Aktuelni premijer Zdravko Krivokapić, nakon 30. avgusta i izborne pobjede, pravio je niz odluka koje su gotovo uvijek bile na štetu političke koalicije na čijem je čelu bio. Crnogorska javnost je tako mogla da svjedoči prvobitno potpisanom sporazumu između “nekadašnjih drugova” a sada “ljutih neprijatelja” Alekse Bečića, Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića. Simptomatično je to što je premijer Zdravko Krivokapić potpisao dokument u ime svih aktera svoje koalicije bez prethodnih konsultacija sa njima, a što je dovelo do, možemo reći, gnijeva birača tog tijela, pogotovo što se sporazum tiče osjetljivog pitanja oko priznanja Kosova i članstva u NATO, na šta, sasvim opravdano, emotivno reaguju građani srpske nacionalnosti, te dominantno birači velike koalicije ”Za budućnost Crne Gore”.
Da je premijer Zdravko Krivokapić od svog prvog dana svaki svoj politički potez povlačio pokušavajući da našteti koaliciji koja ga je dovela na vlast, konkretno Demokratskom frontu, vidi se i po lokalnim izborima koji su održani u Nikšiću, Herceg Novom i Mojkovcu. Premijer, posredstvom djelovanja svojih ćerki (što je javna tajna, makar se to ne mora objašnjavati crnogorskoj javnosti), pravi liste koje izlaze na lokalne izbore, koaliciono ili samostalno, a sve sa ciljem da “opipa” svoj politički rejting i da zada konačni udarac onima sa kojima je 30. avgusta izvojevao istorijsku svenarodnu pobjedu nad korumpiranim, antidemokratskim, antisrpskim i anticrnogorskim režimom Mila Đukanovića.
Da li je do političke sujete, ili je pak u pitanju uticaj stranih sila, nije poznato. Jedino je poznata činjenica da premijer konstantno pokušava da uđe u biračko tijelo Demokratskog fronta, odnosno koalicije ”Za budućnost Crne Gore”, i istu da svede na nivo koji je tim stranim silama prihvatljiv. Vrlo je teško pomisliti da to može biti zbog ličnog animoziteta prema liderima ovog političkog saveza već je tu u pitanju nešto drugo. Uticaj stranih sila, kojima su litije bile “greška u koracima”, žele da do kraja završe sa srpstvom u Crnoj Gori, i da oslabe zvaničnu Srbiju, a sve radi jačanja njihovog geostrateškog interesa na Balkanu. Ipak, i pored svog napadanja i pokušaja da se ovaj politički savez, takoreći, razbije, ipak do toga nije došlo.
Ovih dana svjedočimo i teškom verbalnom obračunu između svih tzv. proevropskih djelova parlamentarne većine (iako DF konstantno ponavlja da se njihova spoljna politika veže za EU integracije). U ovom verbalnom ratu preko političkih saopštenja, televizijskih gostovanja i političkih nadgornjavanja primjetno je da upravo najjača prosrpska politička opcija u Crnoj Gori mudro ćuti, konstantno pozivajući na prekid ”rata”, smirivanje tenzija i dijalog koji bi doveo do poštenog dogovora unutar parlamentarne većine.
Interesantno je kako retrogradni i nacionalistički DF “razdvaja” proevropske i progresivne Demokrate i URU da ”oči ne povade”.
Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta možda i najbolje opisuje tu situaciju u sarkastičnom tvitu: “Dolazi Eskobare, ovi tvoji oči povadiše.”
Zašto bi išta i govorili? Po modelu Zdravka Krivokapića za Demokratski front u Vladi nema mjesta. Po modelu manjinske Vlade Dritana Abazovića za DF nema mjesta. Ukoliko bi se vodili osnovnim postulatima demokratije, ovo bi bio možda i najvalidniji razlog da Demokratski front izvede svoje glasače na ulicu da zatraže ono što im po izbornoj volji građana pripada. Međutim, DF je izabrao put kompromisa i dogovora između parlamentarne većine, kako je jedan od lidera DF-a i najavio gostujući nedavno na Javnom servisu. ”Svaki model koji dovodi do razrješenja iz krize je za Demokratski front prihvatljiv”, kazao je Mandić.
Ovdje se samo još jednom pokazuje kako iskusni političari doprinose razrješenju krize, a opet na uštrb svojih beneficija koje im svakako i pripadaju, shodno izbornoj volji građana. Model manjinske Vlade je gotovo istovjetan kao i sad, makar što se DF-a tiče. I ova Vlada je manjinska, bez DF-a u njoj. Manjinska Vlada koju bi potencijalno formirao Dritan Abazović bi takođe bila takva da za DF ne bi bilo mjesta u njoj, iako svi dobro znaju da bez DF-a nema demontaže kriminogenog režima Demokratske partije socijalista.
Zašto bi onda napadali Dritana Abazovića kad im je već istu stvar uradio Zdravko Krivokapić prošle godine? Zašto u decembru 2020. godine pojedini politički akteri nisu pozivali građane na proteste zbog ”očuvanja izborne volje građana”?
izvor.borba.me
