Šezdesetdvogodišnji Rajko Kujović iz Podgorice, beskućnik, dugogodišnji dijabetičar, kojem se u posljednje vrijeme pogoršao i vid, najavio je da će danas započeti štrajk glađu ispred Centra za socijalni rad u Glavnom gradu.

On se na taj potez odlučio jer, kako je istakao, svaki dan odlaganja da dobije smještaj u Domu za stare u Bijelom Polju, a zbog čega je predao dokumenta podgoričkom Centru za socijalni rad, “znači da je bliže smrti”.

Kako je izjavio za medij, dokumenta je predao, ali još ih nijesu poslali za Dom za stare u Bijelom Polju. Čuo se sa nadležnima u Bijelom Polju,  koji su, prema njegovim riječima, kazali da će ga, čim dobiju njegovu dokumentaciju, uzeti u obzir i da će vjerovatno dobiti smještaj. Pojasnili su mu, dodao je, da dokumentaciju mogu iz Podgorice da pošalju za dva minuta mejlom ili faksom. Išao je u Centar za socijalni rad u Podgorici, ali nije, dodaje, dobio objašnjenje zbog čega ne šalju dokumenta za Bijelo Polje, već mu je rečeno, prema njegovim tvrdnjama, da su sada papiri kod neke druge njihove službenice.

”Vijesti” za vikend nijesu uspjele stupiti u kontakt sa nadležnima u Centru za socijalni rad.

Kujović je istakao da mu se vid posljednjih mjeseci pogoršao, da na desno oko ne vidi ništa, a da je lijevo oboljelo, dodajući da je bio kod očnog doktora, gdje mu je rečeno da desno oko ne može spasiti, a i da na lijevom ima ožiljak, za koji se ne zna uzrok.

Kujović kaže da je od desete godine dijabetičar i da dnevno mora da uzima četiri doze insulina, ističući kako je moguće da mu je vid od toga oslabio, jer jedno vrijeme nije uzimao niti mogao insulin.

Pojasnio je da dok je u Podgorici, boravi uglavnom na Autobuskoj stanici, svrati do kafane u krugu Kliničkog centra Crne Gore, gdje voli da popije kafu ako ima novca da plati.

Zima je i hladno na Autobuskoj stanici, kazao je on, pokušava nekako da se ugrije, izjavio je. Jedno vrijeme je bio u Morači, gdje je radio na imanjima kod ljudi. Imao je, dodaje, smještaj, hranu, ali to je bilo kratkog daha, jer ga je zdravlje počelo izdavati i nije mogao više da radi fizički. Slomio je i lijevu nogu, koja je bila dugo u gipsu, tako da je, prema njegovim riječima, potpuno onesposobljen za rad.

On je kazao da je ranije radio u Aluminijskom kombinatu, Elastiku, kod jednog prevoznika u Podgorici, ali na pitanje – da li ima radnog staža, navodi da nema dovoljno da bi mogao da ode u penziju.

Istakao je da zbog toga sve nade polaže u Bijelo Polje, gdje je, kako je kazao, jedno vrijeme radio i čistio WC na stanici. Nije bježao od posla, kazao je on. Poznaje dosta naroda u Bijelom Polju, dodajući da mu se tu sviđa i da bi rado boravio.

Kujović je istakao da je zbog podnošenja zahtjeva za boravak u Domu za stare morao da obezbijedi brojnu dokumentaciju i da je sve to ispoštovao.

Kujović je kazao da je posebno ogorčen na Centar za socijalni rad u Podgorici, jer su mu, kazao je, obećali novčanu pomoć, zbog čega je i otvorio račun u banci. Stalno su mu, dodao je, govorili da će biti uplate danas ili sjutra, kada je polazio do banke, gdje su mu govorili da ništa nije uplaćeno. Tako da nema, kako je zaključio, uopšte povjerenja u Centar za socijalni rad, ali mu, kazao je, život sada zavisi od njih i neće, objašnjava, odustati od štrajka.

Zbog bolesti nema ni apetita, često jede na silu, kada uspije da obezbijedi obrok, kazao je.

Traži od ljudi na ulici da mu daju hljeba, pokušava, kazao je, da bude nenametljiv i nekoga ne uvrijedi, dodajući da ima svakakvih ljudi a neko neće ni da pogleda.

Kada je trebalo da se nađe sa ekipom “Vijesti” u krugu Kliničkog, kako je kazao, nije mogao da se popne na trotoar i da dođe do bašte lokala, pa je tražio pomoć jednog momka u blizini, ali ga je on ignorisao. Izašla je žena iz lokala koja mu je pomogla da dođe do bašte, kazao je on dodajući da ne zna šta mu je teže – da se penje ili silazi niz stepenice.