Odluka egipatskog parlamenta da odobri moguće slanje trupa u Libiju povećala je strah Turske od moguće eskalacije sukoba.
Pritisak međunarodne zajednice na Tursku se povećava od kako je Ankara nastavila sa riskantnom podrškom LGN (Vlada u Tripoliju), povećavajući strahove od šireg regionanlnog rata.
Turska je još u januaru započela slanje vojnog osoblja kao podršlu vladi u Tripoliju. GNA, snage koje podržava Turska, su bile pod konstantnim napadom libijskog generala Kalife Haftara, te je teško održala i poziciju u Tripoliju. Haftarova Libijska Nacionalna Armija kontroliše istočne djelove Libije i uživa podršku nekoliko zemalja među kojima su Ujedinjeni Arapsaki Emirati, Egipat i Rusija.
Nakon intervencije Turske u Libiji, Haftarove snage bivaju odbačene od Tripolija, a Vlada sa Turskim trupama kreće u kontraofanzivu i nanose teške gubitke Haftaru. Ovakva promjena odnosa snaga u korist Turske, navodi Egipat da intereniše.
Prošlog ponedeljka egipatski parlament je odobrio predjsedniku Abdelu Fatahu el-Sisiju da izda narađenje za slanje trupa u Libiju.
Iako se el-Sisi i predsjednik Tramp saglasili o zajedničkom pozivu za obustavu vatre između zaraćenih strana, to izgleda malo vjerovatno. Poziv Trampa da strane obustave ratne operacije nailazi na odobravanje Erdogana, koji takođe poziva na prekid vatre, istovremeno dok njegove snage vrše pripreme za zauzimanje Sirta, mediteranskog grada pod kontrolom Haftarovih snaga. Za Tursku ovaj poziv ne predstavlja nikakvu prepreku, jer se ne traži obustava vatre odmah, te ga može prihvatiti i nastaviti sa operacijama, što neće ugroziti američke interese u Libiji, koji svakako ne žele ostaviti Rusima širi prostor za dejstvo. Te tako ubustava vatre u Libiji bi značila smanjenje pritiska na ruske snage, što očito nije interes SAD.
Još od kraja Drugog svjetskog rata, Rusija je pokušavala da Libiju uključi u svoju interesnu sferu. Posmatrači tvrde, da Moskva pokušava da obezbijedi još jednu pomorsku bazu na Mediteranu u Libiji, pored one u Siriji.
Turska želi da zauzme Sirt pa zatim pristane na prekid sukoba, a svakako to nije pozicija koja zadovoljava Ruse. Padom Sirta Haftarove snage bi izgubile „kapiju“ za izvoz nafte i drugih prirodnih rezervi Libije, čime bi finansijske mogućnosti za dalje vođenje rata bile ugrožene.
Intervencija Egipta predstavlja faktor koji značajno komplikuje poziciju Turske. Ako se uzme u obzir veličina vojske Egipta, prednost u geografskom položaju, Ankara svakako ima razloga za brigu.
S druge strane, vojni zvaničnici u Ankari su svjesni egiptaskog kašnjenja od sedam mjeseci u zauzimanju vojno prijeteće pozicije. Da su vlasti u Egiptu donijele prije početka turskih operacija, prijetnja bi bila kredibilnija. Turska se već pozicionirala u Tripoliju, preduzimaju se poslednje radnje kako bi se Al Watiyah preuredila u vazdušnu bazu. A takođe radovi na pomorskoj bazi u Misrati se privode kraju.
Turska takođe računa na nespremnost Egipatske vojske da iznese ovako velike operacije duboku u Libiju, s obzirom da su prošle decenije od kada je Egipat izvodio velike prekogranične operacije, Ankara smatra da Kairo ne posjeduje političku volju za takav potez.
EU je zaprijetila sankcijama Turskoj, zbog kršenja emabarga na uvoz oružja UN-a Libiji, kao i zbog vojne podrške Vladi u Tripoliju. Dejvid Šenker, asistent sekretara za Bliski istok u State Department, je prokomentarisao da EU treba da upozori sve učesnike u sukobu, a ne samo jednu da pozove na prekid sukoba, i da bi takav poziv izgledao dosta ozbiljnije. Rusija, UAE i Egipat su takođe učesnici u sukobu, a SAD ih sumnjiči i za oružanu pomoć Haftaru.
Uprkos sve većem međunarodnom pritisku na Tursku, Ankara vjeruje da je blizu pobjede, računajući da nijedna zemlja neće ući u otvoren sukob sa njom. To jeste pokazatelj poprilične samouvjerenosti Turske, osobina izražena kod nekoliko lidera Turske, koja je i ranije dovodila do ozbiljnih pogrešaka u Turskoj politici.
Izvor: VOA
