I danas bitnije mišljenje međunarodnih činovnika nego naroda

Predsjednik Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić ocijenio je da je i danas kao i u vrijeme Mojkovačke bitke, prije više od vijek, mnogobrojnim donosiocima odluka važnije šta misli neki međunarodni činovnik nego šta misli i želi narod.

Mandić navodi da se u ovim Božićnim danima, u toj stranci s ponosom sjećaju i obilježavaju čuvenu Mojkovačku bitku, koja je, kako je kazao, bila kruna Mojkovačke operacije kojom je obezbijeđeno povlačenje vojske Kraljevine Srbije i njen docniji povratak u Otadžbinu korakom pobjednika.

„Ta žrtva koju su podnijele slavne brigade pod komandom divizijara serdara Janka Vukotića, omogućila je da nesmetano sa vojskom Kraljevine Srbije odstupe sve druge jedinice vojske Kraljevine Crne Gore. Nažalost, to se nije desilo jer je uticaj tadašnjeg međunarodnog faktora presudno uticao na donosioce odluka koji nisu mnogo marili za vlastiti narod, njegove težnje i nacionalne ciljeve“, navodi Mandić.

Ističe da se do današnjeg dana, Crna Gora dijeli na ta dva međusobno suprotstavljena mišljenja o definisanju budućnosti zemlje i ovog prostora.

„I danas je mnogobrojnim donosiocima odluka važnije šta misli neki međunarodni činovnik nego šta misli i želi njegov narod. Mnogima je bilo bitnije šta kaže austrougarski ambasador na Cetinju, baron Hupka, nego šta želi čitav narod Crne Gore. Da li u odnosu prema nekom Lajčaku ili Eskobaru možemo prepoznati nasljednike onih koji su bespogovorno slijedili uputstva tadašnjeg barona Hupke? Vjerujemo da imamo dovoljno iskustva da znamo kako se u konačnom završavaju te podaničke priče“, navodi Mandić.

Dodaje da je Mojkovačka operacija trajala puna tri mjeseca, a tri Božićna dana 1916. godine, u narodu poznati kao Mojkovački boj, kako ističu, služe na veliku čast i slavu toj velikoj generaciji naših predaka.

„Posebno je važno istaći da se sve ovo dešavalo u vremenu kada je pala naša sveta planina Lovćen i kada se zastava crno-žute monarhije već vijorila sa Orlovog krša, a kralj sa svojim dvorom i vladom napustio zemlju. Nažalost, naš kralj Nikola je napravio poguban izbor i umjesto da ode sa svojim unukom Aleksandrom u put slave i pobjede, otišao je sa istorijske pozornice tako što se zaputio kod svog zeta, italijanskog kralja. Vojska Kraljevine Crne Gore se nije povukla zato što njen vrhovni komandant, kralj Nikola, nije nikada izdao to naređenje koje je vojni plan predviđao. Vrlo brzo je toj vojsci osim kapitulacije nanijeta i sramota u kojoj su okupatori oduzeli oružje svim vojnicima Kraljevine Crne Gore. To je bio onaj momenat gdje za velikog kralja Nikolu više nije moglo da bude oproštaja. Umjesto da vojska Kraljevine Crne Gore zajedno sa vojskom Kraljevine Srbije vrši proboj Solunskog fronta i učestvuje u najvećoj pobjedi srpskog naroda u istoriji, oni su završili razoružani, a vojska u kojoj su bili je raspuštena“, navodi se u saopštenju NSD-a.

Mandić navodi i da „sramota kakvu tadašnja Crna Gora nije mogla otrpjeti ni jednom kralju Nikoli, pojačala je sumnje, upravo posle velike Mojkovačke bitke, da je vodio lažni rat, tajno šurovao sa Centralnim silama i imao opcije i kombinacije na obijema zaraćenim stranama. Nešto slično Italiji koja se dugo lomila oko odabira strane u ratu“.

Zato je, ističe, Mojkovačka bitka bila ona tačka koja je spasila ponos i junačku vojničku tradiciju Njegoševe Crne Gore.

„Onaj zalog za vječnost Srpske Sparte koji sija kao dijamant na kruni istorije ovog prostora za koji je vladika Nikolaj Velimirović rekao: „Da nije bilo Božića na Mojkovcu, ne bi bilo ni Vaskrsa na Kajmakčalanu“! A regent Aleksandar Karađorđević je značaj ove bitke najbolje opisao kada je poslao serdaru Janku Vukotiću poruku da se ta vojska svojom hrabrošću i žrtvom „odužila srpstvu i slovenstvu. Zato svaki Božić, pored same radosti rođenja Hristovog, podsjeća i na Hristovu vojsku srpskih vitezova naše države Kraljevine Crne Gore, koji su na Mojkovcu svojom krvlju naložili badnjak i spasili čast i slavu oružja tadašnje Crne Gore“, navodi se u saopštenju.

Mandić kaže da Crna Gora i sada pravi vlastite izbore. I zato je, kažu, važno da svi imamo pred očima tu veliku vododjelnicu iz 1916. godine.

„Tada su čak i miropomazane glave pokleknule, poslušali nekoga sa strane, zaboravili vlastiti narod i izdali veliku ideju slobode kojom se Crna Gora dičila među svim državama i narodima. Mi danas, posle mnogih izdaja i posrtanja tražimo ponovo put vlastitog samopoštovanja. Taj put ćemo naći ako budemo učili i pratili vertikalu koju su nam osmislili naši veliki preci, a ne tako što ćemo služiti izvanjcima i bespogovorno slušati one kolonijalne guvernere koji su počeli već da izdaju drske naredbe. Naša naredba je izdata na Božić 1916. godine i samo njeno izvršenje nas vodi ka očuvanju dostojanstva, časti i obraza Crne Gore“, zaključuje se u saopštenju koje potpisuje predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić.

 

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor