Iako je u brojnim planovima, prepoznat značaj turističke promocije naše kulturne baštine, većina objekata propada. I zato se u emisiji TVCG „Zemlja priča“ bavimo temom – Kako nam na primorju propada kulturna baština, razapeta između propalih privatizacija i nedostatka novca za njenu obnovu?

Dok je Porto Montenegro dao jedan novi šmek Tivtu, Tivatska župa, biser tivatskog zaliva, zelena oaza na obali mora, sa srednjovjekovnim palatama i ljetnjikovcima, decenijama je razapeta između propalih ili spornih privatizacija i nedostatka novca, da se sve to obnovi i približi turistima i građanima ovih područja.

„Tragovi tih kontija, tih palata i ljetnjikovaca su i danas vidljivi, ali na žalost u katastrofalnom stanju i gotovo neupotrebljivi. Svijet brine i o industrijskom nasljeđu, a kod nas ovakvao bogatstvo, koje je staro po 300-400 godina i više, ne ostaje kamen na kamenu“, ocijenila je istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček.

Župa sa ljetnjikovcima ’80-ih godina prošlog vijeka prelazi u vlasništvo Opštine, koja to daje na upravljanje Hotelsko-turističkom preduzeću „Mimoza“. I onda slijedi poznata priča.

„Mimoza je privatizovana u onoj našoj čuvenoj tranziciji, kojoj ne vidimo ni početka ni kraja, a kod privatizovanih stvari protok novca je vrlo teško kontrolisati. Ono što znamo u ovom trenutku da su već bile dvije preprodaje. Ko je trenutni vlasnik možemo samo nagađati“, kazao je Neven Staničić.

Najavljivana je i gradnja kompleksa „Verona Vilidž“ na preko pet hektara površine uz obalu mora.

Nakon više promjena vlasnika kompanija je upisana u registar kao „Tivat Bic Kondos“, koja je prije korone oglasila i predprodaju stanova.

Osnivači kompanije su strane državljanke, među kojima je i izvjesna Korin Hičkok.

Ima li kakave veze sa čuvenim Alfredom Hičkokom, ne znamo, a da bi čuveni reditelj među zidinama ovih zdanja, mogao snimiti najbolje kadrove i danas, u to smo sigurni. Kao i da će zaštićeni spomenici kulture biti u sjenci projektovanih stanova i hotela, na ovom jedinstvenom zelenom prostoru u srcu grada.