A da kulturna scena Podgorice nije pristupačna za OSI opšta je konstatacija studije „Podgorica i pristupačnost gradske kulture“ čiji su koautori Nađa Ljiljanić, Aleksandar Saša Zeković i Anđela Radovanović.

– Brojni spomenici u Podgorici imaju izvanredan nacionalni, istorijski, društveni ili kulturni zanačj, ali mu OSI ne mogu pristupiti niti ravnopravno sa drugim građanima učestvovati u komemorativnim, memorijalnim aktivnostima – piše u studiji.

Upravi za zaštiti kulture dobara iz Glavnog grada podnijeta je inicijativa da se razmotre mogućnosti kako bi se Spomenik partizanu borcu na Gorici konačno učinio pristupačnim za OSI.

– Trenutno je potpuno nepristupačan, bez obzira o kojem invaliditetu je riječ. Intencije i inicijative iz Glavnog grada su da naročito prilaz spomeniku s gornje strane, i prostor za polaganje vijenaca i odavanje pošte, budu dostupni i osobama sa invaliditetom. Ovaj spomenik, koji ima status kulturnog dobra, je simbol Glavnog grada i centralno mjesto obilježavanja najvažnijih državnih praznika – piše u studiji.

Autori studije su naveli da im je direktor Muzeja i galerija Dragan Radović potvrdio da prema ovoj ustanovi kulture nikada ranije nije postavljeno pitanje pristupačnosti spomen-obilježja.

Radović je za „Dan“ potvrdio da je teško za bilo koji spomenik reći da je prilagođen za OSI.

– Oni su rađeni prije 30, 50 ili 70 godina, tako da u to vrijeme o tome niko nije vodio računa. Zista ne bi mogli reći da su spomenici prilagođeni teže pokretljivim osobama- ističe Radović.

On se osvrnuo i na Spomenik partizanu borcu na Gorici.

– Taj spomenik je kulturno dobro. Nikakva intervecija nije moguća bez projekta, uslova koje daje Uprava za zaštitu kulturnih dobara. To prevazilazi ingerencije Muzeja. Govorimo o jednom od najvažnijih spomenika na teritoriji Crne Gore, a da bi se prilagodio to je kompleksna procedura koju treba ispoštivati i u koju se i država mora uključiti – kaže Radović.

Radović ističe da je teško prilagoditi i prilaz Muzeju Marka Miljanova na Medunu.

– Problematično je jer je to nekada bila kuća Marka Miljanova. Mi pokušavamo da preko QR kodova, virtuelnih tura i digitalnih alata osobama sa invaliditetom približimo sadržaj. Sprat muzeja ima jako otežan pristup jer su uske stepenice i teško ga je prilagoditi. Kuća je pod zaštitom države i ona je kulturno dobro, te je jako teško opremati i prilagođavati za OSI- ističe Radović.

Ni Kuslevovu kuću nije lako prilagoditi.

– Tu radimo na izgradnji rampi, zamjeni pločnika, a kako je kuća prizemna može da se priđee – ističe Radović.

Kuća Rista Stijovića je, kako kaže Radović, gotovo kompletna pristupačna.

– Mi tamo imamo lift, može se izaći na sprat. Prilagođeni su toaleti. Zgrada Muzeja i galerija je osposobljena. Ima rampe, lift i pristupačna je. U narednom periodu imamo u planu da radimo i toalete, lift do našeg kancelarijskog prostora- kaže Radović.

Dan portal