Uvaženi prinče, šta za Vas danas znači Crna Gora, odakle su i vaši preci?

Bratska država u kojoj imam puno prijatelja, rođaka i za koju, ne samo nas Karađorđeviće, već i sve Srbe vežu zajednička istorija i tradicija. Za mene su Crna Gora i Srbija kao dva oka u glavi, iako su dvije nezavisne,suverene države, što ne znači da jedni drugima nismo najbliži prijatelji i najprirodniji saveznici. Takođe moj tast uvaženi slikar Cile Marinković imao je mnogobrojne izložbe i njegove slike dio su značajnih umjetničkih kolekcija u Crnoj Gori. U tom kontekstu moja supruga Danica je od malena sa svojim roditeljima ljetovala na Crnogorskom primorju iz kojih nosi lijepe uspomene, priče i anegdote koje nas još više spajaju sa vašom prelijepom zemljom.

Nedavno ste pomenuli da se zalažete za vraćanje kapele na Lovćen. Da li mislite da će kapela ikada biti vraćena?

Siguran sam da će kapela na Lovćenu biti obnovljena i da će Njegoševa želja biti ispoštovana. Ne bi trebalo da postoji nijedan Crnogorac, ni jedan Srbin koji bi se tome protivio. Znamo ko je bio Njegoš i zna se da je kapela na Lovćenu bila njegova zadužbina, podignuta po njegovom uputstvu i za vrijeme njegovog života, na mjestu koje je sam obilježio i izričito zaveštao da u njoj bude sahranjen. Njegovo autentično zavještanje je i posljednja želja da u svojoj Zadužbini na Jezerskom vrhu na Lovćenu počiva sve dok austrougarska vojska 1916. osvojivši Lovćen, nije srušila crkvicu u kojoj je Njegoš bio sahranjen. Njegoševu kapelu je 1925. godine od ličnih sredstava obnovio moj pradeda Kralj Aleksanar I, i Njegoševe mošti su iz Cetinjskog manastira u obnovljenu kapelu na Lovćenu prenijete 21. septembra 1925. u prisustvu Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije. Moj pradeda je lično učestvovao u unošenju kovčega u obnovljenu kapelu u koju su uzidani svi preostali ostaci od stare kapele. Razaranje obnovljene Njegoševe kapele naredile su komunističke vlasti 1952. godine, a samo rušenje počelo je 1972. i od 1974. godine Njegoš počiva u novoizgrađenom mauzoleju što nije bila njegova želja ni posljednja volja. Teško mi je da vjerujem da u Crnoj Gori postoji iko ko smatra da Njegoš nije zaslužio da se njegova želja i posljednja volja ispoštuju i zato sam čvrsti zagovornik obnove Njegoševe kapele na Lovćenu baš kao što je to bio i moj pradeda Kralj Aleksandar I. Kada kažem da treba obnoviti Njegoševu kapelu na Lovćenu, ne kažem da Mauzolej treba srušiti. Naprotiv. Sve to jeste i treba ostati dio bogatog kultirno-istorijskog nasleđa naših naroda.

Karađorđevići su neizostavni dio istorije Crne Gore. Pored svih dobrih stvari koje je kralj Aleksandar uradio u Crnoj Gori, kod jednog dijela građana preovladava mišljenje da je on bio okupator, pa i da je kapela na Lovćenu simbol okupacije. Koliko ima istine u tome?

Moj pradeda je rođen na Cetinju. U svakom ćošku cetinjske varoši mogu se vidjeti tragovi vladavine mog pradede Kralja Aleksandra I, tokom koje je Cetinje za 39% uvećalo izgrađenu gradsku površinu u odnosu na period Kraljevine Crne Gore. Svoj najveći procvat Cetinje je doživelo pod vlašću mog pradede koji je jedini monarh u čitavoj istoriji Srba koji je zapravo rođeni Cetinjanin i koji se sa velikom ljubavlju odnosio prema svom rodnom gradu. Teško je nabrojati sve ono što je Kralj Aleksandar I učinio za razvoj Cetinja, Počev od sistema vodovoda i odvoda podzemnih voda, do svih zgrada, puteva i objekata koje je izgradio, a koji se i dan danas koriste. Pa Cetinje je za vrijeme kralja Aleksandra dobilo kompletan vodovod, potpunu elektrifikaciju i sistem odvođenja veoma opasnih podzemnih i kanalizacionih voda koji se do danas koriste. Da je samo sistem za podvodne vode izgradio, kralj Aleksandar bi se odužio svom rodnom gradu jer ga je bukvalno tim grandioznim projektom spasao. Međutim, on je uradio mnogo više od toga. Teško je nabrojati sve građevine i institucije koje su na Cetinju podignute i formirane u vrijeme vladavine mog pradede, jedna od njih je i nekadašnja zgrada Žandarmerijske stanice na Cetinju podignuta 1931. a u kojoj se danas nalazi Državni arhiv Crne Gore. Tokom vladavine kralja Aleksandra na Cetinju se prvi put pojavljuju višespratne zgrade za stanovanje i asfaltirane su sve gradske ulice. U vrijeme kralja Aleksandra je podignuta i zgrada Crkvenog suda, u kojoj je danas smještena Cetinjska bogoslovija i izvršena je kompletna obnova i dogradnja Cetinjskog manastira. Koliko je Cetinje u tom periodu bilo razvijeno svjedoči i činjenica da je na Cetinju tada radilo čak 10 hotela. Ne znam, koliko hotela danas postoji na Cetinju. Kralj Aleksandar je bio i jeste simbol prosperiteta Cetinja i direktno je zaslužan za sve ono čime Cetinje danas može da se pohvali i ponosi.

Da li ste i dalje pri stavu da Crna Gora mora da vrati oduzetu imovinu od porodice Karađorđević?

Pravo na svojinu je vrlo važno za sve građane i pojedince. Ako izgubimo to pravo, i Srbija i Crna Gora ali i čitav region ponovo će ući u mračna vremena. Siguran sam da to niko ne želi. Karađorđevićima ništa od imovine nije vraćeno. Moj otac prestolonasljednik Aleksandar je starješina kraljevskog doma i glavne nasljedne grane Karađorđevića, te se o svemu tome do sada on pitao i ja nemam puno informacija o procesu restitucije. Poznato mi je da je sestra aktuelnog predsjednika Crne Gore u nekom periodu bila pravni zastupnik mog oca i da je on u nekoliko navrata razgovarao sa g-dinom Đukanovićem. Ne znam kakvi su razgovori i dogovori bili vođeni, ali znam da nikome iz dinastije Karađorđević imovina nije vraćena. Pošteno je reći da vraćanje imovine Karađorđevićima nije pitanje samo za mog oca, već i za nasljednike druge dvije grane dinastije Karađorđević – potomke prinčeva Tomislava i Andreja. Ipak, naravno, kada govorimo o restituciji, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, pitanje restitucije nije pitanje samo porodice Karađorđević, postoji na hiljade građana kojima su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata konfiskovale imovinu i svi oni moraju biti obeštećeni ili im imovina mora biti vraćena. I ne samo građanima, već i vjerskim organizacijama. Evropska unija podrazumijeva da su sređeni svojinski odnosi pri ulasku u nju. U Evropsku uniju se ne može ukoliko nisu sređeni svojinsko-pravni odnosi. Državne vlasti i u Srbiji i u Crnoj Gori su, siguran sam, svjesne toga. Ukoliko su čvrsto opredijeljeni za članstvo u EU, onda bi morali ozbiljnije i sistematičnije da pristupe i temi restitucije.

5. Da li planirate posjetu Crnoj Gori?

Crnu Goru sam već posjetio. Prošle godine smo moja supruga, sin i ja dio ljetovanja proveli u Crnoj Gori, a prisustvovali smo i ustoličenju Mitropolita Joanikija. Naravno, radujemo se svakom dolasku u Crnu Goru gdje imamo puno rođaka, prijatelja i uvijek smo više nego srdačno dočekani.