U bunaru dubokom 15 metara, iskopanom prije skoro pola vijeka, i dalje živi jegulja koja je kao mala puštena da održava vodu čistom. Danas, nakon 35 godina provedenih u mraku i skučenom prostoru, ova neobična stanovnica bunara teška je gotovo dva kilograma i predstavlja pravu lokalnu atrakciju, ali i zagonetku – kako uspijeva da preživi i čime se hrani sve te godine.

Vlasnik bunara Bahrudin Lekić ispričao je za “Dan” da su bunar iskopali 1978. godine, kako bi se mogli snbdijevati vodom. On kaže da je bunar dubok 15 metara i da se od prošle godine ne koristi.

– Bunari su korišćeni prije svega za snabdijevanje domaćinstva vodom, a onda i za navodnjavanje poljoprivrednih proizvoda. Interesantno je to što u našem bunaru 35 godina živi jegulja, a možda i duže. Sjećam se kad sam bio dijete da smo u bunar spustili dvije jegulje da bi čistile vodu. Međutim, jedna je opstala, a druga nije. Tada je imala nekih 15 centimetara, a sada je narasla. Okvirno ima oko dva kilograma – kaže Lekić.

Lekić ističe da se jegulja može vidjeti ljeti kada je vodostaj nizak, dok zimi to nije moguće.

– Interesantno je to da je toliko porasla i kako opstaje u bunaru, čime se hrani… Bunar ima nekih 15 metara. Odavno je hermetički zatvoren da ne može ništa upasti unutra i vrlo je interesantno kako opstaje. I dalje je živa, kreće se u jednom kvadratu i vidi se da je zdrava. Vjerovatno se hrani paucima, raznim insektima, jer mi nikada nijesmo pustili nešto čime bi ona mogla da se hrani. Opstaje, kako ne znam, ali je i dalje unutra – kazao je Lekić.

Lekić je inače, profesionalni ribolovac i, kako kaže, sumnja da bi neka druga vrsta ribe mogla opstati na tom mjestu toliko dugo.

– Četvrta sam generacija profesionalnih ribolovaca u porodici, tako da mi nije strano kako jegulja opstaje, ali interesantno je da u jednom malom prostoru i dalje živi. Ne znam da li bi neka druga vrsta ribe mogla tu da opstane toliko dugo. Teško jer je ona konstantno u mrklom mraku. Bunar je prekriven poklopcem zbog sigurnosti jer se nalazi u dvoriptu. Sumnjam da bi nek druga riba opstala tu toliko dugo – ističe Lekić.

On kaže da je ovakvo prečišćavanje bunatra poznato stanovnicima Tuzi i Zete.

– Možda to nije toliko poznato stanovnicima velikih gradova, ali svakako da je zanimljivo koliko dugo je riba u bunaru. To se moralo ranije raditi jer su bunari bili otvoreni, ulazile su žabe, insekti, a voda se morala sačuvati. Zadnjih 20 godina niko na ovaj način ne čisti bunar – kaže Lekić.

Bahrudin Lekić navodi da će jegulja do daljnjeg ostati na istom mjestu.

– Ništa mi ne znači da je izvadim. Ako nekada to i uradimo pustićemo je u Skadarsko jezero. Mi inače lovimo jegulje tako da je nijesmo željni da bi je uzeli. Zaslužila je da se pusti ako se bunar bude zatvarao – smatra Lekić.

Dan portal