Nostalgija, kao i mir i bezbrižnost, osjećaj da će priča imati srećan kraj, a ujedno i nimalo naivna zapitanost, lebde u vazduhu dok posmatrate najnovije skulpture vajara mr Željka Reljića koje čine postavku njegove samostalne izložbe “Sjećanja”. Izložba je otvorena do 4. marta u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija.
Reljić se predstavio skulpturama koje prikazuju dječake i djevojčice u različitim momentima igre i maštanja, prepoznatljivim izrazom, radovima u metalu. Spletom okolnosti, kaže, nametnulo se da se u Crnoj Gori najčešće predstavlja s metalom. No, dodaje on, istražuje i radi i u kamenu, drvetu, kombinuje tehnike i materijale… Nada se da će uskoro sublimirati svoj rad, i predstaviti se sasvim drugačije od onog na što je publika navikla.
Ipak, ne može se poreći da je njegov figurativni izraz prepoznatljiv, i, nimalo jednostavan.
– Nastojim uvijek da budem u akademskim okvirima pristupa skulpturi. Materijal je možda tradicionalan, ali, nastojim da budem savremen kada je u pitanju pristup izradi – kaže Reljić.
Pojašnjava da njegove skulpture nijesu izlivene, već je u pitanju kovano i vareno željezo.
– Moje skulpture imaju prizvuk livenog željeza, a to je došlo tokom obrade. No, ona je svaka unikatna, neponovljiva. Možda se ponovim u temi, ali ne mogu u izrazu. Ovo je zahtjevna tehnika, tradicionalan pristup, ali, danas imate mnogo alata koji olakšavaju rad i ubrzavaju iscrpljujuć proces, ali na radost – kaže on.
Naziv izložbe “Sjećanje” zaista na najbolji način odgovora konceptu – memorijama vezanim za odrastanje, za djetinjstvo.
– Mene je podstaklo moje djetinjstvo na ovo promišljanje u skulpturi. Zahvaljujući mojim roditeljima i prijateljima, imao sam sjajno i srećno djetinjstvo. A, čak i kada djetinjstvo nije egzaktno tema, ono je prisutno i utiče na vaš svakodnevni život. I to je neizostavno, kod svakog čovjeka. Ne treba živjeti u prošlosti, nemoguće je živjeti u budućnosti, trudimo se svi da živimo u realnosti, pa se trudim da svakom posmatraču ponudim nešto lijepo što je možda i on zapamtio iz svog djetinjstva – kaže Reljić.
Ističe i da se rukovodi estetskim principima, a kako bi se izbjegla sladunjavost i dodvoravanje koji bi se mogli potkrasti kada je u pitanju tema djetinjstva.
