Do škole pješače i do devet kilometara, ne kasne, domaći ne zaboravljaju

Dok većina roditelja danas vozi i dovozi djecu do školskog ulaza, u kolašinskom selu Dragovića polje u Gornjoj Morači svi đaci pješače do škole a neki čak i po devet kilometara u jednom smjeru. Po snijegu, vjetru i kiši djeca pješače po nepristupačnom terenu ali nikad ne kasne i ne zaboravljaju domaće zadatke. Neophodno im je međutim kombi vozilo kako bi makar malo skratili put do planinskih sela. Širu verziju ove priče možete pogledati u magazinu Gledajmo se.

Ustajanje u zoru, spremanje i pješačenje do škole čak 9 kilometara. Tako počinje svaki radni dan sestrama Milici i Zorici Krković iz sela Ljevišta u Gornjoj Morači. Nakon sat i po do dva pješačenja, stižu u školu u selo Dragovića polje. U školi ima 39 učenika i svi su đaci pješaci ali sestre Krković žive najdalje.

„Nevjerovatno da nikada ne kasne na časove i po kiši i snijegu jedino bolest što je rijetko“, kazala je profesorica crnogorskog jezika Stanica Kadić. Postojeći školski kombi prevozi nastavnike iz Kolašina i Podgorice ali ne i učenike. Zato je neophodno vozilo koje će biti za terenske uslove kakvi su seoski putevi u Gornjoj Morači.

„Svakodnevnica je da kod nas da se djeca susretaju sa divljim životinjama, zmija, lisica negdje i vuk“, kazala je direktorica OŠ „Vojin Čepić“ Jelena Janković.

A kilometri i kilometri pješačenja ovoj djeci nijesu samo puko hodanje već i životna škola.

„Ne plašimo se, ujutro je hladno“, kazao je đak pješak Milica Krković.

Kada se nastava završi čeka ih povratak i ista putanja koju moraju preći do kuće. A kod kuće ih čeka još pet sestara i brat. Nakon školskih imaju i obaveze oko kuće i stoke. Pješačenje od i do škole postalo je porodično nasljeđe.

„Moj otac je isto išao pješke kao ja i Milica“, kazala je đak pješak Zorica Krković.

Ipak, njihov otac smatra da je konačno došlo vrijeme da se ta tradicija prekine.

„Mislim da je vrijeme u 21. vijeku, da nema dijete prevoz do škole, to je sramota, ne samo za selo i za opštinu već je sramota za državu“, kazao je otac Milice i Zorice Stanko Krković.

Najstarija, Milica, gladna znanja, sanja o svojoj budućnosti daleko od rodnog mjesta. Želje su jedno, dok mogućnosti prijete da sruše dječije snove. Realnost diktira planove, kaže Stanko, otac osmoro djece.

„Ako se nešto bolje ne krene put sela, mislim da će većina ostati da ne ide u srednju školu i fakultet“, kazao je Stanko.

I tako utabanim stazama ova djeca idu dužim i težim putem ali ujedno uče kako da izbjegavaju stranputice. Rano otkriju da život ne mazi, kao i da je znanje jedini pravi put.

Izvor: RTCG

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor