Kako je istakao, bilo bi štetno za stanovnike Cetinja, ali i uopšteno za sve stanovnike Crne Gore da drže u sebi tu traumu koja može predstavljati veliki teret u porodičnim ali i društvenim vezama, a pogotovo za djecu koja odjednom shvataju da i ona mogu postati “mete”.

– Mnoge zemlje su se suočavale sa ovakvom vrstom nerazumnih zločina, neke od njih su osnovale timove za psihološku podršku i stekle su iskustvo u posttraumatskom vođenju kriznih situacija. Možemo navesti samo primjer Francuske nakon atentata u Bataklanu ili primjer SAD-a nakon brojnih zločina u školskom okruženju. Stoga predlažem da u Crnoj Gori bude organizovana međunarodna konferencija o rukovođenju u slučaju ovakvih tragedija kako na planu prevencije tako i na planu pružanja podrške svjedocima i žrtvama, naglasio je on.

Princ je napomenuo da se pogotovo se to odnosi na djecu za koju cijeli narod brine, svjesno ili nesvjesno.

– U tom smislu, čini mi se veoma bitnim da pomenem slučaj troje djece ubice koja se takođe moraju ubrajati među žrtve i kojima se mora pomoći kako bi se oslobodili tereta koji im je ostavio otac. Moglo bi se dogoditi i da njihov povratak na Cetinje bratski prihvaćen od strane druge djece i svih sugrađana sa Cetinja i na taj način bude neka vrsta katarze koja bi omogućila da se okrene novi list. Ova konferencija bi trebalo da posluži kao upozorenje za javnost i institucije u Crnoj Gori o neophodnosti da se mentalno i psihičko zdravlje prihvati kao sastavni dio zdravlja, a ne kao genetska mana, zaključio je on.