Bivši radnici “Termoventa” tvrde da i slučaj ovog preduzeća stavlja do znanja da su radnici sa sjevera Crne Gore poslednjih dvije decenije bili potpuno diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način. Istakli su da je u ovom slučaju narušen princip jednakosti. Kazali su da su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.
Prema njihovim riječima, oduzeto im je elementarno pravo, a to je pravo na rad. Tražili su da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinama radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima KAP-a i svim, prema njihovim riječima, privelegovanim preduzećima. Oni su istakli, da kao radnici Andrijevice, sebe smatraju punopravnim građanima Crne Gore. Godima su, kako su kazali radili, a njihova firma je uredno ispunjavala svoje poreske i druge obaveze prema državi. Tražili su ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer prema riječima istih, tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama – koje nije urodilo plodom.
Bivši radnici “Termoventa” tvrde da su nakon gašenja fabrike poslati kući bez adekvatne primjene socijalnog programa.
Prema riječima bivših radnika ove fabrike, ”Elektroprivreda Crne Gore je praktično oduvala “Termovent” uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu stuju koji je bio manji od 25.000 eura, znajući da su pojedina preduzeća, poput KAP-a, radila “punom parom” iako su imala milionske dugove po istom osnovu. ” U “Termoventu” je, prema riječima istih, ‘grubo narušen zakon jer stečaj nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici koji je kasnije prodat kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog “Termoventa”.’ Radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa, istakli su oni, a nijesu im, dodaju, dodijeljene ni akcije, što sve zajedno govori, nadovezuju se, ‘da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu.’