Search
Close this search box.

Janketić planira da teatar dovede u Bijelo Polje

Poklanjanje publici u teatru i na festivalima, emocije nakon premijera,  gluma pred filmskim kamerama i u popularnim serijama, zapažene uloge koje igra u svom matičnom Jugoslovenskom dramskom i drugim pozorištima, profesionalna je priča Marka Janketića.

Uz roditelje, balerinu i glumicu Svjetlanu Knežević i barda Jugoslovenskog glumišta Mihajla Janketića  upoznavao je svijet umjetnosti i kreirao svoj scenski i životni put. I dalje uveliko istražuje načine da najvjernije dočara likove koje oživljava na sceni. U rodnom kraju svog oca, povezuje se sa svojim precima i  harmonijom, sa korijenima na koje je posebno ponosan.

Glumački život u kojem je pronašao svoj umjetnički put Marka nije udaljio od svog naroda, svog sela. Za Tomaševo voli da kaže da je to njegova zemlja o kojoj svugdje priča. Jer, čovjek ne treba da zaboravi odakle je I od koga potiče.

“Moje uspomene na djetinjstvo ne blijede. Pravili smo kućice na drveću kad smo bili mali. Na Ljuboviđi smo imali I svoje ostrvo I Cilev vir. Tako su mog oca ovdje zvali. Pravili smo brane od kamenja, kupali se u ledenoj vodi I sa promrzlim usnama išli u štetu, krađu pečenjaka”, kroz smijeh priča Marko.

Za glumca koji se često vraća u rodno selo Janketića u kojem ga čekaju brojni prijatelji i susreti sa komšijama, najljepša su budjenja u Vranešu.

Slikovito Marko dočarava i svoje želje. U prvi plan stavio je odluku da oživi nekadašnju scenu pozorišta  u Tomaševu. Temelje je postavio njegov otac Mihajlo koji je izgradio amfiteatar u svom zavičaju u kojem su se igrale predstave:

“Da ljude iz ovoga kraja upoznamo sa teatrom, i to u jednom fantastičnom ambijentu. Ja se nadam da ću imati I snage I vremena da ponovo sve ovo oživim. To bih volio. To je započeo moj otac. Napravio je taj mali amfiteatar, mi smo maštali I pričali kako je mjesto savršeno da se odigra Čehovljev “Višnjik” ili Turgenjev “Mjesec dana na selu” ali I neki drugi komadi. Jer, ovdje su se igrale predstave. Zapravo, ljudi iz ovog kraja koji nikada nisu bili u pozorištu, dolazili su I sve je tada  bilo puno.”

Za Marka je uloga da kao potomak slavnog glumca ponovo poveže prirodni Vraneški ambijet sa teatrom,  možda jedna od zahtjevnijih. Kako je svaki dolazak na ognjište poseban osjećaj povratka kući,tako je i volja  da iz varoških sredina glumce dovede u Cilevo Tomaševo velika.

Mladom glumcu pošlo je za rukom da izgradi značajnu umjetničku karijeru. Posebnim, ipak, smatra vrijednosti koje su mu iz porodice ostavljene u naslijeđe: da voli zemlju svojih predaka, zavičaj koji posjećuje i doživljava svojim i u kojem pored uspomena na djetinjstvo i mladost treba da sačuva plemenitu ideju svog oca Mihajla i ponovo otvori Tomaševski amfiteatar.

 

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor