Obrazovne ustanove uoči početka nove školske godine na društvenim mrežama objavile pravila oblačenja i ponašanja
Ne koristimo uvredljive, vulgarne i nepristojne riječi. Pomažimo jedni drugima i njegujmo timski duh, odgovornost, empatiju i međusobno poštovanje, pravila su ponašanja Srednje medicinske škole u Podgorici, uz poruku – naša škola, naše vrijednosti
Foto: Dragan Mijatović
Pojedine obrazovne ustanove, uoči današnjeg početka školske godine, na društvenim mrežama objavile su za učenike kodeks oblačenja i lične higijene, kao i pravila lijepog ponašanja. Đacima nije dozvoljeno da nose odjeću sa uvredljivim natpisima, a iz uprava upozoravaju i da odjeća bude prikladna, da ne bude previše uska, te da nokti budu kratki, bez nadogradnje…
Pobjeda je razgovarala sa pojedinim direktorima škola koji su ukazali da ,,vrijednostima moramo da se vraćamo“ i da su ustanove obrazovanje te u kojima pravila treba da se poštuju. Direktorica podgoričke Osnovne škole ,,Radojica Perović“ Dijana Laković kaže da u toj ustanovi važi kodeks oblačenja, ali i da je izazovno kontrolisati njegovu primjenu, jer imaju 1.500 učenika.
– Učenici treba da budu prikladno obučeni. Moramo o tome da vodimo računa, jer i to predstavlja odnos prema ustanovi. Na primjer, nijesu dozvoljene japanke, mogu da budu u sandalama. Ne mogu da nose neprikladnu odjeću – kraće, dekoltirane majice, kraće šortseve, papuče… Bermude su dozvoljene, ali ne kratke. Prvačići mogu laganije da se obuku, ali da sve bude prikladno. Nijesmo nikada vratili nekog prvaka zbog toga kako je odjeven. To su mala djeca – navela je ona.
Laković je podsjetila da je tokom ljeta organizovana dodjela ,,luča“ u centru Podgorice, te ističe da su pojedini ,,lučaši“ bili neprikladno odjeveni.
– Prisustvovala sam dodjeli diploma na trgu. Bilo je ,,lučaša“ koji su bili u japankama, nekim učenicama su bila gola leđa. To nije u redu – rekla je direktorica škole.
Pojedine srednje škole juče su objavile na društvenim mrežama kodeks ponašanja i oblačenja. Tako je iz Srednje medicinske škole u Podgorici ukazano da đaci moraju poštuju jedni druge, ali i da poštuju nastavnike, stručne saradnike, đake i sve zaposlene u školi. Istaknuto je da učenici moraju da govore kulturno i da ne koriste uvredljive, vulgarne i nepristojne riječi. Ispisali su poruku – naša škola, naše vrijednosti.
– Poštujmo različitosti i ne tolerišimo bilo koji oblik nasilja, diskriminacije, vrijeđanja ili uznemiravanja. Pomažimo jedni drugima i njegujmo timski duh, odgovornost, empatiju i međusobno poštovanje – navedeno je u objavi.
Uredna i pristojna odjeća
Poručeno je učenicima da njihova odjeća treba da bude čista, uredna i pristojna.
– Nije dozvoljena kratka, providna, previše uska ili na drugi način neprimjerena odjeća. Nije dozvoljena odjeća sa uvredljivim, nepristojnim, diskriminatornim ili nasilnim natpisima i simbolima.
Jedna od stavki tiče se i frizura, pa je ukazano da ona treba da bude uredna i primjerena.
– Nokti moraju biti kratki, čisti i uredni. Nije dozvoljen lak za nokte, gel lak, gel, akril, nadogradnja niti drugi vještački materijali na noktima, posebno tokom praktične nastave i rada u zdravstvenim ustanovama – naveli su oni.
Nakit, takođe, treba da se svede na minimum.
– Učenici treba da održavaju urednost tijela, kose, ruku i noktiju. Parfeme i mirise treba koristiti umjereno, posebno tokom praktične nastave i rada sa pacijentima – precizirano je u objavi.
Psihološkinja Adriana Pejaković je stava da je važno da škole imaju jasno definisana pravila oblačenja, ne zato što škola treba da kontroliše djecu ili da od odjeće pravi pitanje morala, već zato što je škola posebna društvena sredina u kojoj djeca, pored znanja, uče pravila ponašanja, granice, odgovornost i prilagođavanje različitim situacijama.
Ona ističe da kao što se ne oblačimo jednako za plažu, svečani događaj, posao ili sportski trening, tako je sasvim legitimno da postoji i određena kultura oblačenja u školi, pod uslovom da su pravila razumna, jasna i jednaka za sve.
Uticaj javnih ličnosti
– Danas je to posebno važno jer djeca odrastaju u snažnom medijskom i digitalnom okruženju, u kojem su svakodnevno izložena influenserima, javnim ličnostima, reklamama i sadržajima koji često šalju poruku da su fizički izgled, seksualizovanost i privlačenje pažnje važni izvori popularnosti, vrijednosti i društvenog statusa. Mislim da tu ne treba relativizovati uticaj javnih ličnosti, jer djeca i adolescenti uče kroz identifikaciju i imitaciju, posebno u periodu kada se identitet tek formira i kada je potreba za prihvatanjem veoma snažna – rekla je ona.
Dodaje da kada neko pažnju, novac i popularnost dobija upravo kroz prenaglašenu seksualizaciju, neprikladno odijevanje ili poruku da je izgled najvažniji kapital koji osoba ima, nije realno očekivati da djeca takve modele samo pasivno posmatraju i da oni na njih nemaju uticaj.
– Djeca, zapravo, ne usvajaju samo stil oblačenja, već i poruku koja stoji iza njega: šta donosi pažnju, šta se nagrađuje, šta znači biti poželjan, popularan ili uspješan.
– Zato odrasli imaju odgovornost da taj uticaj ne negiraju, već da djeci jasno objasne razliku između javne scene, društvenih mreža i svakodnevnog života, kao i da škola predstavlja prostor u kojem postoje određeni kriterijumi i granice. U tom smislu, dres kôd može biti koristan jer djecu uči da sloboda izražavanja ne znači odsustvo konteksta i odgovornosti – istakla je ona.
Edukativan, ne represivan kôd
Istovremeno, dodaje Pejaković, veoma je važno da dres kôd ne postane način da se djeca, a naročito djevojčice, posramljuju zbog njihovog tijela, razvoja ili izgleda…
– Pravila moraju da se odnose podjednako na sve učenike i poruka nikada ne smije biti da je nečije tijelo „problem“, da djevojčica mora da vodi računa o tome kako će je drugi gledati ili da je ona odgovorna za tuđe ponašanje. To bi već bila potpuno pogrešna vaspitna poruka. Dobro postavljen školski dres kôd zato ne bi trebalo da bude represivan, nego edukativan: da djeci pokaže da postoje situacije u kojima biramo način oblačenja u skladu sa mjestom i prilikom, kao što će kasnije postojati određena očekivanja na fakultetu, radnom mjestu ili u drugim institucijama. Škola pritom mora voditi računa i o ekonomskim razlikama među djecom, jer pravila nikada ne bi smjela podsticati takmičenje u markiranoj garderobi niti obilježavati dijete zato što njegova porodica ne može da prati određene trendove – precizirala je on.
Na kraju, kaže psihološkinja, mnogo je važnije od same dužine suknje, šortsa ili majice kakvu poruku šaljemo djeci o poštovanju sebe i drugih.
– Ako ih učimo da njihova vrijednost nije svedena na izgled, da postoje granice koje zavise od mjesta i konteksta, ali i da niko nema pravo da ih vrijeđa, seksualizuje ili ponižava zbog njihovog izgleda, onda dres kôd može imati smislen vaspitni efekat. Ali ako ga svedemo samo na zabrane, kažnjavanje i posramljivanje, onda smo promašili mnogo važniju lekciju koju bi škola trebalo da prenese – zaključila je ona.
pobjeda
