Za takav rasplet najveće zasluge idu lideru DF Andriji Mandiću koji je pokazao da posjeduje ono što sam ja davno konstovao, državnički kapacitet.

Pokušaji diskreditacije Mandića u toku ovog procesa pokrenuti su od dobro poznatih struktura iz ANB, preko onih kojima je prelijetanje iz partije u partiju sa sve nadimcima „zlatno uvo“ hobi ili možda posao, do onih koji jednostavno do podne mrze sebe a od podne Andriju i DF.
Međutim, smirenost Mandića, njegova iskrena želja da do dogovora dođe presudili su da se ovaj proces dovede do kraja i Milu Đukanoviću zada završni politički udarac, koji mu DF priprema od svog nastanka 2012 godine.

Ovakav razvoj događaja bitan je zbog još jedne stvari, Mandić je ne samo pobijedio trećerazredne briselske diplomate Bilčike, Picule i slične njima, već je jasno stavio do znanja da ni ozbiljniji spoljnopolitički igrači neće moći da više kroje političku scenu kako su oni zamislili. Vrijeme je da Crna Gora odlučuje smaa o sebi a to što je odlučila upravo tako najveća je zasluga Andrije Mandića i DF.

Nakon svega, preostaje nam da samo potvrdimo pobjede u Podgorici, Budvi i ostalim gradovima i na taj način DPS-u jasno stavimo do znanja da se neće pitati više u ovoj zemlji ni na jednom mjestu osim ako ne organizuju neki sindikat u Spužu, što nije isključeno jer apsolutno vjerujem da će broj članova političkog krila mafije rasti iz dana u dan u toj ustanovi.

Pobjeda je naša, jer smo se ponašali odgovorno!

Mudro, državnički, Mandić!