Nadležne socio-ljekarske komisije odbile pacijentkinje sa metastazama na kostima, karlici i visokim stepenom potvrđenog invaliditeta
rojni onkološki pacijenti sa teškim dijagnozama, uključujući metastaze i visoki stepen invaliditeta, prethodnih dana dobili su rješenje o odbijanju zahtjeva za invalidninu od 303 eura, iako po pravilniku na nju imaju pravo.
Prema dokumentaciji u koju je Pobjeda imala uvid, invalidske komisije nadležnih centara za socijalni rad odbile su pacijentkinje sa metastazama na kostima, karlici i visokim stepenom konstatovanog invaliditeta iako bi im ova dotacija bila od velike pomoći u liječenju.
Pacijenti koji imaju najviše pritužbi na rješenja prvostepenih komisija navode kao nedostatak to što u njima nema specijalista onkologije. Žale se i da se prema pacijentima „koji prolaze borbu za život odnose bez trunke empatije“.
Direktorica NVO Diši Maja Gardašević, koja zastupa prava onkoloških pacijenata, najavila je za Pobjedu da će cjelokupnu dokumentaciju odbijenih pacijenata za ličnu invalidninu sa teškim dijagnozama dostaviti na uvid ministru socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damiru Gutiću.
– Nadamo se da će neko konačno stati na kraj nepravdi kojoj su godinama izloženi pacijenti sa najtežom dijagnozom – kazala je Gardašević.
Nekoliko pacijentkinja podijelilo je iskustvo odlaska pred prvostepenu komisiju, navodeći da su razočarane u rad institucija države i da, kako kažu, nikoga nije briga za prava pacijenata.
Metastaze nijesu dovoljan razlog
Pacijentkinja M. R. iz Podgorice rekla je za Pobjedu da je već dva puta odbijena za ličnu invalidninu i požalila se da je njeno iskustvo sa ljekarskom komisijom poražavajuće.
– Iako pored multiple skleroze imam i karcinom dojke sa metastazama na kostima, karlici i kičmi, na kojoj imam frakturu L4 pršljena sa lezijom na kičmenoj moždini od osam mm, zbog čega sam osuđena na dorsolumbalni korset doživotno, odbijena sam da ostvarim pravo na ličnu invalidninu. Pored toga imam stepen invaliditeta 80 odsto – rekla je na početku razgovora naša sagovornica iz Podgorice.
Pojašnjava da je o rješenju o invalidnini odlučivao ljekar koji je urolog.
– On se nije ni udostojio da podigne glavu i pogleda me. Dok sam ja pored svoje uredno dostavljene dokumentacije onako stojeći redom govorila koji su moji zdravstveni problem, nije me ni pogledao, tačnije nije pregledao dokumentaciju. Poslije nepunog minuta samo je nešto tamo švrljnuo i rekao mi: Slobodna si! Ova rečenica me totalno srozala. Osjećaj kao u koncentracionom logoru. Ti prolaziš, a ti u gasnu komoru – rekla je M. R. Pobjedi.
FOTO: Pobjeda
Onkološke bolesnike, kaže, najviše pogađa da empatije kod ljekara koji su u komisijama apsolutno nema.
– Osjećaj je takav kao da sam kriva što sam bolesna i što tražim ono što mi pripada. Kada dođu, prolaze kroz masu bez osnovne kulture, da makar kažu dobar dan. Krajnje poražavajuće – rekla je naša sagovornica.
Komisija ne razgovara sa pacijentima
Slično iskustvo imala je onkološka pacijentkinja K. M. sa Cetinja, koja je dva puta odbijena za ličnu invalidninu.
– Imala sam dvije operacije, metastaze karlične kosti, L3 pršljena i endokranijuma, promjenu na butnoj kosti koja nikom nije jasna šta je, koja se prati. Stepen invaliditeta 60 odsto. Zbog čega nas pozivaju na komisiju kada nas ništa ne pitaju, ne razgovaraju sa pacijentima. Moja komunikacija je bila dobar dan i poslaćemo vam rješenje u roku 30 dana, koje nije stiglo u tom roku – rekla je naša sagovornica.
Ističe da bi bilo krajnje vrijeme da se ljekari ozbiljnije pozabave dokumentacijom koju pacijenti prilažu.
– Bilo bi pametnije da ne gube svoje i vrijeme pacijenta koji možda ne mogu stajati na nogama zbog loših nalaza, nego da detaljno pregledaju dokumentaciju kako bi pravili potpuna rješenja, a ne, kao u mom slučaju, da nijesu uzeli u obzir ni pola od onoga što sam im predala. Mi nijesmo izmislili ličnu invalidninu i nije mi jasno kako neko može da odbije pacijenta koji po pravilniku o dijagnozama ima pravo na istu. Pitam se da li oni za te komisije uzimaju naknade ili i njih neko odbija – kazala je K. M. sa Cetinja.
Žuri im se, pa ne čitaju dokumentaciju
Nikšićanka L. K. ima oboljenje generalizovane MG i neoplasma malignum bronchi, ET pulmonis. I pored ozbiljne dijagnoze dva puta je odbijena za naknadu o ličnoj invalidnini.
– Procijenjeno mi je 80 odsto invaliditeta. Žalosno je da mi plaćamo ljekare koji sjede u komisijama, a imala sam priliku da se uvjerim da tamo svi donose odluke sem onkologa i usko specijalizovanih neurologa. Toliko im se žuri kada donose te odluke, pa vjerujem da i ne pročitaju i ne sagledaju stvari kako treba. Ovo lično tvrdim iz svog iskustva – kazala je naša sagovornica.
Pojašnjava da je žalbu na rješenje prvostepene komisije podnijela Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.
– Moja žalba je odbijena, potpisala je ministarka Naida Nišić. U rješenju se navodi šest kategorija koje ostvaruju pravo na ličnu invalidninu. Moja oboljenja spadaju u neke od tih kategorija, pitam se jesu li uopšte pročitali dokumentaciju kako treba. Meni su mišići 60 odsto oštećeni. Imam malignitet – neoplasma – objašnjava naša sagovornica.
Podsjetila je da je pomoć oboljelima od karcinoma neophodna.
– Doktor je upozorio da sam sklona čestim relapsima sa refraktarnom mijastenijom gravisi karcinomom i da sam zavisna od tuđe njege, te je potrebno odobriti ostvarivanje prava na ličnu invalidninu. I pored toga nijesam je dobila – kazala je naša sagovornica.
Poražavajuće činjenice
Gardašević pita „koliko košta život jednog onkološkog pacijenta koji ima udaljene metastaze“.
– Poražavajuća je činjenica da prvostepene komisije, na koje dobijamo najviše pritužbi onkoloških pacijenata, pacijente uopšte ne pogledaju ili kako sami kažu nemaju dovoljno vremena za njih. Za šta onda u državi Crnoj Gori ima vremena – pita Gardašević.
Smatra da smo u problemu ,,sve dok prvostepene komisije ozbiljno neurološko oboljenje zvano gravuis budu opisivale kao oboljenje mišića, a multipla skleroza bude doživljavana kao bolest sa kojom se može živjeti“.
– Da li takve dijagnoze zaslužuju svega 89 eura tuđe njege? Šta se dešava sa pacijentkinjama koje imaju metastaze u moždanom parenhimu, da li je i njima dovoljno 89 eura? Mi mislimo da nije. Kao izvršna direktorica NVO Diši godinama upozoravam na odnos centara za socijalni rad. Bivša ministarka Naida Nišić je obećavala, ali ništa nije preduzela po ovom pitanju. Nakon svega i patnje onkoloških pacijenata, obratili smo se i ministru Damiru Gutiću, od njega očekujemo da će nas pozvati na razgovor, da riješimo ove slučajeve koji spadaju u kategoriju najtežih. Moramo naći način da se sredi pravilnik, da se preispita rad prvostepenih komisija. Takođe imamo informaciju da u Baru, na Cetinju, komisije nijesu zasijedale mjesecima – zaključila je Maja Gardašević.
izvor Pobjeda
