Predlog proširuje krug zaštićenih osoba, nasiljem smatra i prijetnje, uhođenje, uskraćivanje novca i ograničavanje
komunikacije, dok policiji omogućava da učiniocu zabrani povratak u stan do tri dana
U slučajevima nasilja u porodici i nasilja nad ženama, žrtva ima pravo na hitnu policijsku, sudsku, zdravstvenu, socijalnu i pravnu zaštitu, nasilnik može biti odmah udaljen iz stana, a mogu mu biti zabranjeni približavanje, kontaktiranje, uznemiravanje i uhođenje.
To stoji u Predlogu zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je Vlada juče usvojila na telefonskoj sjednici, a kojim se detaljnije uređuju prava žrtava, obaveze institucija, hitne mjere zaštite i kazne za učinioce nasilja.
Zaštita obuhvata sadašnje i bivše partnere, osobe koje imaju zajedničko dijete iako nikada nisu živjele zajedno, kao i djecu koja su prisustvovala nasilju, dok se nasiljem smatraju i prijetnje, vrijeđanje, uskraćivanje novca, ograničavanje komunikacije i drugi oblici kontrole.
Predlog širi krug osoba koje zakon prepoznaje kao članove porodice. Pored bračnih i vanbračnih supružnika i njihovih srodnika, obuhvata partnere u zajednici života osoba istog pola, ljude koji žive u istom domaćinstvu, sadašnje i bivše intimne partnere, kao i osobe koje imaju zajedničko dijete ili očekuju njegovo rođenje, bez obzira na to da li su ikada živjele zajedno.
Za primjenu zakona nije važno ni gdje se nasilje dogodilo, niti da li učinilac trenutno živi ili je ranije živio sa žrtvom. Nasilje nad ženama dokument definiše kao svaku radnju rodno zasnovanog nasilja usmjerenu prema ženi ili djevojčici zato što je ženskog pola, kao i nasilje koje žene i djevojčice nesrazmjerno pogađa, bilo da se dešava u privatnom ili javnom životu.
Žrtvom se, prema predlogu, smatra i dijete koje je pretrpjelo štetu zato što je prisustvovalo nasilju u porodici ili nasilju nad ženama. Posebna pomoć i zaštita namijenjene su djeci, starijim osobama, osobama sa invaliditetom, licima sa poteškoćama i smetnjama u razvoju i onima koji nisu sposobni da se sami o sebi staraju.
Nasilje nisu samo fizički napadi
Dokument detaljno nabraja šta se sve smatra nasiljem. Pored upotrebe fizičke sile, tu su prijetnje koje izazivaju osjećaj nesigurnosti ili psihički bol, verbalni napadi, psovanje i vrijeđanje, ograničavanje komunikacije sa drugim ljudima, iscrpljivanje radom i uskraćivanje sna ili odmora.
U nasilje spadaju i prijetnje izbacivanjem iz stana ili oduzimanjem djece, uhođenje i grubo uznemiravanje, uništavanje zajedničke ili imovine žrtve, uskraćivanje sredstava neophodnih za život i ponašanje kojim se ugrožava porodični mir.
Predlog posebno prepoznaje nasilje prema osobama sa invaliditetom, uključujući ograničavanje njihovog kretanja i uništavanje pomagala ili opreme koju koriste. Prikrivanje člana porodice koji je osoba sa invaliditetom ili ima poteškoće i smetnje u razvoju označeno je kao teži oblik nasilja u porodici.
Nasiljem se smatra i ozbiljno zanemarivanje djeteta ili drugog člana porodice kojem je potrebna tuđa briga. To obuhvata nebrigu o ishrani, higijeni, odijevanju i liječenju, ali i zanemarivanje školovanja, podizanja i vaspitanja djeteta, kao i nesprečavanje prosjačenja, krađe, skitnje ili drugih štetnih ponašanja.
Policija udaljava nasilnika, sud odlučuje o dužoj zaštiti
Kada sazna za nasilje, policija prema predlogu reaguje bez odlaganja. Ako postoji opasnost po fizički integritet žrtve, policijski službenik može narediti učiniocu da napusti stan i zabraniti mu povratak najduže tri dana.
Takva mjera se primjenjuje bez obzira na to ko je vlasnik ili suvlasnik stana. Učinilac prilikom odlaska može uzeti lične stvari koje su mu neophodne za svakodnevni život, ali ključeve predaje policiji, dok se pisana naredba uručuje i njemu i žrtvi.
Policija o izdatoj naredbi obavještava sud za prekršaje i centar za socijalni rad, a sud zatim odlučuje da li je potrebno izreći dužu zaštitnu mjeru. Kada procijeni da se žrtva mora zaštititi bez odlaganja, sud odluku donosi najkasnije 48 sati od prijema zahtjeva.
Zaštitnu mjeru mogu tražiti žrtva ili njen zastupnik, policija, državni tužilac i centar za socijalni rad, dok sud mjeru može odrediti i po službenoj dužnosti.
Pored udaljenja iz stana, predlog propisuje zabranu približavanja, kontaktiranja, uznemiravanja i uhođenja žrtve, kao i obavezno liječenje od zavisnosti i psihosocijalni tretman učinioca nasilja.
Udaljenje iz stana i zabrane približavanja, kontaktiranja, uznemiravanja i uhođenja traju najmanje 30 dana, a najduže godinu. Ako razlozi zbog kojih su izrečene nisu prestali, sud može produžiti njihovo trajanje, ali ne duže od dvije godine.
Žrtva ima pravo da nakon prijave bude ispitana bez neopravdanog odlaganja, dok se dalja saslušanja sprovode samo kada su neophodna za postupak. Policija i sud obavještavaju je o radnjama i mjerama koje su preduzeli, a ona može podnijeti pritužbu ukoliko nadležni ne postupaju.
Predlog propisuje i da policijski službenik prati žrtvu kada odlazi u stan da uzme stvari neophodne za svakodnevni život, osim ako se ona tome izričito protivi. Ista vrsta zaštite obezbjeđuje se kada je potrebno da žrtva bude privremeno smještena i zbrinuta.
Centar za socijalni rad za žrtvu priprema plan pomoći, zajedno sa predstavnicima policije, lokalne uprave, nevladinih organizacija i stručnjacima koji se bave zaštitom porodice. Kada je žrtva dijete, plan obuhvata i posebne mjere njegove zaštite.
Žrtva može izabrati i osobu od povjerenja koja će biti uz nju tokom postupaka pred policijom, sudom i drugim institucijama. To može biti član porodice, predstavnik ustanove ili nevladine organizacije ili druga osoba kojoj vjeruje, ali ne i učinilac nasilja ili neko ko je svjedok u postupku.
Podaci o žrtvi moraju ostati povjerljivi, pa se ne mogu objavljivati informacije na osnovu kojih se ona ili članovi njene porodice mogu prepoznati, osim kada punoljetna žrtva za to izričito da saglasnost.
Za neprijavljivanje do 500 eura kazne
Državni organi, zdravstvene, obrazovne i druge ustanove prijavljuju policiji nasilje za koje saznaju tokom rada. Istu obavezu imaju zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači i druga odgovorna lica.
Kada imaju neposredno saznanje da je dijete prisustvovalo nasilju, to posebno navode u prijavi. Za neprijavljivanje nasilja predlog propisuje kaznu od 100 do 500 eura, koja prijeti i osobi koja sazna da učinilac krši zaštitnu mjeru, a o tome ne obavijesti nadležne.
Za fizičko nasilje bez nastupanja tjelesne povrede, prijetnje, vrijeđanje, uhođenje, uskraćivanje sredstava za život i druga ponašanja navedena u dokumentu propisana je novčana kazna od 300 do 1.000 eura ili najmanje deset dana zatvora.
Ako punoljetni član porodice nasilje počini u prisustvu djeteta, kazna iznosi najmanje 300 eura ili najmanje 20 dana zatvora, dok za nasilje čija je žrtva dijete predlog propisuje najmanje 500 eura ili najmanje 30 dana zatvora.
Za prikrivanje člana porodice koji je osoba sa invaliditetom ili ima poteškoće i smetnje u razvoju predviđena je kazna od najmanje 1.000 eura ili najmanje 60 dana zatvora. Učinilac koji ne postupi po policijskoj naredbi o udaljenju ili zabrani povratka u stan kažnjava se najmanje 30 dana zatvora.
Predlog propisuje i da slučajevi nasilja imaju prioritet, da policija, sudovi, tužilaštvo, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove i druge službe međusobno razmjenjuju informacije i da zaštitu prilagode stepenu ugroženosti i potrebama žrtve.
Ako ga usvoji Skupština, novi propis zamijeniće Zakon o zaštiti od nasilja u porodici iz 2010. godine.
VIJESTI
