Poljaci stradali u izlijetanju autobusa na auto-putu Varaždin – Zagreb, koji se nalaze u hrvatskim bolnicama, uglavnom su stabilno. Oni boljeg zdravstvenog stanja otpušteni su te prevezeni u Poljsku. Poljski portal Fakt razgovarao je s dvije žene koje su u zagrebačkoj bolnici, a koje su preživjele strašnu nesreću.
Beata Krychowiak kaže da su autobus vozili iskusni vozači i da nije bilo naznaka da bi se ovakva tragedija mogla dogoditi. “Šokiralo me da se to dogodilo. Ne sjećam se trenutka nesreće jer sam bila zaspala. Bile su to sekunde. Nijesam se onesvijestila, ali sam bila zaglavljena.
“Bilo je strašno. Jauci, stenjanje, ljudi su morali biti svjesni da umiru”
Vidjela sam ljude koji se nijesu mogli pomicati. Čekala sam da razrežu autobus i izvade me van. Nisam znala što se događa oko mene jer sam bila zaglavljena među stolicama. Činilo mi se kao da sam satima čekala, a na pomoć sam čekala oko 13 minuta”, rekla je Poljakinja za Fakt.
“Bilo je strašno. Jauci, stenjanje, ljudi su morali biti svjesni da umiru. Neki su bili zgnječeni. Strašno je vidjeti ljude bez kože na licu. Šok. To je nemoguće opisati.”
Beata je u Međugorje išla s majkom. Kaže da zna da je preživjela nesreću, ali ništa više od toga.
“Čim se oporavim, opet ću u Međugorje”
Zofia Kasprzyk kaže da će opet u Međugorje jednoga dana, bez obzira na strašnu nesreću koju je preživjela.
“Zahvaljujem Bogu i Gospi. Čim se oporavim, ići ću opet u Međugorje. Hrabra sam i religiozna. Svaki dan se molim”, prepričava preživjela.
Mnogi se pitaju zašto toliko dugo traje identifikacija žrtava iz nesreće. Portal Fakt prenosi saopštenje poljske ambasade u kojem objašnjavaju zašto cijeli proces traje tako dugo.
Zašto identifikacija žrtava traje toliko dugo?
“Imamo preliminarni popis žrtava koji su u subotu stradali u slijetanju poljskoga autobusa na hrvatskom auto-putu. Radimo sve da bi što prije dovršili proces identifikacije”, poručili su iz poljske ambasade u Zagrebu poljskom portalu Fakt u nedjelju veče. Iako se nesreća dogodila u subotu ujutro, porodice žrtava još čekaju na službenu potvrdu o sudbinama njihovih članova.
“Niko od putnika (kao niko od nas lično) ne nosi lančić oko vrata na kojem je pločica s našim ličnim podacima. Niko ne putuje s dokumentima u džepu, takođe. Oni se obično nalaze u prtljagi (torbi, ruksaku i sl.) i blizu su vlasnika. Problem je što je sila u trenutku slijetanja autobusa bila toliko jaka da je pomakla prtljag od vlasnika i do nekoliko metara.”
“Svim osobama su uzeti otisci prstiju”
“Hitna pomoć je došla spasiti ljude, a ne njihov prtljag s dokumentima. Ako je neko pri svijesti, onda se može sam identifikovati. No to nije slučaj s onima koji nijesu pri svijesti i onima koji su poginuli.
Sve žrtve treba uporediti s pronađenim dokumentima što nije uvijek jednostavno zbog prirode povreda koje zadobiju u nesreći, ali i zbog toga što dokumenti traju i do deset godina, pa fotografije na njima više ne budu toliko svježe. Svim osobama su uzeti otisci prstiju”, navode iz poljske ambasade.
Iz poljske ambasade napominju da ne smiju izlijetati s informacijama jer mogu pogriješiti.
“Pretpostavke nijesu dovoljne kada se govori o životu ili smrti nekoga. Slično je i s osobama koje nijesu pri svijesti. Ne smijemo napraviti pogrešku”, pišu.
Izvor: juratnji.hr
