Staračka ruka 85-godišnjeg Vlajka Čukića, iz zaseoka Lukin Vir, zadrhtala je kada je uplaćivao novac u beranskoj Pošti.

Tom prilikom, iz unutrašnjeg džepa ispao mu je papir u kojem se nalazilo 200 eura, a da to on nije primijetio.

Na izgužvano staro parče papira dugo vremena niko nije obraćao pažnju, dok ga nije podigao Milan Kastratović, koji je vidjevši novac prišao šalteru i predao ga zaposlenima.

Vremešni Vlajko, nakon što je obavio poslove u Beranama, vratio se svojoj kući. Nije ni primijetio da mu nedostaje novac, koji je čuvao da plati put za Beograd, dok mu se na vratima doma nijesu pojavili radnici beranske Pošte Aleksandar Veljić i Marko Iritano.

Pitali su ga – je li ovo kuća Vlajka Čukića, na šta je on potvrdno odgovorio, a njih dvojica su ga pozvali da izađe na terasu da popričaju.

“Upitali su me da li sam danas bio u Beranama, u Pošti i da nijesam nešto izgubio. – Jesam, izgubio sam 200 eura koje sam ostavio za povratak u Beograd. Zbog toga što su uspjeli da me pronađu na njihovim licima bilo je vidno zadovoljstvo”, kazao je Vlajko.

U razgovoru nam je otkrio da su Aleksandar i Marko, posjetili njegovog prijatelja Milorada Vukića, u andrijevičkom selu Slatina, gdje često boravi, koji ih je uputio na njegovu adresu.

“Prijatno sam se iznenadio, a sam taj postupak – obilazak sela do Andrijevice, telefonski razgovori koje su obavili da me pronađu, i sav taj napor što su uložili da me pronađu i vrate izgubljeno u meni je probudio najljepše emocije i ponosno mogu reći da je daleko veći i vrijedniji od iznosa novca koji su pronašli”.

Vlajko dodaje da živimo u vremenu u kojem je interes iznad svega, kada novac komanduje dušama, razumom i preko noći mijenja ljude.

“Hvala Bogu da ovi mladi ljudi nijesu podlegli tim neljudskim instiktima, nego su zadržali dostojanstvo i čojstvo u sebi. Njihov gest Marko Miljanov bi u svoje vrijeme najbolje opisao kao primjer čojstva i junaštva. Nema što ljepše čuti nego kada Veljić, Kastratović i Iritano kažu “ne bih mogli da zaspimo kada bismo ovaj novac potrošili, to bi se loše odrazilo na naše porodice”.

Kako ističe, vrhunac je dožio kod službenice koja je novac čuvala u blagajni, kao i tokom upoznavanja sa direktorom Regionalnog poštanskog centra Berane Bećirom Kalačem.

“Pošao sam da im se zahvalim, i sa izuzetnim intelektualcem, čovjekom koji posjeduje široku kulturu i obrazovanje poveo sam izuzetnu priču. Gospodin Kalač mi je dao “dopunu na duševnu hranu” koju sam ranije dobio od njihovih službenika. Radujem se ću bar jedno vrijeme živjeti u sjećanju na ovaj lijep događaj i izuzetne ljude”, dodao je Čukić.

On je direktoru Regionalnog poštanskog centra Berane i humanim službenicima dorovao po primjerak svoje knjige “Razgovori sa stricem”.

izvor: Radio Berane