKULIĆ: Nastavnici su oduvijek imali presudnu ulogu u razotkrivanju učeničkih talenata, a tako je i danas. Neka djeca često nijesu svjesna da posjeduju neki dar, imamo i onih koji to znaju, ali se stide da ga javno pokažu, tu su i učenici koji imaju određene umjetničke vještine koje ne odgovaraju njihovim roditeljima iz određenih razloga. U svim tim zgodnim i nezgodnim situacijama, svi mi u školi trebamo dati vjetar u leđa darovitim učenicima da razvijaju dalje to što nose u sebi.
POBJEDA: Prošle godine unaprijeđeni ste u više zvanje – savjetnica u nastavi. Što Vama lično znači to priznanje i koliko ono predstavlja potvrdu dosadašnjeg rada?
SEKULIĆ: Priznanja i nagrade pružaju satisfakciju dobitniku, ali istovremeno ga i obavezuju da nastavi raditi dalje. Lijep je osjećaj kada neko valorizuje sve ono što ste uradili, uložili veliki trud, savjest i odgovornost da značajan školski projekat dovedete uspješno do kraja. Nastavnik treba da radi na sebi koliko god može, da se usavršava i stiče više zvanje, pa samim tim i veće kompetencije i stručnost.
POBJEDA: Dobitnica ste nagrade Ministarstva prosvjete iz Fonda za talente 2019. godine. Koliko su ovakva priznanja važna za prosvjetne radnike i što Vam je ta nagrada donijela na profesionalnom planu?
SEKULIĆ: Pohvalno je, u svakom slučaju, da je krovna institucija obrazovanja ustanovila ovakvu nagradu za nastavnike koji imaju zavidna profesionalna postignuća u dosadašnjoj nastavnoj praksi. Na profesionalnom planu, ta nagrada mi je donijela i priznanje kolektiva, mojih kolega, svijest o tome da rad nije bio uzaludan, a posebno neopisiv osjećaj unutrašnjeg zadovoljstva i ispunjenosti.
POBJEDA: Tokom karijere sarađivali ste sa velikim brojem kolega i roditelja. Koliko je ta saradnja važna za uspjeh učenika?
SEKULIĆ: Za dobrobit djece treba sve uraditi kako bi se osjećala sigurnim i bezbjednim u školi, sa svojim vršnjacima, u okruženju koje je prepuno iskušenja. Porodica i škola u tom pogledu imaju ogromnu ulogu, zadatak, ali i odgovornost. Što je bolja saradnja roditelja i nastavnika, utoliko je i kvalitet vaspitno – obrazovnog procesa na zavidnom nivou. Naravno, podrška kolega je nemjerljiva i dobrodošla kako bi taj lanac bio što čvršći i dugotrajniji.
POBJEDA: Koju biste poruku danas poslali djeci, roditeljima i kolegama u cilju unapređenja obrazovanja, kulture, njegovanja knjige i zajedničkog rada na stvaranju boljeg društva?
SEKULIĆ: Poruke su brojne i važne, ali ovom prilikom izdvojiću ono što je od suštinskog značaja.
Draga djeco, budite zdravi, veseli, učite i usavršavajte se, budite slobodnog duha i kritičkog mišljenja. Cijenite moć knjige, volite porodicu i svoje drugare, budite zahvalni i empatični. Roditeljima bih poručila da vole i paze svoju djecu, dok ne odrastu i postanu samostalna. Kolegama želim da budu solidarni, vrijedni i svjesni važne uloge koju imaju u obrazovanju i vaspitanju djece. Svi oni zajedno, ujedinjeni u zajedničkom cilju, biće sposobni da stvaraju prosperitetno društvo.
Oni koji osmišljavaju čas ne bi smjeli pružati otpor tehnologijama
POBJEDA: Poznati ste po tome što u nastavu uvodite savremene metode rada i organizujete brojne kreativne aktivnosti. Koliko je važno da nastava bude zanimljiva i prilagođena interesovanjima novih generacija?
SEKULIĆ: Savremeno doba neminovno podrazumijeva i naše novo promišljanje, metode rada koje su inovativne, zanimljive učenicima u tolikoj mjeri da će podstaći njihovu kreativnost, maštovitost, konstantno interesovanje za učenje i pronalaženje sebe u svim tim raznovrsnim i brojnim aktivnostima. Koristeći digitalna sredstva u nastavi, predavač ima osjećaj da pomjera stare granice, proširuje vidike, nudi djeci sve ono što im može privući pažnju, što naročito dolazi do izražaja u nastavi književnosti. Bilo da je u pitanju neka lirska pjesma ili realistična pripovijetka, dječja publika će je najbolje zapamtiti i usvojiti njene vrijednosti putem ,,powerpoint“ prezentacije. Nastavniku se otvaraju nova vrata digitalnih resursa, a od njegove umješnosti i kreativnosti zavisi krajnji ishod, tj. stepen učeničke motivacije i ishoda učenja. Dakle, oni koji osmišljavaju čas nikada ne bi smjeli pružati otpor tehnologijama, ostati zaglavljeni u nastavnom procesu prevaziđenim metodama rada, već smjelo ići naprijed.
Biografija za primjer
Svetlana Sekulić, profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti, radi u Osnovnoj školi ,,Maksim Gorki“ od 1997. godine. Godinu ranije, radni odnos zasniva u Gimnaziji ,,Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu. Pripravnički staž odradila je u OŠ ,,Olga Golović“ u Nikšiću. Magistrirala je u novembru 2015. godine na Katedri za crnogorski jezik na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Usavršavajući se na brojnim seminarima, primjenjuje nove metode u nastavi, osavremenjuje je kako bi podstakla učenike na još veće zalaganje i rad. U svojoj dosadašnjoj praksi posebno je bila aktivna i prepoznata kao koordinator za pripremu Dana škole, brojnih javnih časova u obilježavanju važnih datuma (Svjetski dan knjige), zanimljivih radionica (o vršnjačkom nasilju, značaju sekcija u razvijanju kreativnosti kod učenika, vrijednostima i vrlinama), kao rukovodilac Aktiva za CSBH jezik i književnost, u vođenju brojnih sekcija škole, pripremama recitatora i literata za takmičenja, kao organizator brojnih posjeta učenika Narodnoj biblioteci ,,Radosav Ljumović“ i njihovo učešće u radionicama na temu značaja knjige, moderator gostovanja na časovima poznatih javnih i kulturnih ličnosti… Na mnogobrojnim takmičenjima i konkursima, pod njenim mentorstvom, učenici su osvajali zapažene nagrade (od 1. do 3. mjesta) na državnom i međunarodnom nivou. Uspješno vodi literarnu sekciju čiji članovi neumorno pišu i učestvuju na svim literarnim konkursima u Crnoj Gori i regionu. Takvim zalaganjem uspjela je da pobudi kod djece ljubav prema pisanju i lijepoj riječi. Bila je mentor nastavnici pripravnici i glavni ocjenjivač na eksternoj provjeri znanja učenika svoje škole… Za svoj dugogodišnji rad odlikovana je prestižnom nagradom Ministarstva prosvjete i nauke iz Fonda za talente 2019. godine. Prošle godine unaprijeđena je u više zvanje – savjetnica u nastavi.
pobjeda. me
