Crna Gora je u 19. vijeku bila bajka

Ima nekoliko aukcijskih kuća u koje idem pa bidujem, zatim postoji nekoliko sajtova na kojima se može to kupiti. To se na Zapadu sve prodaje, a kod nas toga nema. Uglavnom se ukuca u pretraživač „Montenegro antique print“ ili „old ilustration“ – rekao je Bulatović

Jedna od knjiga posvećena Crnoj Gori (FOTO: Iva Mandić/Pobjeda)

Mješavina patriotizma i nostalgije moćan je stimulans za velika djela. To je dokazao i enterijerista Zoran Bulatović, koji je prije više od tri decenije otišao u London, odakle je krenuo u sakupljanje materijala, danas izloženog u muzeju simboličnog naziva „Magična Crna Gora“.

Muzej se nalazi u Bulatovićevoj kući u Donjim Vranićima. Na dva nivoa poređane su slike i eksponati, pisma, dagerotipi, novac, brojne replike oružja, umjetnina, mape sa svih meridijana, ali i knjige i časopisi u kojima se pominje ili je centralna tema Crna Gora. Divljenje maloj balkanskoj državi koje je ostalo zabilježeno u Evropi dovodi u ovaj muzej i čuvene istraživače, poput Norvežanina Svena Meneslanda, koji je veliki dio svog istraživanja za knjigu o Crnoj Gori obavio baš konsultujući kolekciju Zorana Bulatovića.

KOLEKCIJA

Najviše materijala o Crnoj Gori imaju Englezi i Francuzi, priča za Pobjedu Bulatović.

 U Pariz pođem često na sajmove knjiga, tamo ima štandova sa papirima. Jedne nedjelje su knjige, druge filatelistika, treće numizmatika, četvrte nedjelje efemerija. I to ima stalno. Poenta je da oni to skupljaju od davnina. Na Cetinje su nosili bale

poštanskih maraka i mi smo se smijali: evo ponesoše ove papire, a to su danas najvrednije marke u Evropi, jer mala je država. U katalogu svjetskih maraka ima crnogorska marka koja se zove „Grab riječki“, a vrijedi više od 20.000 eura. U jednom momentu na toj markici ima nekoliko pečata: ima fašistička Italija, nacistička Njemačka, partizani i četnici. Ako ima ta tri ili četiri pečata, ona je savršenstvo za kolekcionare. Ona je jedna od skupljih evropskih poštanskih maraka, a ima serija čitava iz ’43. godine – rekao je Bulatović,.

Dodaje da kod nas ljudi ne znaju mnogo o filateliji.

Ti nemaš ovdje nedjeljno jednom da neko napravi emisiju o filateliji, nemaš novinara koji bi se bavili time – rekao je Bulatović.

Potraga za eksponatima je sad već lakša kad zna kako i gdje da se raspita.

Ima nekoliko aukcijskih kuća u koje idem pa bidujem, zatim postoji nekoliko sajtova na kojima se može to kupiti. To se na Zapadu sve prodaje, a kod nas toga nema. Uglavnom se ukuca u pretraživač „Montenegro antique print“ ili „old ilustration“. Međutim, ima dosta starih ljudi koji ne izlažu preko interneta, nego morate ići na skupove kolekcionara i tu je većina toga. Meni su ljudi donosili po 500 printova. Ima taj „Ilustrative London News“, njega zovu CNN-om 19. vijeka. To je jedan od najmoćnijih časopisa na svijetu koji je počeo da izlazi 1842. godine. Oni su imali korespondente po čitavom svijetu, svoje crtače. Recimo, Katon Vudvil (Richard Caton Woodville Jr.), koji je možda najbolji vojni crtač (military painter) na svijetu, bio je saradnik tog časopisa i uradio je više od 100 printova iz Crne Gore – rekao je Bulatović.

Grbovi vise sa tavanice (FOTO: Iva Mandić/Pobjeda)

Vudvil je oslikao bitku za Tuzi i mnoge druge istorijske momente, pogled s Lovćena, Rozafu, neke detalje iz života običnog naroda, a od kralja Nikole je za taj svoj angažman dobio i odlikovanje.

SUVENIRI

Bulatovićeva želja je da se sve ono što je objavljeno o Crnoj Gori u inostranstvu, posebno u 19. vijeku, objavi i kod nas.

To su informacije iz stranih časopisa koje treba samo prevesti i da postanu školsko štivo jer radi se o nečemu što je objavljeno. Ima i slika koje su objavljene o kojima niko ništa ne zna. Jer Crna Gora je u 19. vijeku bajka. O nijednoj državi se nije pisalo kao o Crnoj Gori, bez obzira na broj stanovnika – rekao je Bulatović.

Nakon što je radni vijek proveo u Londonu, njegova je želja da pravi suvenire sa crnogorskim motivima. Pominje kako je Podgorička čaša, koja je nađena 1873. godine, završila u Ermitražu u Petrogradu i da bi ona mogla biti jedan od zvaničnih crnogorskih suvenira, zatim boginja Roma, ali i Merkur, jer ga nema mnogo u svijetu, a kod nas je očuvana grobna ploča kod Crkve Sv. Đorđa.

 Imamo još i onu dijatretu, koja postoji u Pljevljima, i nju je skoro pa nemoguće uraditi – rekao je Bulatović.

Posebno otkriće za Bulatovića bio je tzv. Branko’s Belt (Brankov kaiš), koji se nalazi u Britanskom muzeju.

On je dužine oko dva metra sa sedam-osam centimetra širine, iz 1350. je godine. Iz Britanskog muzeja su mi poslali i sastav – napravljen je od lana, pamuka, zlatnih i srebrnih niti. Branko je bio jedan od vitezova cara Dušana. Od njega su Bratonožići i Brankovići. Na njemu ima elemenata koje nigdje u svijetu ne možete naći, kao što je morska koza. Nije to jedini eksponat koji bi Crna Gora, da je sreće, mogla da uradi kao svoj suvenir, već ima i jedna čipka iz Briselskog muzeja na kojoj je odrađen grb Crne Gore. Čipka je iz 1910. godine, kad se Crna Gora proglasila kraljevinom – rekao je Bulatović.

Turci nijesu ništa ostavili za sobom, ali tamo gdje su bili Austrougari, tu je nešto ostalo, priča ovaj kolekcionar i navodi da za to ima dokaza u Boki, dosta slika i namještaja.

U katalogu svjetskog namještaja samo postoji preslica i baun. Preslica je bila ukrašena, na njoj su naši znakovi. A baun je kovčeg, škrinja, imam jednu u muzeju na spratu. Imam i poklopac od kovčega kakav postoji u Etnografskom muzeju u Skadru, zatim u Budvi i u Pomorskom muzeju u Kotoru. Većina znakova na njemu bila je iz Miroslavljevog jevanđelja – rekao je Bulatović.

PRVI ESKPONATI
Bombardovanje 1999. godine bilo je prelomni momenat u kome je Bulatović počeo svoju misiju sakupljača.

Ja sam u Londonu, radim restauraciju kuće Dana Klajmana, reditelja „Džejmsa Bonda“, i on mi donosi jednu kutiju na kojoj piše „Britanska imperija i šest saveznika“. Među tim saveznicima je i Crna Gora. Bili su Rusija, Japan, Francuska, Belgija, Srbija i Montenegro i on kaže: „Zoki, nekad smo bili saveznici“. A ja nikakav, depresija totalna. I tada sam počeo da skupljam to, jer me je obuzela nostalgija i to mi je bio lijek. Kad se prikupilo tih „ljekova“ dosta, donio sam ih ovdje – ispričao je Bulatović.

On je pokušavao da kontaktira s vlastima u Crnoj Gori u više navrata u posljednjih nekoliko godina da skrene pažnju na svoju kolekciju i ponudi im materijal koji ima za izučavanje, ali nije naišao na interesovanje.

Ono što je istorijski arhiv u Crnoj Gori, to ja imam u slikama. Jer toliko je život postao brz da ljudi istoriju uče pomoću slika. Ako nekoga zanima neka bitka, taj pročita nekoliko rečenica, niko više ništa ne čita konkretno, glavno informisanje je preko telefona – rekao je Bulatović.

Nekoliko puta je dovezao pun automobil eksponata, a sakupljanje i dalje traje.

Crna Gora je jedno savršenstvo koga mi nijesmo svjesni. Jer da smo svjesni što imamo, ne bismo se ovako ponašali – konstatovao je Bulatović i dodao da koliko god Crna Gora ima muzeja, još bi se toliko moglo napuniti kad bismo sav materijal iz inostranstva donijeli.

„Magična Crna Gora“ prima posjetioce svakog dana, pojedince i organizovane grupe. Poput pravog vodiča, uz razgledanje ide i Bulatovićeva priča o svakom segmentu koji je predstavljen.

Crna Gora kao inspiracija za dagerotipe

Zoran Bulatović je posebno ponosan na sedamdesetak dagerotipa (otisak/slika na staklu koja je ime dobila po svom izumitelju Luju Dageru) sa motivima Crne Gore koje posjeduje u muzeju „Magična Crna Gora“. Na njima su običajni motivi iz crnogorskog života, pejzaži, ljudi, stare kuće, grbovi i plovila. U muzeju se, između ostalog, nalaze i neka od pisama Petrovića, kamenje iz ilirskog perioda, naoružanje iz vremena Balšića, Crnojevića i Petrovića, a na jednom svom pohodu po antikvitetima našao je i stari Obodinov radio-aparat, koji se nalazi na centralnom ognjištu u muzeju.

 

Izvor: Pobjeda Portal

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor