– Taj nimalo popularan potez gradskih vlasti bio je očekivan slijed političkog pritiska i pravnog nasilja koji se kontinuirano provodi nad Bošnjacima u Hercegovini i Islamskoj zajednici kao njihovoj najrespektabilnijoj instituciji u ovom dijelu države, s davno prepoznatim ciljevima stvaranja etničkog prostora i dominacije jednog naroda nad drugim, u kojem se zakoni sukcesivno primjenjuju shodno potrebama i interesima ‘vladajuće klase’, na način i u vrijeme kada to njima odgovara – navodi se u saopćenju.

Instrument postizanja ciljeva

Kako se dodaje, Medžlis Mostar nema ni najmanje sumnje da će nakon ovoga uslijediti još tri slična rješenja za tri islamska vjerska objekta na području Grada, po zahtjevu Kluba Hrvata u Gradskom vijeću.

– Isto tako, nema sumnje da se zahtjev Kluba Bošnjaka za provjeru valjanosti građevinskih rješenja za tri katoličke crkve (u Cimu, u Ilićima i na Bijelom Brijegu) nikada neće naći u operativnim planovima Službe za inspekcijske poslove. To od njih, naprosto, neće tražiti njihov poslodavac Gradska uprava, jer su odredbe Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), kao i standardi OHCHR United Nations Office of Legal Affairs, prema kojima je svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje prava zasnovano na rasi, boji kože, porijeklu ili nacionalnoj pripadnosti – u Mostaru mrtvo slovo na papiru – pojašnjava se u saopćenju.

Medžlis ocjenjuje da diskriminaciju u izgradnji vjerskih objekata, što međunarodno pravo tretira kao povredu slobode vjere, a u težim slučajevima i kao progon, mostarska Gradska uprava smatra instrumentom postizanja političkih ciljeva te “ni najmanje ne vodeći računa da svako ozbiljno kršenje ljudskih prava i vjerskih sloboda može imati i krivičnopravne posljedice na međunarodnom nivou”.

– U tom kontekstu značajno je napomenuti da politika koja dominira Gradskom upravom u Mostaru nikada nije izdala nijedno jedino rješenje za obnovu džamija koje su porušene na teritoriju koju smatra ekskluzivno svojom, a kamoli rješenje za izgradnju novog vjerskog objekta. Rješenja za obnovu i izgradnju džamija izdavalo je Federalno ministarstvo prostornog uređenja, sve dok to ministarstvo nisu preuzeli kadrovi HDZ-a – podsjetio je Medžlis.

Mukotrpne procedure

U tom političko-društvenom kontekstu, suočen s potrebama vjernika, Medžlis Mostar ističe da je, ne mireći se s činjenicom da su Bošnjaci narod drugog reda i s obzirom na to da se nakon rata u mostarskom naselju Zalik, naselio veliki broj izbjeglica, protjeranih i drugih doseljenika, pokrenuo mukotrpne procedure dobijanja valjanih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju džamije”.

– Čekao je rješenja, čekao i dobio ih, nakon čega su gradske vlasti dva puta odbile zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje. U nadi, a nakon niza usmenih obećanja i uvjeravanja od strane najviših gradskih funkcionera da u tom smislu neće biti smetnji, džamija je izgrađena. Sudeći po posljednjem inspekcijskom nalazu o zatvaranju gradilišta, ispalo je da je Medžlis IZ uvučen u zamku, da su gradski zvaničnici namjerno uvlačili IZ u procese za koje će, kada politici bude zatrebalo, reći da su nelegalni – kaže se u saopćenju.

I upravo stoga, kako se dodaje, Islamska zajednica se “velikim oprezom odnosila prema zakonskim propisima i s velikim respektom prema uobičajenim gradskim procedurama prethodnog dogovora s nadležnim funkcionerima”.

– Danas smo tu gdje jesmo i zato što je slijedila zakonske procedure, Islamska zajednica nema izgrađenu zgradu Interkulturnog centra ‘Mevlana’ na Lakišića vakufu, dok je politika koja je kršila zakon i služila se političkim nadmudrivanjima kao alatom moći uzdigla nelegalno kazalište usred muslimanskog sakralnog prostora – navodi Medžlis u saopćenju za javnost.

Na kraju se poručuje da Islamska zajednica u Mostaru “još jednom insistira na provjeri gradnje i dozvola za sve vjerske građevine i vjerske simbole na javnim površinama, od Dejtonskog sporazuma do danas, na način da takva provjera podrazumijeva aktivno učešće međunarodnih i domaćih eksperata za urbanizam i prostorno planiranje, u skladu s općeprihvaćenim evropskim standardima i pravnim normama”.

Izvor: avaz. ba