Dokazujemo jedni drugima da smo neko i nešto, a zapravo samo je potrebno da sjednemo i sami sa sobom vidimo šta su nam dometi… Ili da ambicije potkujemo obrazovanjem. “Ekselencije” su komad o tome i o takvim ljudima, kaže Žaklina Oštir
Komad “Ekselencija” pisca i dramaturga Obrada Nenezića prije dvije večeri premijerno je izveden na sceni Dodest. Tako je nekoliko godina nakon što je stavio tačku na ovo svoje dramsko djelo publika imala priliku da vidi Nenezićeve junake, Sofiju i Tončija – junake našeg doba koji “boluju” od nesuvislih ambicija, želja i htijenja. I na kraju te nerealne ambicije jedne “punokrvne” (zamalo) ambasadorke u Španiji, Sofiju, našu junakinju, odvedu umjesto u Madrid, u zatvor zbog šverca diploma.
Junake ove komične drame igraju Žaklina Oštir i Jovan Dabović, a pored “junaka našeg doba” ekipu koja je doprinijela nastanku predstave čine i Darko Musić (scenografija), Vera Šoškić (kostimi), Vladan Pićurić (ton) i Dražen Milić (svjetlo).
Ovo je komad koji će svi shvatiti, koji govori o stvarima koje prepoznajemo od malih nogu, iz naše sredine, i po vertikali i po horizontali – na svakom mjestu, u svakoj sredini, porodici…
Ili, kako se podsjetila Žaklina Oštir riječi koje joj je uputila velika Mira Stupica 1994. godine: “Dete moje, nikad u životu nećeš imati problem sa velikim ljudima, već sa miševima, vaškicama i bubašvabama, koje će ti neprestano dokazivati da su neko i nešto”.
– E, to je problem u našem društvu. Dokazujemo jedni drugima da smo neko i nešto, a zapravo samo je potrebno da sjednemo i sami sa sobom vidimo šta su nam dometi… Ili da ambicije potkujemo obrazovanjem. “Ekselencije” su komad o tome i o takvim ljudima – kaže ona.
Prevelike i nerealne ambicije koje ima Sofija, lik koji tumači, s pravom će je odvesti u zatvor, kaže glumica, a tragedija u ovoj komediji je u tome što ona ne razumije šta je snašlo, već nastavlja gdje je stala.
– To je nesreća naših prostora – zaključuje Oštir.
Kad kreneš ka nečemu, pa ti neko tebi blizak nametne ambiciju, koja ti je strana, i cilj, tebi nesvojstven, srljaš glavom bez obzira, kaže Jovan Dabović, koji ovim riječima opisuje lik koji igra, harmonikaša Tončija.
– Obrad, a to volim kod njegovih djela, ukazuje i opominje na stvari i dešavanja, na poremećaj u DNK ljudi. On je tu da nam kaže da ne zaboravimo da smo to mi, da smo možda i mi sami takvi, i da je vrijeme da se trgnemo. Pametnom dovoljno – smatra on.
“Ekselencije” su duhovita, ali opominjuća priča o nama, a Nenezić ističe da nije želio da ovom predstavom pravi neki novi žanr, nego nešto što se osvrće i komentariše ovo naše vrijeme.
S obzirom da se bavi našom stvarnošću uvijek oprezno bira žanr, pa je tako bilo i kad je pisao “Ekselencije”. Sofijinu i Tončijevu priču je smjestio u tragikomediju, ističe Nenezić. Po ugledu na slavna komediografska djela, na Molijera, Gogogolja, Steriju, Nušića, Nenezić nije izmišljao novi žanr, već je na neki način već ispisanim likovima dodao crte našeg mentaliteta.
– Komedija nikad nije patila od originalnosti, ali jeste od novog čitanja. Dakle, moji učitelji su Plaut, Molijer, Sterija, Gogolj… Kao što je Sterija učio od Aristofana i Plauta. “Ekselencije” su “Pokondirena tikva” (Sterija Popović), ali na naš način. Ovi velikani su moji uzori, a ja to nikad nisam krio, što se vidi u procesu nastajanja mene kao pisca – kazao je autor komada “Ekselencije”.
izvor.dan.co.me
