
Koliko u Crnoj Gori ima podstanara. Na ovo pitanje ne zna niko odgovor, jer ne postoji registar onih koji plaćaju stanarinu. Prema grubim procjenama oko 23.000 porodica u Crnoj Gori nema svoj krov nad glavom. Agenti za nekretnine kažu da cijene rente padaju, jer je i potražnja slabija. Ipak, stanodavci se ne prave vješti da aktulenim podstanarima smanje kiriju.
Ja bih rekao da su cijene za nekih 15-20 odsto u padu. Evo naprimjer, jednosoban stan danas možete da nađete jednako lijep za 350-400 eura i za 500 ili 600″, kaže agent za nekretnine Haris Osmanagić.
Predsjednik Udruženja podstanara CG Dragan Živković, ističe da uopšte nije došlo do smanjenja cijena kirija već zakupljenih stanova.
„Dakle, ako je prije pola godine ili godinu bilo 400 eura sada ni jedan stanodavac nije rekao ajde padaju cijene sad ćemo na 350 ili na 300 eura stan“, navodi Živković.
Odlazak državljana Azerbejdžana i Turske u većem broju i donošenjem strožeg zakona o stranim državljanima imalo je za posljedicu smanjenje cijena izdavanja stanova u dva navrata. Ipak, cifre su i dalje veoma visoke za veliki broj podstanara.
„Mi ćemo podsjetiti da smo mi izdali index kirija, da se tu jasno vidi veliko opterećenje velikog broja podstanarskih porodica, da se preko 60 odsto dijela plate odvaja za kirije“, kaže Živković.
Osmanagić dodaje da je ponuda definitivno značajno veća. Što se tiče tražnje ne bi rekao da je toliko opala. Postoji i dalje s tim što nisu aktivni strani državljani, već uglavnom domaći klijenti.
Više od 80 odsto podstanara nema sklopljene ugovore o rentiranju sa vlasnicima stanova.
„Nemamo razvijenu svijest da tražimo ugovore, da nas ti ugovori štite, ali štite i stanodavce. Glavni grad je davao neke subvencije za podstanare. Ogroman broj podstanara nije se mogao prijaviti jer nemaju ugovor“, objašnjava Živković.
„Moraju vlasnici prihvatiti da je manje stranaca, da su sada aktivni domaći klijenti, a domaći klijenti teško plaćaju jednosoban stan preko 400-450 eura, odnosno dvosoban stan preko 550“, naglašava Osmanagić.
Živković dodaje da u evropskim državama ne može svako da izdaje stan i da ima dozvolu da izdaje stan, a ni cijena stana ne može biti onoliko koliko vlasnik misli da može biti.
On zaključuje da bi jedino izgradnja državnih, socijalnih stanova, po primjeru Austrije, Francuske ili Španije, mogla dovesti generalno do ozbiljnog smanjenja rente, a time i boljeg životnog standarda podstanara.
RTCG
bizniscg