Šest mladih žena iz Švicarske osnovalo je Udruženje BOSSA kako bi povezale studente i akademike bh. porijekla. O ideji i planovima govorile su za Oslobođenje

Je li pred Bosnom i Hercegovinom svijetla budućnost? Teško je biti optimističan, naročito uzmemo li u obzir da polovina stanovništva bosanskohercegovačkog porijekla živi van Bosne i Hercegovine. Pritom državni aparati ne čine dovoljno kako bi vezu sa dijasporom ojačali. Čak ni održali.

Stoga ljubav koju Bosanci i Hercegovci u inostranstvu osjećaju prema svojoj domovini i/ili domovini svojih roditelja, i napori koje ulažu kako bi pomogli njenom boljitku zavređuju posebnu pažnju. I poštovanje. A među njima je i šest mladih žena iz Švicarske koje su osnovale Udruženje bosanskih studenata i akademika Zürich (BOSSA – Bosnian Students and Academics Association).

Neke od njih željele su stvoriti prostor u kojem se istomišljenici mogu susretati i razmjenjivati ideje, druge su se željele na neki način odužiti Bosni i Hercegovini, a neke su bile snažnije politički motivirane. U svakom slučaju, dugotrajna politička situacija u BiH, kao i političke krize širom svijeta, potvrdile su koliko je važno da se bh. dijaspora u Švicarskoj snažnije poveže i organizuje.

– Bilo nam je važno stvoriti platformu koja okuplja studente i mlade akademike, kaže za Oslobođenje Maida Čekić, jedna od osnivačica Udruženja

Inače, Upravni odbor Udruženja BOSSA-e, koje je od jeseni 2025. godine prisutno na Univerzitetu u Zürichu, čine mlade žene u srednjim dvadesetim godinama: Belma Ahmetović, Kadira Mujkanović, Lejla Talić, Meliha Aličušić, Sumejja Zukanović i Maida Čekić.

– Posebno je lijepo to što svaka od nas dolazi iz drugačijeg akademskog okruženja. Od studija arhitekture na Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju u Zürichu, preko studija nauka o okolišu na Univerzitetu u Ženevi, pa sve do studija historije i političkih nauka na univerzitetima u Zürichu i Bernu zastupljena su različita područja. Upravo ta raznolikost naših akademskih pozadina čini naše sastanke toliko zanimljivim, jer nam ideja nikada ne nedostaje, ističe Čekić.

Pored toga što BOSSA-om žele obogatiti univerzitetski život, njihov cilj je učiniti vidljivima i promovirati kulturu, tradiciju i historiju Bosne i Hercegovine.

– Nudimo platformu za studente, doktorante, bivše studente i sve zainteresirane kako bi u otvorenom i međusobno uvažavajućem dijalogu razgovarali o temama bosanske dijaspore i kulturnom naslijeđu Bosne i Hercegovine. Naši događaji su stoga izričito otvoreni za sve, što znači i za osobe koje nemaju bosansko porijeklo, priča nam Čekić i dodaje da je primjetno veliko interesovanje za rad Udruženja. “To smo vidjeli smo već na našim prvim događajima.”

Kako BOSSa mlade ljude upoznaje sa BiH?

U novembru 2025. godine je BOSSA organizovala “Kahva Talk” sa prof. dr. Senkom Ibrišimbegović, koja je tim povodom doputovala iz Sarajeva. Cilj ovakvog formata je pozivati inspirativne bh. ličnosti i u opuštenoj atmosferi, uz bosansku kafu, razgovarati o njihovom radu i iskustvima. S obzirom na to da su ovom događaju prisustvovali i studenti koji ne govore bosanski jezik i dolaze iz različitih kulturnih sredina, događaj je održan na engleskom jeziku.

Oslobođenje je pisalo o političkoj panel diskusiji, koju je BOSSA organizovala povodom 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Učesnici su bili prof. dr. Nenad Stojanović, dr. Adis Merdžanović i doktorantica Amina Smajlović, a tom prilikom se o političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini razgovaralo iz postkolonijalne perspektive.

– Bilo nam je važno otvoriti pitanje koliko Bosna i Hercegovina danas zaista ima političke samostalnosti i kakav utjecaj međunarodni akteri i dalje imaju. Događaj je namjerno održan na njemačkom jeziku kako bi mogli učestvovati i ljudi koji nemaju bosansko porijeklo, jer nam je važno da se Bosna i Hercegovina i u akademskom diskursu u Švicarskoj posmatra na diferenciran i nijansiran način, poručuje Čekić.

Belma, Kadira, Lejla, Meliha, Sumejja i Maida naglašavaju koliko je za studente važno imati prostor u kojem mogu upoznati ljude sličnog porijekla, razmijeniti iskustva i razviti osjećaj zajedništva, zbog čega organizuju i neformalnija druženja, poput “Ćejfana” večeri.

BOSSA u narednim mjesecima planira organizovati i dodatna predavanja gostujućih predavača, radionicu sa dr. Safetom Kubatom o angažmanu za zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini, kao i zajedničke aktivnosti poput javnih gledanja utakmica ili planinarenja.

Veliku pažnju, kaže nam Čekić, posvećuju kvaliteti događaja zbog čega svjesno pozivaju bh. akademike i istraživače koji se bave Bosnom i Hercegovinom, da učestvuju na panel diskusijama i gostujućim predavanjima.

– Na taj način posebno omogućavamo mlađoj generaciji dijaspore, koja nije rođena niti odrasla u BiH, da više nauči o historiji, kulturi i savremenim dešavanjima u zemlji, poručuje Čekić.

Jačanje veze s dijasporom

Nerealno je očekivati da studentsko i politički neoviosno udruženje, kakvo je BOSSA, direktno doprinese poboljšanju situacije u našoj zemlji. Međutim, mladi i obrazovani ljudi bh. porijekla su budućnost naše zemlje, a udruženja poput ovog predstavljaju snažan most između Bosne i Hercegovine i država u kojima žive.

– BiH je zemlja u kojoj su naši roditelji rođeni i odrasli, i u kojoj su proveli mnoge od najljepših trenutaka svog života. Ipak, u Švicarsku su došli iz različitih razloga. Neki su tokom devedesetih godina bili protjerani iz BiH, dok su drugi u Švicarsku emigrirali kao gastarbajteri. I naše vlastite veze s tom zemljom su različite. Neke od nas su svakog ljeta putovale u BiH i tamo i danas imaju porodicu. Druge su tek prije nekoliko godina, na primjer kroz studij, razvile snažniju povezanost sa zemljom. Uprkos tim različitim iskustvima, sve imamo snažnu emocionalnu vezu s Bosnom i Hercegovinom. Mislim da je upravo ta emocionalna povezanost bila jedna od pokretačkih snaga pri osnivanju BOSSA-e, naglašava naša sagovornica.

A šta mladi članovi dijaspore smatraju da Bosna i Hercegovina treba učiniti za njih?

– Željele bismo vidjeti jače povezivanje između dijaspore i ljudi koji žive u zemlji. To bi se moglo ostvariti, na primjer, kroz organiziranje ekskurzija u BiH za studente iz dijaspore ili kroz češće organiziranje ljetnih škola i sličnih programa koji potiču razmjenu znanja, zaključuje Maida Čekić iz BOSSA-e.

oslobodjenje.ba