Tehnička ekipa Instituta za biologiju mora u ponedjeljak je iz mreže spasila mladunče delfina, nakon što je otac deflin došao da potraži njihovu pomoć.

Rukovodilac Akvarijuma Boka u Institutu za biologiju mora Mirko Đurović kazao je da je sigurno riječ o dobrim delfinima, koji su često viđeni u zalivu.

Đurović kaže da je takvo ponašanje defina, koji umiju i da svojim ponašanjem traže pomoć ljudi, apsolutno uobičajeno, ističući da to najviše zavisi od posmatrača, koji treba da primijeti neobično ponašanje delfina. To većinom, kako je kazala Đurović, mogu samo ljudi sa mora i iskusniji ribari.

A upravo je tako i postupio Vijeko Barić, domar u Institutu, koji je prvi primijetio neobično ponašanje odraslog para delfina.

Njegove radne prostorije se nalaze odmah uz more, kako je oktrio. Primijetio je da su delfini došli uz kraj. Vidio je da – kačaju i da se motaju dva delfina od kojih jedan odlazi i dolazi. Zapravo, dodaje on, jedan stoji, a drugi zaranja i izranja pored njega. Shvatio je, kako je ispričao, da se jedan od delfina zapleo u mrežu.

Njemu su u pomoć veoma brzo pritekle kolege – baštovan i kapetan istraživačkog broda, te su isplovili da vide o čemu je riječ.

Zanimljivo je da su delfini baš u smjeru Instituta odvukli senj od mreže popunice u koju se zaplelo njihovo mladunče, a koju su podigli sa dna, po Barićevim riječima sa dubine od oko 17 metara. Pomoć su potražili na pravom mjestu, ekipa Instituta je promptno reagovala.

Barić je vidio senj, kada su povukli mrežu i uspjeli da oslobode mladunče, koje nije bilo ozlijeđeno, kako je kazao.

Prema njegovim utiscima, kada su ga oslobodili, roditelji su ga, prema njegovim riječima, bukvalno uzeli u zagrljaj, a otac im je uputio krik koji, kako je kazao, ne usuđuje se ponoviti, jer bi ga pokvario svojim glasom. Ali, pamtiće takvu zahvalnost do kraja života, dodao je on. Izvodili su neki svoj ples za njih još dugo, sigurno dva minuta, a onda ih još jednom pozdravili i otplivali svojim putem.