Mandić je bio optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laku tjelesnu povredu i neovlašćeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Postupak je vodila i presudu izrekla sudija Ivana Becić. Optužnicu je zastupao  tužilac Ivan Bojanić iz ODT Podgorica.

Stav suda je da je Danilo Mandić kriv jer je protivpravno oduzeo službeno vozilo Skupštine Crne Gore koje je bilo parkirano ispred kuće njegovog strica Andrije Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore. Time je po stavu suda izvršio krivično djelo oduzimanje vozila. Za to djelo je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.

Sud ga je oslobodio od optužbe da je  neovlašćeno nosio oružje i nanošenje povreda.

Sudija je navela da se u izrečenu kaznu računa vrijeme provedeno u pritvoru i da mi se danas ukida pritvor.

Podsjećamo, istragu protiv Mandića u početku je vodilo Više državno tužilaštvo u Podgorici, ali je predmet ubrzo prešao u nadležnost Osnovnog državnog tužilaštva.

Prema optužnici, Danilo Mandić je 19. aprila, oko 3.40, upravljajući službenim vozilom Skupštine, prepriječio put Darku Peroviću i Arisu Turkoviću, a zatim ispalio više hitaca iz vatrenog oružja. Kako se navodi u optužnom aktu, Perović je tom prilikom ranjen.

OBRAZLOŽENJE PRESUDE:

Obrazloženje presude Osnovnog suda:

“Mandić osuđen godinu dana zatvora zbog oduzimanja skupštinskog vozila a oslobođen za povređivanje Perovića i Turkovića

Danilo Mandić je oglašen krivim za krivično djelo oduzimanje vozila i osuđen na kaznu zatvora u trajannju od godinu dana. Ukinut mu je pritvor, jer je u istom proveo tačno jednu godinu. Oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija, u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda  i krivičnim djelom teško djelo protiv opšte sigurnosti jer nije dokazano da je okrivljeni učinio navedena krivična djela. Oštećeni Perović i Turković ne znaju ko je ispalio projektil i ko im je nanio povrede. Ovaj dio optužbe ostao na nivou osnovane sumnje, jer ni svjedoci očevici – slučajni prolaznici nisu vidjeli ko je ispalio hitac.

Na osnovu izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da se okrivljeni Danilo Mandić kritične večeri 18/19. 4. 2025. godine, nalazio u UO “697”, (kada je bio odjeven u bijeloj majici kratkih rukava, tamnom prsluku, tamnim pantalonama i tamnoj obući) gdje su boravili i svjedoci oštećeni Darko Perović i Aris Turkovi, te svjedoci Mina Vujković, Aleksandar Boričić i Zvezdan Lekić. Ovakav zaključak suda se temelji na iskazima saslušanih svjedoka Arisa Turkovića, Mine Vujković, Aleksandra Boričića, i Zvezdana Lekića, koji su potvrdili da se u ovom UO nalazio i okrivljeni Mandić, a koja činjenica proizilazi i iz sadržine video snimka izuzetog sa nadzorne kamere iz UO “697” gdje se uvidom u snimak prepoznaje okrivljeni Mandić, kao i iz činjenice da se njegov telefonski broj evidentira na baznoj stanici “Vojni Soliter” koji pokriva reon UO “697”. Nesporno je dokazano po ocjeni ovog suda i da su okrivljeni Danilo Mandić i ostali imenovani svjedoci istovremeno izašli iz predmetnog lokala i to u 3.29 časova, nakon čega se na odgledanim nadzornim kamerama baš u 3.32-33 časova, uočava kretanje vozila narandžaste boje nalik na Škodu, kojim je nesporno upravljao Darko Perović, kritične večeri, zatim vozilo crne boje nalik na Reno Megan, kojim je kritične večeri nesporno upravljao Aleksandar Boričić, kao naposljetku i vozila nalik na Range Rower a koja se kreću u istom pravcu od UO 697 prema mjestu gdje se odvio kritični događaj. Nesporno je utvrđeno da je na mjestu odvijanja kritičnog događaja osim drugih vozila bilo zaustavljeno i vozilo marke Range Rower, što potvrđuju  svjedoci Uroš Radusinović i Dejan Marinković koji su u kritičnom momentu slučajno svojim vozilom marke golf 6 prolazili pored raskrsnice Ul. Ivana Crnojevića i Marka Miljanova, kada su vidjeli vozilo Škodu naranžaste boje, iza nje vozilo marke Reno, tip Megan, crne boje, a ispred nje popriječen džip Range Rover, tamne boje. Nadalje, nesporno je utvrđeno da je na licu mjesta gdje se odvio kritični događaj bio prisutan upravo ovdje okrivljeni Danilo Mandić, kojeg kao lice koje je na sebi imalo bijelu majicu i crni prsluk preko, a oko vrata je imao neku torbicu a dolje je bio odjeven u panatalone ili džeparice, visočiji i od svih ostalih, krupniji, ćelav, opisuje svjedok očevidac dijela kritičnog događaja Stefan Kaljaj, pri tom potvrdivši da je upravo on taj koji je ušao naposljetku u vozilo marke Range Rower i istim se uputio ka mostu  Milenijuma. Osim toga i svjedoci Radusinović i Marinković opisom kritične situacije i detalja koje su zapazili na gotovo istovjetan način opisuju lice koje po opisu odgovara ovdje okrivljenom, kojeg je i sud kao takvog prepoznao na nadzornim kamerama UO 697.

Nadalje, iz odgledanih video snimaka sa predmetnih nadzornih kamera se moglo uočiti da su iste snimile vozilo tamne boje za koje se vizuelnim pregledom može utvrditi da se radi o džipu nalik na vozilo “Range Rower”, a analizom kretanja telefonskog broja 068/410-410 koji koristi okrivljeni Danilo Mandić, koja analiza svoju potvrdu nalazi u nalazu i mišljenju vještaka digitalnih dokaza i kompjuterske forenzike Nikole Cmiljanića, koji se bazira na listinzima telekomunikacionog saobraćaja za navedeni broj kao zvanično dobijenim podacima od svih mobilnih operatera na teritoriji Crne Gore, iz čega se jasno utvrđuje da su bazne stanice koje su zabilježile komunikacije okrivljenog u period 18. 4. 2025. godine od 23,48 časova do 19. 4. 2025. godine do 03,36 časova  upravo bazna stanica “Vojni Soliter”, koja pokriva reon UO “697”, gdje je okrivljeni kritične večeri nesporno boravio, kako je to već obrazloženo  i sadržine video snimka izuzetog sa nadzorne kamere iz UO “697”, zatim u period od 19. 4. 2025. godine od 03,44 časa do 03,48 časova se telefonski broj okrivljenog Mandića evidentira na baznim stanicama “Zagorič”, zatim “Masline”, a potom bazna stanica “Zlatica”, što se podudara sa kretanjem putničkom motornog vozila marke Range Rower, zabilježenom na snimcima kamera video nadzora, te frejmovima – fotografijama od 19. 4. 2025. godine u 03,43 časova i 03,46 časova, upravo nakon odvijanja kritičnog događaja i momenta kada je od strane svjedoka Kaljaja opisan kako ulazi u predmetno vozilo i upućuje se u pravcu koji je zabilježen na odgledanim video snimcima.

Da se radilo upravo o navedenom vozilu koje je okrivljeni neovlašćeno upotrijebio za vožnju sud je dodatno utvrdio uvidom u frejmove – fotografije od 19. 4. 2025. godine u 03,43 časova i 03,46 časova na kojima se vidi vozilo sa reg. oznakama PG MH058, te uvidom u Excel tabelu kretanja za vozilo PG MH 058, kao i iz izjašnjenja Uprave policije u vezi tehničkog uređaja “čitača registarskih oznaka”.

U konačnom, naprijed utvrđeno činjenično stanje dodatno potvrđuje i  rezultat dobijen putem DNK vještačenja, da je analizom dokaznog materijala izuzetog sa upravljača vozila marke “Range Rower” reg oznaka PG MH 058, dobijeni rezultat DNK analize umjereno jako podržava hipotezu da je jedan od donora biološkog materijala okrivljini Mandić Danilo.

Sa druge strane, sud je tokom postupka iz personalnih i materijalnih dokaza nesporno utvrdio i činjenicu da je okrivljeni Danilo Mandić predmetno vozilo, protivpravno oduzeo u namjeri da ga upotrijebi za vožnju, a koje je inače zaključkom Vlade ustupljeno na raspolaganje oštećenoj Skupštini Crne Gore, a koje je bilo parkirano ispred porodične kuće njegovog strica Andrije Mandića, u Ulici Slavonskoj broj 18, u Podgorici, i uz pomoć ključa crno sive boje, koji se nalazio na prednjem desnom točku vozila, otključao vozilo. Tako je svjedok Mihailo Čađenović inače vozač predsjednika Skupštine Crne Gore, potvrdio da je 17. 4. 2025. godine parkirao predmetno vozilo na datoj adresi a dana 18/19. 4. 2025.godine, isto nije koristio, dok ga je nakon toga našao parkiranog na drugom mjestu u odnosu na ono gdje ga je ostavio, takođe dodajući i gdje ostavlja ključ nakon što isto parkira, dok se  iz zaključka Vlade Crne Gore od  4. 4. 2024. godine, utvrđuje da se radi o vozilu koje je ustupljeno Skupštini Crne Gore a iz dva dopisa Generalnog sekretara Skupštine Crne Gore od 13. 5. 2025.godine, utvrđeno je da prema evidencijama Skupštine okrivljeni Mandić Danilo nije zaposlen u Skupštini Crne Gore, niti je zadužen ijednim službenim vozilom koje je u vlasništvu ili na raspolaganju Skupštine Crne Gore.

U konačnom predmetno vozilo je oduzeto dana 20. 4. 2025. godine od Mihaila Čađenović, o čemu je izdata potvrda o privremeno oduzetim predmetima Uprave Policije OB Podgorica, nakon čega je sačinjena i fotodokumentacija, iz koje se vide slike kako izgleda predmetno vozilo, vidi se broj registracije, zatamljena stakla, i ostale njegove vizuelne karakteristike.

Prilikom odlučivanja o kazni, a imajući u vidu svrhu kažnjavanja, sud je u smislu člana 42  stav 1 Krivičnog zakonika, cijenio sve okolnosti koje su od uticaja da kazna bude manja ili veća, pa je na strani okrivljenog od olakšavajućih okolnosti cijenio da je isti porodičan čovjek i otac jednog maloljetnog djeteta, dok je od otežavajućih okolnosti cijenio njegovu raniju osuđivanost koju je utvrdio iz izvoda iz registra kaznenih evidencija iz kojeg proizilazi da je isti ranije višestruko osuđivan i to zbog krivičnog djela prikrivanje (uslovnom osudom), zatim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje i teška tjelesna povreda u pokušaju na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zatim zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca i zbog krivičnog djela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca) pa je imajući u vidu ovako utvrđene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na strani okrivljenog, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nalazeći da je ovako odmjerena kazna srazmjerna težini izvršenog djela, stepenu krivice okrivljenog i njegovoj ličnosti kao učiniocu, te da ista istovremeno treba da ima i odvraćujući efekat na sve one koji potencijalno mogu biti izvršioci ovih ili sličnih krivičnih djela.  U navedenu kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Međutim, sa druge strane sud je kada su u pitanju krivična djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda i krivičnim djelom teško djelo protiv opšte sigurnosti našao da nije dokazano da je okrivljeni učinio navedena krivična djela, te ga je za ista na osnovu čl. 373  tač. 2 Zakonika o krivičnom postupku, oslobodio od optužbe.

Za donošenje osuđujuće presude neophodno je postojanje izvjesnosti u pogledu dokazanosti činjenica koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela, a koje su sadržane u činjeničnom opisu optužnog akta.

Po nalaženju ovog suda pored već izloženog nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, takođe je nesporno tokom postupka utvrđeno  i da su svjedoci oštećeni Darko Perović i Aris Turković kritične večeri zadobili tjelesne povrede koje su opisane u činjeničnom opisu optužnog predloga, a za čiju vrstu i način nastanka je nalaz i mišljenje dao i vještak medicinske struke.

Sud nalazi da je osalo samo na nivou osnovane sumnje i time da nije nesumnjivo dokazano,  da je okrivljeni Mandić neovlašćeno na javnom mjestu nosio vatreno oružje-revolver, niti da je ispaljenjem projektila iz vatrenog oružja, kao sredstva podobnog da tijelo teško povrijedi i zdravlje teško naruši lako tjelesno povrijedio svjedoka oštećenog Perović Darka, i da je tom opšteopasnom radnjom i opšteopasnim sredstvom, na mjestu gdje je bio okupljen veći broj ljudi izazvao opasnost za život i tijelo, kojom prilikom je kod oštećenog Arisa Turkovića nastupila teška tjelesna povreda.

Ovo, najprije polazeći od činjenice što svjedok oštećeni Darko Perović, kojem bi po prirodi stvari moralo biti poznato sa kim je kritične prilike bio u sukobu i ko mu je ispaljenjem projektila nanio predmetnu tjelsnu povredu,  kategorično tvrdi da ovdje okrivljeni nije pucao na njega, da je kritične prilike bio pijan i konzumirao je i veliku količinu kokaina, da je bio van sebe, van svijesti, ali da se ipak sjeća da je primijetio bijelo vozilo Reno Clio ili Pežo 205, iz kojeg su izašla tri momka, da su dva bila oko 1.70m, a treći je bio niži od njih, inače da se radilo o licima od oko 23-25 godina, mršavi, dvojica su imali dužu kosu, a treći kosu srednje dužine, a ne sjeća se boje njihove kose niti u šta su bili obučeni. Inače sa okrivljenim nikada nije imao sukobe,  veliki su prijatelj, kao i sa njegovim ocem i stricem, da se s njegovom porodicom posjećuje i na slavama i na slavljima i da mora da ide da im se izvini lično zbog štampe i novina. Sa druge strane svjedok oštećeni Aris Turković ne zna čak ni kako se povrijedio ni ko ga je povrijedio, niti se sjeća gotovo ičega što se dešavalo kritične večeri, od momenta kada je izašao iz lokala, jer je bio pijan,  već sljedeće čega se sjeća je da se probudio u svojoj kući sa bolovima u nozi. Takođe, ni iskaz konobarice Mine Vujković  iz UO “697” nije bio upotrebljiviji od iskaza prethodno navedenih svjedoka. Iako se na jednom od izuzetih video snimaka primjećuje ženska osoba koja trčećim korakom prelazi ulicu u pravcu raskrsnice Ul. Ivana Crnojevića i Marka Miljanova, od UO “697”, pri čemu se iz provedenih dokaz ne utvrđuje da se tu nalazilo još neko lice ženskog pola,  svjedokinja Mina Vujković, kako to sama opisuje, je mirno po završetku smjene pošla da baci smeće do kontejnera, ništa nije ni vidjela ni čula i skroz normalno je povezla svog kuma oštećenog Arisa Turkovića do kuće, jer  mu je uzela ključeve od vozila zato što je bio pijan, pa da ne bi pijan vozio”, za čudo uopšte ne primijetivši da je isti zapravo ranjen. Supruga oštećenog Arisa je svjedočila da ni ona ništa nije primijetila neobično kad joj je muž došao kući, već je legao da spava, a zapravo je isti bio ranjen sa ostatkom metka u nozi, pa ista takođe ne zna ništa o tome šta se desilo kritične večeri. Svjedok Aleksandar Boričić je naveo da je te večeri u UO “697” sve bilo mirno, i da su ostali do “fajronta”, i poslije toga otišli kućama. Sličan iskaz je dao i svjedok Zvezdan Lekić, u smislu da je sve bilo mirno i da ne zna gdje je ko pošao posle “fajronta” ali da je on pošao sam kući.

Sa druge strane saslušani svjedoci Uroš Radusinović, Stefan Kaljaj i Dejan Marinković, nijesu mogli sudu da pruže pouzdane podatke po pitanju identifikacije lica koje je pucalo. Dakle ovi svjedoci su dali iskaze dovoljno međusobno saglasne, po pitanju šta su zapazili (o čemu će biti više riječi u obrzloženju presude) ali nedovoljno precizne, u pravcu navedenog pitanja. Dakle svjedoci Uroš Radusinović i Dejan Marinković koji su u kritičnom momentu slučajno svojim vozilom marke golf 6 prolazili pored raskrsnice Ul. Ivana Crnojevića i Marka Miljanova, vidjeli su vozilo Škodu naranžaste boje, iza nje vozilo marke Reno, tip Megan, crne boje, a ispred nje popriječen džip Range Rover, tamne boje, međutim, na osnovu njihovih iskaza sud nije mogao nesumnjivo utvrditi ko je lice koje je kritičnom prilikom pucalo, budući da taj momenat ni nedan od ovih svjedoka nije vidio. Dakle, iako za sud na osnovu provedenih dokaza nije upitno da je okrivljeni Mandić od strane ovih lica uočen na kritičnoom mjestu i to baš nakon što su čuli ispaljenje hica, na nivou osnovane sumnje je ostalo pitanje da li je on ispalio hitac i da li je on bio držalac oružja. Ovo tim prije  što provedenim vještačenjima GSR čestica (čestica koje nastaju nakon opaljenja iz vatrenog oružja) nije utvrđeno prisustvo istih na šakama okrivljenog Danila Mandić,  kao ni na tragovima izuzetim iz vozila marke “Range Rover”.

Takođe ni iz odgledanih video snimaka izuzetih sa nadzornih kamera se nije mogao vidjeti sam momenata upotrebe vatrenog oružja osim reakcije upucanog lica. Kada je u pitanju snimak izuzet sa nadzorne kamere unutar UO “697”, kritične noći u vrijeme 3,26 časova se primjećuje da lice za koje se na snimku prepoznaje da se radi o okrivljenom Danilu Mandiću iz predjela pasa vadi predmet koji ima oblika nalik na pištolj, ali ovaj video ne pruža sudu dovoljan osnov za pouzdanu konstataciju da se radi o pištolju, zbog daljine kamere, loše rezolucije, iz kojeg rszloga se samo nadzire oblik predmeta koji nalikuje na pištolj. U konačnom, pretresom okrivljenog Danila Mandića pištolj nije pronađen, pa nije ni izvršeno balističko vještačenje eventualne funkcionalnosti oružja, niti je utvrđeno da li je riječ o pravom oružju, a u nedostatku drugih dokaza nije se mogao izvesti nesumnjiv zaključak da je upravo okrivljeni ispalio hitac, što bi dovelo i do činjeničnog utvrđenja van svake sumnje o nedozvoljenom držanju i nošenju oružja i eksplozivnih materija i njegove ispravnosti.

Dakle u ovom krivičnom postupku protiv okrivljenog Danila Mandića, sud je došao do zaključka da u odnosu na njega ne postoji dovoljno dokaza, kojima bi se moglo van svake razumne sumnje utvrditi da je isti izvršio navedena krivična djela.

Naime, sud ukazuje da stepen dokazne snage činjenica utvrđenih u toku krivičnog postupka potreban da bi se neko lice oglasilo krivim, mora biti na najvećem nivou, odnosno na nivou pune izvjesnosti i uvjerljivosti, bez ostavljanja i malo sumnje, da je okrivljeni izvršio krivična djela u vrijeme, mjesto i na način na koji je to predstavljeno dispozitivom optužnog akta. Pri tome, sud ukazuje da okrivljeni nije dužan da dokazuje da nije izvršio krivična djela koja su predmet optužbe, već je ovlašćeni tužilac dužan da dokaže i to van svake razumne sumnje da je okrivljeni izvršio krivična djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret.

Kod takvog činjeničnog stanja, sud je primjenom načela “in dubio pro reo” optuženog Danila Mandića oslobodio od optužbe, u navedenom dijelu.”

Izvor: dan .co. me