Odluka o rušenju objekta “Lamela C” je, posmatrajuć sa pravnog aspekta, čista kao suza, uzevši u obzir to da je prošla put od urbanističko-građevnskog inspektora kao prvostepenog organa, pa do Vrhovnog suda Cme Gore, saopšteno je iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Foto: DRAGAN MIJATOVIĆ

M.V, M.P, A.K.S. i T.J. tužili su Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Ministarstvo unutrašnjih poslova i “Zaštitu prostora Crne Gore” DOO Danilovgrad zbog ometanja posjeda i uz tužbu dostavili prijedlog za određivanje privremene mjere obezbjeđenja.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine su naveli da iz navoda tužbe – te raspoloživih činjenlca koje su među strankama u bitnom nespome – proizilazi da je ovako postavljen tužbeni zahtjev u cjelosti neosnovan, te dodali da su sve radnje koje su tog dana sprovedene učinjene na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja urbanističko građevinskog lnspektora o rušenju građevinskog objekta.

– U odnosu na predmetni objekat postojl zakonita, pravosnažna i lzvršna javno- pravna mjera rušenja objekta. Stoga, postupanja javno-pravnih organa u pravcu zakonitog sprovodenja ove mjere nikako ne mogu imati pravni značaj smetanja posjeda vlasnika posebnih djelova ove zgrade, zbog čega vlasnici posebnih djelova i ne mogu primjenom instituta državniske zaštite spriječiti javno-pravne organe da sprovode izvršno  rješenje o izvršenju navedene javno-pravne mjere – piše u saopštenju Ministarstva.

U saopštenju se navodi i da je odluka o rušenju objekta “Lamela C” , posmatrajuć sa pravnog aspekta, “čsta kao suza”, uzevši  u obzir to da je prošla put od urbanističko-građevnskog inspektora kao prvostepenog organa, pa do Vrhovnog suda Cme Gore kao suda vanrednog pravnog lijeka u upravnom sporu i najviše sudske instance.

Tuženi su, kako kažu, imali puno ovlašćenje  da sprovedu radnje koje tužioci kvalifikuju kao “smetanje posjeda”, jer se, navodi, radi o radnjama koje se sprovode u skladu sa pravosnažnim i izvršnim rješenjem o rušenju, a koje predstavlja pravni nedostatak stanova – posebnih djelova zgrade koji su u vlasništvu tužilaca.

– Zato vlasnici mogu tražiti utvrdivanje odgovornosti prodavca takvih stanova. lz tog razloga, sud ne bi mogao slijepo i van konteksta donesenih javno-pravnih akata primijeniti odredbe koje Atite državinu i pravo svojine, jer bi se time na nedopustiv nctein umiješo u poslove i nadležnosti javno-pravnih organa, odnosno u postupak koji nije u sudskoj nadleznosti – dodaje se.

Na sudu je, prema njihovim riječima, samo da utvrdi da Ii postoji pravni osnov sprovođenje radnje rušenja, u odnosu na nepokretnost koja je predmet rušenja.

– Kako je to pitanje van svake sumnje nespomo, sud je u krajnjem dužan odbiti ovako postavljen tuženi zahtjev – zaključuje se  saopštenju Ministarstva.