Bivši trener “plavih”, posljednji koji je savladao “crno-bijele” u gostima, za Pobjedu najavljuje majstoricu u Beogradu

Košarkaši Budućnost Volija u neđelju sa Partizanom igraju majstoricu polufinala plej-ofa ABA lige. Pobjednik meča u Beogradu će u završni čin borbe za titulu u regionalnom takmičenju.

Budućnost je posljednji put u gostima savladala Partizan 10. oktobra 2020. godine, nakon dva produžetka, sa 101:99, sjajnom trojkom Danila Nikolića uz zvuk sirene. Tada je na klupi „plavih“ bio Petar Mijović, koji i dalje ima lijepa sjećanja na taj meč…

– To je bila važna utakmica. Prvo, jer su utakmice sa Partizanom posebne, a drugo, bio je početak sezone, drugo kolo, ekipa je bila u formiranju i još nijesmo imali jasnu sliku koliko možemo. Igrana su dva produžetka, sa nevjerovatnim finišem, jer je prvo Mekintajer dao trojku za pola koša prednosti Partizana, na nešto više od sekunde do kraja, a onda je nakon tajm-auta Dačo pogodio trojku za pobjedu. Kad god se sjetim tog meča, uvijek imam pozitivnu sliku pred očima, jer su sve pobjede nad Partizanom, naročito u gostima, posebno značajne – prisjeća se Petar Mijović u razgovoru za Pobjedu posljednje pobjede Budućnosti nad Partizanom u Beogradu.

Bivši trener „plavih“ ističe da je utakmica bila stresna za aktere, ali vrhunska za gledaoce.

– Igrali smo u specifičnim uslovima. Zbog kovida je bio ograničen ljudi u Hali sportova „Ranko Žeravica“ gdje se igrala utakmica, ali je kvalitet košarke bio dobar, napadačka utakmica – dodaje Mijović, koji krajem januara prošle godine podnio ostavku u Budućnosti.

Budućnost u neđelju očekuje potpuno drugačija atmosfera u Beogradu, sigurno pun „Pionir“ i maksimalno motivisan domaćin u namjeri da opravda ulogu favorita u majstorici. Međutim, nakon pobjede u drugom meču, u „Morači“, i Podgoričani imaju pravo i razloga da se nadaju da mogu da izbore četvrto finale plej-ofa u nizu.

– Sastaće se dva tima koja su dosta oscilirala tokom sezone, u različitim fazama sezone. Mislim da je poraz od Burse i pauza nakon toga ostavila traga na Partizan u prve dvije utakmice polufinala plej-ofa. Tu vidim šansu za Budućnost. Bez obzira kakve su ambicije jednog i drugog tima, teško je pričati o moranju jedne, a rasterećenosti druge ekipe. Ipak se radi o majstorici polufinala plej-ofa, gdje jedan tim porazom završava abaligašku sezonu. Siguran sam da će oba tima biti pod pritiskom.

Mijović ističe da će nešto veći pritisak imati Partizan zbog igranja na domaćem terenu, ali i zbog propuštene šanse da se domogne završnice Evrokupa.

– U tom dijelu, Budućnost može da traži neku svoju šansu, posebno ako se Partizan ne odlijepi u ranoj fazi utakmice, što je bio slučaj u krajem prve i početkom druge četvrtine u prvom meču. Ako Budućnost uvede utakmicu u željeni ritam i kontrolu, da je svede u „pet na pet“, da se adaptira na agresivnost spoljne linije Partizana, za koju očekujem da bude izraženija u odnosu na prva dva meča, ako iskontroliše izgubljene lopte i igru Partizana u tranziciji, i ako utakmicu uvede u posjed ili dva u finišu meča, mislim da je onda sve moguće. U tim okolnostima šanse su 50-50.

Mijović ističe da su „Partizan i Budućnost dvije kvalitetne ekipe, koje imaju jako mnogo individualnog potencijala u svojim redovima“.

– Očekujem mušku utakmicu, sa dosta kontakta, u kojoj će intenzitet igre u odbrani biti od presudnog značaja. Vrlo je moguće da će odlučivati i inspiracija nekog pojedinca, kojih ima dovoljno u oba sastava, posebno u „praznim minutima“, odnosno kada je, što mi treneri zovemo „igra bez igre“ i kada su izuzetno važni poeni nekog individualca. Što se Budućnosti tiče, ukoliko se bekovska linija, vrlo iskusna, možda i bolji dio tima, sa Kobsom, Perijem, Popovićem i Silijem, adaptira na agresiju Partizana, posebno na samom početku, ako iskontroliše izgubljene lopte, uz malo bolji procenat šuta u odnosu na prve dvije utakmice, stvarno mislim da može svašta da se očekuje od Budućnosti – kaže Mijović.

Mijović je drugu utakmicu, u „Morači“, posmatrao pored terena i mogao bliže da doživi igru i emocije dva tima.

– Ove sezone sam odgledao jako veliki broj utakmica Budućnosti, a posljednja sa Partizanom u polufinalu je bila prva koju sam gledao pored terena. Ono što je, zaista, bilo vidljivo, da su intenzitet, energija i odbrana Budućnosti bili na jako visokom nivou. Partizan je ubacio 71 poen, ali mi se čini da je bilo desetak poena koje je Partizan ubacio u situaciji kada je Budućnost imala dobar nivo odbrane, koji su više sticajem okolnosti završavali u košu. Sve ostalo u odbrani je bilo više nego korektno. Napadački se Budućnost mučila i u prvom meču, nešto malo manje u šutu za tri poena, ali dobro je što je napadom iskreirala dosta tih otvorenih šuteva. Neki su ušli, neki nijesu, i možda tu treba tražiti šansu. Ako se iskreira određeni broj otvorenih šuteva, kao u prvom i drugom meču, a procenat ubačenih šuteva, pogotovo za tri poena, bude bolji, mislim da Budućnost ima čemu da se nada u majstorici – zaključio je Mijović.

Roster Budućnosti nije manje kvalitetan u odnosu

na Partizan, Cedevita Olimpiju i Crvenu zvezdu

Računi će se svoditi na kraju sezone, ali se neke ocjene o Budućnosti u ovoj sezoni mogu dati nakon eliminacije u osmini finala Evrokupa i trećeg mjesta u ligaškom dijelu ABA lige.

– Imajući u vidu i vrijeme koje sam proveo na klupi Budućnosti, znam da je jako teško da se stvari analiziraju na pravi način, a da nijeste unutra, dio svega toga. Početak sezone je bio na izuzetno visokom nivou, kvalitet tima, selekcija, individualni kvalitet svih 13-14 igrača u rosteru je na izuzetno visokom nivou. To potvrđuje i sama činjenica da je Budućnost ove sezone po dva puta dobila finaliste Evrokupa (Virtus i Bursa, prima.a). U takvim okolnostima ispadanje u osmini finala može da se tumači na jedan i na drugi način. Što se tiče ABA lige, treće mjesto

u regularnom dijelu je sasvim dobar rezultat, jer su ispred bili Crvena zvezda i Partizan, klubovi sa tradicijom i ozbiljnim budžetima. Možda je moglo da se iskoristi to što Partizan nije u kontinuitetu bio na visokom nivou ove sezone, ali to je zahtjevna i teška liga. Vidite da je Cedevita Olimpija morala da promijeni skoro 30-40 odsto rostera da bi došla u situaciju da je do plej-ofa dođe kroz plej-in. Mala je razlika između timova, i protiv jako malo ekipa, pogotovo kad ste opterećeni igranjem na dva fronta, možete da računate na sigurnu pobjedu. Nakon meča u Evrokupu vas čeka putovanje, a onda neki, recimo, motivisani Split, Mornar, Igokea, ekipe koje su, uglavnom, duži period sezone igrale jednu utakmicu nedjeljno – ističe Mijović.

On dodaje da „ne zna da li može da kaže da je roster Budućnosti bolji od rostera Partizana, Cedevita Olimpije i Crvene zvezde“.

– Ali, sasvim sigurno imaju kvalitet koji nije slabiji. Tu odlučuju nijanse, nije mi iznenađenje što se u oba polufinala igra majstorica, što govori o izjednačenosti ekipa. Ali, tek kada se sezona završi, moći će da se svode svi računi, mislim da je zadovoljstvo ili nezadovoljstvo u ovom momentu nebitno. I najveće nezadovoljstvo u javnosti ili u ekipi i klubu može da se promijeni plasmanom u finale. Sve u svemu, bilo je dosta oscilacija u sezoni, ali isto i jako mnogo pozitivnih stvari – dodao je Mijović.

„Ko me kleo, nije dangubio“

Sezonu na izmaku Petar Mijović sigurno neće pamtiti po dobru. Prvo se prije istekao vremena rastao sa poljskim Slaskom, mjesec i po kasnije je preuzeo Atomeromu, ali je i sa mađarskim timom sporazumno raskinuo ugovor prije isteka, zbog zdravstvenih post-kovid problema.

– Jedan moj dobar prijatelj, inače vrhunski trener sa ex-JU prostora, kada je moja zdravstvena situacija bila značajno bolja, prije mjesec i po dana, mi je rekao „sezona ti je takva, što bi rekli kod mene u Lici, ko te kleo nije dangubio“. Iskreno, ne mogu ovu sezonu da svedem pod nešto što je pozitivno. Počelo je sa ranim rastankom sa Slaskom, a nastavilo se nakon dobrog početka u Mađarskoj, gdje je ekipa, koja je bila posljednja na tabeli, u sedam kola upisala pet pobjeda i došla na osmo mjesto koje vodi u plej-of. A onda je od tog 17. januara, kada sam dobio koronu, a ne volim ni da se vraćam na to, otišlo u pravcu koji nijesam želio, a nijesam ni mogao da utičem na to. Pokušaću da se sjećam pozitivnih stvari iz ove sezone, a nije ih bilo puno, da budem iskren.

Zbog zdravstenih problema je postojala bojazan da sve to može da utiče na budući angažman Mijovića. Srećom, sada je to prošlost.

– Prethodnih dana se javilo nekoliko jako ambicioznih klubova. Postoji neka priča i nadam da ću brzo da budem tamo gdje najviše volim da budem, a to je na terenu i u trenažnom procesu. Ali, da sačekam i vidim šta će naredni dani da donesu – kazao je Mijović, koji je osim u pomenutim klubovima u inostranstvu radio kao pomoćnik Luke Pavićevića u francuskom Roanu, bio je selektor Albanije i U17 selekcije Irana, te šef stručnog štaba kosovskih timova Baškimija i Sigala.