Promjene temperature

Iz Zavoda objašnjavaju da ne postoji pravilan hod maksimalnih dnevnih temperatura vazduha po godinama.

“U Podgorici je posljednjih pet godina prelazila 40 do 42,2°C. U Kolašinu je dostizala od 33,6 do 36,5°C, a na Žabljaku od 29,8 do 32. Kada pogledamo maksimalne temperature za ljeto 2026. vidimo da ne odstupaju od onih u prethodnih pet godina”, navode oni.

Ipak, ističu da je najtoplija godina do sada bila 2024.

“Odstupanje srednje godišnje temperature vazduha od klimatološke normale 1961-1990. pokazuje da se temperatura statistički značajno promijenila i ima trend rasta, te da je od 1981. godine svaka dekada bila toplija od prethodne. Najtoplija je posljednja dekada 2011-2020. i to za +1,7°C. Kako je navedeno u izvještaju Svjetske meteorološke organizacije, dekada 2001-2010. je bila ekstremna na globalnom nivou, a prema podacima ZHMS-a i na nivou Crne Gore. Najtoplija godina do sada je 2024. sa odstupanjem od +3,11°C od klimatološke normale”, objašnjavaju iz ZHMS-a.

Profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore prof. dr Dragan Burić kazao je da je klima Crne Gore tokom posljednjih decenija postala znatno toplija.

“U odnosu na sredinu 20. vijeka, prosječne ljetnje temperature u Podgorici danas su više za oko 2,2°C, dok je porast zimskih temperatura blizu 1°C. Istovremeno, značajno su povećane i ekstremne maksimalne i minimalne temperature”, objasnio je on.

Vrućine traju duže

Dodaje da “visoka temperatura” nije precizno definisana jer može biti visoka u odnosu na klimatsku normalu u bilo kojem dijelu godine, te da se u klimatologiji zato koriste pokazatelji poput tropskih dana i noći, broja dana sa 40°C i više i drugi.

“Podaci jasno pokazuju da je topli dio godine postao duži i intenzivniji. Podgorica je u posljednje dvije-tri decenije imala 100-124 tropska dana godišnje, dok je ranije njihov broj uglavnom bio ispod 100. Broj tropskih noći porastao je sa oko 40 prije 40-50 godina na približno 62 godišnje danas. Promjene su vidljive i na sjeveru: Žabljak posljednjih godina bilježi nekoliko tropskih dana, dok su ranije prolazile decenije bez ijednog takvog dana. Dakle, topliji period danas počinje ranije i završava kasnije nego prije nekoliko decenija”, naveo je Burić.

Svi djelovi Crne Gore izloženi su ekstremnim vremenskim i klimatskim događajima, ali se rizici razlikuju od područja do područja.

“Primorje je posebno osjetljivo na porast nivoa mora i pojavu intenzivnih atmosferskih pojava, poput tromba i pijavica. Podgorica i centralna nizijska područja izloženi su toplotnim talasima i poplavama, dok se planinski krajevi zimi suočavaju sa manjkom snijega, a ljeti sa povećanim rizikom od požara. Suša i požari predstavljaju rizik za cijelu zemlju, ali su ljeti izraženiji u područjima sa mediteranskim režimom padavina, zbog nedostatka kiše. Stepen klimatske ranjivosti zavisi od više faktora – reljefa, klime, vegetacije, režima padavina, gustine naseljenosti i drugih karakteristika prostora. Dakle, ne možemo izdvojiti jedan najugroženiji dio Crne Gore, jer različiti regioni imaju različite klimatske rizike”, objasnio je on.

Iz ZHMS-a tvrde da se broj ljetnjih i tropskih dana i noći statistički značajno mijenja u odnosu na klimatološku normalu 1961-1990.

“Uporedna analiza toplotnih talasa pokazuje da su odstupanja u odnosu na klimatološku normalu pozitivna. Broj, dužina i frekvencija toplotnih talasa su u porastu u sva tri regiona. Toplotni talasi su najduži na primorju. Dugotrajni toplotni talasi dominantni su u avgustu, dok su u junu i julu češći kratkotrajni. Tako česti i dugi toplotni talasi su doprinijeli većoj učestalosti ekstremnih temperatura”, navode.

Broj tropskih dana u Podgorici za period 1961-1980. iznosio je 66,1, za period 1981-1990. bio je 81,1 dan, a za dio od 1991. do 2022. – 91 dan. Na jugu (Bar) se za isti period broj tropskih dana mijenjao sa 12,6 na 27,1, pa 46 tropskih dana, a podaci za sjever (Žabljak) pokazuju da je danas porastao sa 0,2, na 0,9, te 1,4 tropska dana

Uzroci

Burić navodi da je glavni razlog za visoke temperature globalno zagrijavanje.

“Visoke temperature tokom ljeta nijesu ništa neuobičajeno za Crnu Goru i Mediteran. Ono što se mijenja jeste to što se toplo vrijeme sve češće javlja i izvan glavne ljetnje sezone – u maju, septembru, pa čak i u aprilu. Glavni razlog je globalno zagrijavanje, koje je podiglo temperaturnu osnovu na kojoj se formira vrijeme. Zbog toga ista vremenska situacija danas može donijeti više temperature nego prije nekoliko decenija. Naravno, na pojavu i trajanje konkretnih toplih perioda utiču i sinoptička situacija i prirodna kolebanja atmosfere i okeana. Zato nije svaka topla epizoda direktna posljedica klimatskih promjena, ali se takve epizode danas dešavaju u toplijim klimatskim uslovima, pa su visoke temperature sve vjerovatnije i izvan uobičajenog ljetnjeg perioda”, istakao je Pobjedin sagovornik.

Burić objašnjava da porast temperature utiče na suše, požare i ekstremne padavine.

“Viša temperatura povećava evapotranspiraciju, čime se smanjuju zalihe vlage u zemljištu i vegetacija postaje suvlja. Time se značajno povećava rizik od suša i požara. Istovremeno, toplija atmosfera može sadržati više vodene pare i time postati nestabilnija, pa zbog tog viška energije u odgovarajućim atmosferskim uslovima postoji veći potencijal za intenzivne pljuskove, oluje i grmljavinske procese. Zato zagrijavanje ne znači samo više sušnih perioda, već može doprinijeti i većem intenzitetu pojedinih padavinskih događaja. Dakle, klimatske promjene mogu istovremeno povećavati rizik od suše i požara, ali i od intenzivnih kratkotrajnih padavina”, istakao je on.

Dodaje da klimatske promjene mogu ozbiljno uticati i na dostupnost vode i poljoprivredu.

“Posljedice povećane evapotranspiracije mogu biti veće potrebe za navodnjavanjem, češće suše i smanjenje poljoprivrednih prinosa. Moja istraživanja pokazuju porast evapotranspiracije u Crnoj Gori i na Balkanu, kao i značajan trend smanjenja vodostaja Skadarskog jezera”, naveo je.

Kako je rekao, detaljna analiza pokazala je da izraženo zagrijavanje uzrokuje značajno povećanje isparavanja, pa je to vrlo vjerovatno ključni uzrok zabrinjavajuće tendencije pada nivoa vode jezera.

“Posebno je značajno da su, od početka mjerenja vodostaja 1948. godine, dva najekstremnija događaja zabilježena upravo u posljednje dvije decenije: nezapamćene poplave u decembru 2010. i ekstremno nizak vodostaj krajem ljeta i početkom jeseni 2017. godine. To ne znači da će Skadarsko jezero nestati, ali jasno ukazuje na promjene njegovog vodnog režima koje mogu postati sve izraženije. Čak i bez značajnijeg smanjenja ukupnih padavina, veće isparavanje i duži ljetnji deficit vlage mogu dodatno smanjivati raspoloživost vode. Zato će racionalno upravljanje vodnim resursima, efikasnije navodnjavanje i prilagođavanje poljoprivrede novim klimatskim uslovima biti sve važniji”, objasnio je Burić.

Iz ZHMS-a dodaju da postoji nekoliko ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja do 2022. godine.

“To su: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj vrlo toplih dana i noći, manji broj mraznih dana i vrlo hladnih dana i noći, češća pojava suša praćena visokim temperaturama i toplotnim talasima. Takođe, bilježi se i veći broj šumskih požara, prekid sušnog perioda praćen jakim padavinama, češće pojavljivanje oluja (ciklona) tokom hladnije polovine godine, smanjenje broja uzastopnih dana sa kišom, smanjenje broja dana sa jakim padavinama, kao i povećanje intenziteta padavina”, naveli su oni.

Plan prilagođavanja

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić naveo je da je Crna Gora posljednjih godina napravila značajan napredak u stvaranju strateškog, pravnog i institucionalnog okvira za prilagođavanje na klimatske promjene, te da je najznačajniji korak usvajanje Plana prilagođavanja na klimatske promjene za period 2025-2035. godine, koji prati i Akcioni plan za period 2025-2027. godine (PPKP).

Objašnjava da je Planom izvršena procjena ranjivosti Crne Gore na klimatske promjene, identifikovani ključni klimatski rizici i prioritetni sektori, te definisane konkretne mjere prilagođavanja, odgovorne institucije, rokovi, indikatori za praćenje i potencijalni izvori finansiranja. Dodaje da je poseban fokus stavljen na najranjivije sektore: poljoprivredu, vode, zdravstvo i turizam, uz razmatranje međusektorskih pitanja.

“Realizacija Plana podrazumijeva saradnju institucija na državnom i lokalnom nivou, dok Ministarstvo, u skladu sa Zakonom o klimatskim promjenama, prati njegovo sprovođenje i svake dvije godine sačinjava izvještaj o ostvarenom napretku. Ipak, treba imati na umu i prioritete Vlade. Naime, potpuni fokus je, već dvije godine, na ispunjavanju obaveza i formiranju okvira za zatvaranje Poglavlja 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene”, navodi Ćulafić.

Dodaje da se najugroženija područja u Crnoj Gori razlikuju u zavisnosti od vrste klimatskog rizika.

“Primorski region posebno je izložen sušama, smanjenoj dostupnosti vode, toplotnim talasima i poplavama, uz dodatni pritisak turističke sezone na vodne resurse, dok su Zetska ravnica i dolina Bjelopavlića posebno osjetljive na visoke temperature, sušu i pritisak na vodne resurse. Ravničarska i riječna područja izložena su poplavama, šumski ekosistemi primorskog i centralnog područja požarima, dok se sjeverni i planinski regioni suočavaju sa promjenama snježnog pokrivača i dostupnosti vode, što utiče i na planinski turizam. U skladu sa tim rizicima, Plan predviđa unaprjeđenje upravljanja vodnim resursima, zaštitu slivova, jačanje infrastrukture i sistema ranog upozoravanja, klimatski pametne poljoprivredne prakse i unaprjeđenje navodnjavanja, dok je u šumarstvu fokus na zaštiti od požara, a u planinskim područjima na povećanju otpornosti turizma na klimatske promjene”, pojasnio je on.

Dodaje da je poljoprivreda jedan od najranjivijih sektora, posebno zbog porasta temperatura, sve češćih suša, promjena režima padavina i smanjene dostupnosti vode.

“Ovi izazovi već utiču na prinose, stočarstvo i ukupnu poljoprivrednu proizvodnju, zbog čega su predviđene mjere za jačanje otpornosti. Prioritetne mjere uključuju unapređenje kapaciteta i podizanje svijesti o klimatski pametnim poljoprivrednim praksama, očuvanje livada i pašnjaka i promovisanje održivog korišćenja zemljišta, mjere za smanjenje klimatskog stresa kod stoke i slično. Plan dodatno predviđa unapređenje instrumenata politike za podršku i finansiranje adaptivnih mjera na pašnjacima i livadama, uključujući podršku katunima”, kazao je Ćulafić za Pobjedu.

Ističe da država već sprovodi mjere kroz postojeće sisteme upravljanja rizicima od katastrofa i sektorske politike.

“Kod poplava i suša, mjere obuhvataju korišćenje i unapređenje mapa opasnosti i rizika od poplava, prirodne mjere zadržavanja vode, unapređenje upravljanja vodnim resursima i zaštitu slivova, kao i jačanje mreže mjernih stanica i sistema monitoringa. U poljoprivredi se primjenjuju klimatski pametne agrotehničke mjere, unapređuju prakse korišćenja zemljišta, čuvaju livade i pašnjaci i uvode mjere za smanjenje toplotnog stresa kod stočnog fonda. Kod šumskih požara fokus je na prevenciji, održivom upravljanju zemljištem i jačanju spremnosti institucija za reagovanje. Za toplotne talase predviđeno je unapređenje sistema ranog upozoravanja, edukacija i informisanje stanovništva, razvoj smjernica za postupanje tokom toplotnih i međusektorsko jačanje monitoringa, uz razmjenu podataka, rano upozoravanje i spremnost institucija, sa ciljem da se odgovor države sve više usmjerava na prevenciju i smanjenje posljedica klimatskih rizika”, objašnjava Ćulafić.

Prema procjenama sadržanim u Planu, ukupni procijenjeni trošak sprovođenja svih prioritetnih mjera iznosi 27,2 miliona eura za petogodišnji period.

“Važno je naglasiti da je riječ o indikativnoj procjeni ukupnih finansijskih potreba. Konačni troškovi i izvori finansiranja pojedinačnih mjera utvrđivaće se kroz njihovu dalju pripremu i implementaciju. Plan predviđa da se u najvećoj mogućoj mjeri koriste međunarodni i alternativni izvori finansiranja, uključujući Adaptacioni fond, GCF, GEF, EU fondove, bilateralne donatore i druge međunarodne partnere, kako bi se smanjilo opterećenje državnog budžeta. Uzimajući u obzir zatečeno stanje, činjenicu da je novac povlačen isključivo za tehničku i ekspertsku podršku, ali i procedure koje imaju periode trajanja, nužno je bilo formiranje novog strateškog okvira i izrada kvalitetnih projekata. Stvarne benefite očekujemo već tokom sljedeće godine”, poručio je Ćulafić.

Dodaje da je naredni period usmjeren na sprovođenje Akcionog plana, mobilisanje finansiranja i postepeno širenje i unapređivanje mjera do 2035. godine.

“Ključni koraci su: sprovođenje prioritetnih mjera u sektoru poljoprivrede, voda, zdravstva i turizma, uspostavljanje i unapređenje sistema monitoringa i evaluacije, sa indikatorima za praćenje napretka (Plan predviđa da se sistem kontinuirano ažurira), razvoj centralizovane digitalne baze klimatskih podataka, formiranje projektnih timova i priprema konkretnih projekata prilagođavanja, mobilisanje međunarodnih sredstava, posebno kroz IPA, Adaptacioni fond, GCF i GEF, jačanje međusektorske saradnje i integrisanje klimatskih rizika u svim relevantnim sektorima, unapređenje sistema ranog upozoravanja, dostupnosti podataka i klimatske usluge i redovno ažuriranje Plana u skladu sa novim podacima o klimatskim rizicima i potrebama”, navodi on.

Projekcije

Dragan Burić tvrdi da svi regionalni klimatski modeli koje je analizirao ukazuju da će se porast temperature nastaviti.

“Do kraja 21. vijeka Crna Gora bi, u zavisnosti od modela i scenarija, mogla biti toplija za oko 2,5-4,5°C u odnosu na današnje vrijednosti. Kod padavina nema takve saglasnosti, jer pojedini modeli predviđaju smanjenje, drugi povećanje. Izvjesnije je da će se mijenjati njihov karakter, uz češće sušne periode i intenzivnije kratkotrajne padavine”, istakao je on.

Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju objašnjavaju da se do 2040. godine može očekivati intenziviranje ekstremnih vremenskih fenomena.

“ZHMS je rukovodio izradom poglavlja o adaptaciji, u okviru nacionalnih izvještaja Crne Gore o klimi i na osnovu dobijenih rezultata o projekciji klime do 2040. godine u uslovima daljeg porasta koncentracije gasova sa efektom staklene bašte, prema scenariju RCP8.5, može se očekivati: porast srednje godišnje i sezonske temperature vazduha i za tri do pet puta više toplotnih talasa i dvostruko duže trajanje u odnosu na klimatološku normalu 1971-2000. Takođe, promjena srednjih godišnjih padavina. Mogu se očekivati i promjene akumulacije snijega u toku zime i od novembra do aprila i to smanjenje za: -30 odsto (Rožaje), -50 (Pljevlja, Bijelo Polje, Berane), od -50 do -60 (Žabljak) i -70 odsto (Kolašin) i smanjenje do -80 odsto u centralnim djelovima Crne Gore. Zatim, veći intenzitet padavina i vremenskih nepogoda poput oluja što može dovesti do poplava. Naročito u regionu primorja (Bar, Ulcinj, Herceg Novi) očekuje se intenziviranje ekstremnih vremenskih fenomena koji sa sobom donose padavine i jake vjetrove. To ukazuje na visok stepen ranjivosti ove oblasti od štete uzrokovanih jakim vjetrovima i povećanim šansama za pojavu poplavnih talasa”, saopštili su iz ZHMS.

Burić: Posebnu pažnju treba posvetiti vodi

Profesor Dragan Burić ističe da je za Crnu Goru najvažnije da klimatske promjene i procjene budućeg razvoja klime uključi u svako dugoročno planiranje.

“To podrazumijeva klimatski odgovorno prostorno planiranje, posebno razvoj zeleno-plave infrastrukture u urbanim sredinama, racionalno upravljanje vodnim resursima, zaštitu od poplava, suša, požara i toplotnih talasa, kao i prilagođavanje energetike, poljoprivrede, turizma i drugih ekonomskih grana. Istovremeno, moramo mnogo više ulagati u meteorološko i hidrološko osmatranje, kvalitetne klimatske podatke i sisteme ranog upozoravanja”, objašnjava Burić.

Dodaje da ne treba čekati da klimatski rizik preraste u katastrofu, već da treba djelovati preventivno.

“Posebnu pažnju treba posvetiti vodi. Crna Gora jeste bogata površinskim i podzemnim vodama, ali najveći dio atmosferskih voda brzo otiče i ostaje neiskorišćen. Zato bi izgradnja odgovarajućih višenamjenskih akumulacija, uz pažljivo planiranje i zaštitu životne sredine, mogla biti jedna od važnih mjera prilagođavanja. Vodu koju danas imamo moramo mnogo racionalnije čuvati i koristiti, jer će njena dostupnost u budućnosti biti jedan od ključnih izazova. Kada je riječ o ublažavanju klimatskih promjena, prioriteti su dekarbonizacija energetike, prelazak na čiste i obnovljive izvore energije, te čuvanje i povećanje šumskog fonda”, naveo je Burić.

Podgorica najtopliji grad u toku ljeta

Podaci ZHMS-a pokazuju da je najtopliji grad u toku ljeta Podgorica, u kojoj su od 1998. godine učestalije maksimalne dnevne temperature veće ili jednake 40°C.

“Inače, ovako visoke maksimalne dnevne temperature najčešće su u toku avgusta, ali od 2012. godine pojavljuju se i u julu. U Podgorici je izmjerena najviša maksimalna dnevna temperatura vazduha od 44,8°C na nivou Crne Gore u avgustu 2007. godine. Za glavni grad su karakteristične i tropske noći. Broj tropskih noći je za 1,7 puta viši tokom 1991-2022. u odnosu na 1961-1990. Podaci ukazuju na postojanje urbanih ostrva toplote u gradu usljed velikog zagrijevanja zemljine površine sunčevim zračenjem, urbanizacije i globalnih promjena klime zbog porasta gasova sa efektom staklene bašte. Temperatura zemljine površine 6. jula 2024. u 9.21 čas u pojedinim djelovima grada iznosila je čak 48 stepeni”, objašnjavaju iz ZHMS-a.

adria.tv