Radi se o jedinstvenoj građevini, čiji je kamen temeljac postavljen 1928. godine, na lokalitetu Mahala. Gradnju je započeo nadaleko poznati ugledni domaćim Milisav Veljić, koji se u ovaj kraj doselio iz sela Babino, MZ Polica. Zapisi govore da je kuća sagrađena 1934. godine i to na prekrasnoj zaravni, pored rijeke Tucanjčice, kuda su prolazili tadašnji glavni karavnski putevi koji su povezivali Crnu Goru i Srbiju. Kuća je zbog stila gradnje, specifičnosti i vrijednosti u Zavodu za zaštitu spomenika i kulture Crne Gore uvrštena kao kulturno dobro. Mještani ističu da je to s pravom urađeno, te da kula Veljića u Bihoru predstavlja simbol zajedništva i stare arhitekture.
Kula Veljića, – D.J
Kula Veljića je znatno više od obične kuće, to je jedan izuzetno vrijedan objekat koji odslikava specifičnost jednog veremena i snagu pojedinaca da u oskudnim vremenima podignu jedno tako grandiozno zdanje. Dobro je da je to prepoznala i država odlukom da je trajno zaštiti i uvrsti u kulturno dobro Crne Gore. Ova građevina postaje privlačna za brojne turiste i posjetioce koji dolaze da se dive njenom izgledu i stilu gradnje. Takođe, dobro je da ova kuća postaje dio turističke ponude na sjeveru Crne Gore i svjedočanstvo o slozi ljudi različitih nacionalnosti koji žive na ovom području – ocjena je mještana Tucanja.
Ostalo je zapisano da je izgradnja kuće tada bila veoma zahtjevan poduhvat i da je sam izgled kule u to vrijeme bio za čuđenje i divljenje, jer se nigdje u blizini nije mogao primijetiti sličan objekat. Zapisi i svjedočenja mještana govore da se prilikom kopanja temelja pojavila velika količina vode, koja je kanalisana postavljanjem bukovih šipova koji se vremenom ugljenišu i prelaze u čvrsto stanje. Kao posebna zanimljivost, zapisano je i da su pojedini materijali za gradnju kuće nabavljani u Italiji, kako bi se što više učvrstio objekat. To je detaljno u svojim rukopisima potvrdio i Milisavov unuk Hadži Savo Veljić, koji je i rođen u pomenutoj kući.
Kula je jedno kulturno porodično nasljeđe, nju treba njegovati i prenositi njen značaj s koljena na koljeno. Kula je vremenom postala dio života svakog stanovnika Mahale. Bila je orijentir i sastanak za putnike. Trgovci su svraćali, konačili. Tako su i Mahala i kula postali čuveni. U njoj se svojevremeno održavala i nastava, tu je bila i prodavnica i štošta drugo. Ono što je čovjek naslijedio nema pravo ni prodati, već neka se prenosi dalje nasljednicima – zapisao je Veljić prije tridesetak godina.
Sa ovom konstatacijom saglasni su i njegovi potomci u čujem se vlasništvu trenutno nalazi kula Veljića.
Tu smo da održavamo kuću i čuvamo amanet naših predaka kada je ova posebna građevina u pitanju. Srećni smo što ova kuća ima toliku vrijednost i što zavređuje sve veću pažnju društva u cjelini. Namjerni smo da, na opšte dobro, dajemo maksimalni doprinos da ova kula ne izgubi svoj sjaj – zaključili su potomci Milisava Veljića u čijem je vlasništvu kula u Mahali.
Izvor: Dan
