Jedan od najboljih pjevača narodne muzike, veliki i jedinstveni Zoran Kalezić (72), predstavio je u prodavnici “Jugoton Kroacija rekords” u Beogradu, novi studijski album “Spomenar”, sa 15 pjesama.
Neke od numera, poput “Čija li si”, “Ne traži mene”, “Magija nježnosti” ili “Za Irenu”, publika će prvi put čuti, a tu su i Kalezićevi provjereni hitovi – “Stan mladosti, stani, stani”, “Moj dobri anđele”, “Moj život je moje blago”, “Kako je lijepo u mom kraju”…
Kompoziciju “Zbog đevojke Crnogorke”, sa kojom je prije 50 godina pobijedio na festivalu “Pjesma ljeta” i koja je ušla u antologiju crnogorske zabavne muzike, Zoran je snimio u novom aranžmanu.
“Došao sam Nušićevom, jer sam tom ulicom i krenuo u ispisivanje muzičke antologije ovih prostora”, rekao je Zoran Kalezić, koji je posljednje dvije godine, uprkos raku pluća, radio na novim pjesmama.
“Danas sam u Beogradu, jer je ovdje sve počelo. U Beograd sam došao autobusom iz Berana, a onda taksijem od stanice. Dok smo putovali, stade autobus u Ljigu, a svi putnici izađoše i kupiše nekakve somune sa kajmakom. Ja gladan, ali ne smijem da kupim ništa, kako ne bih potrošio ono malo novca što sam imao. Zato danas, kada idem negdje, kažem sinu da kupi pet somuna sa kajmakom”.
Taksista je uključio taksimetar i krenuo ka Makedonskoj ulici, a Kalezić je samo piljio u spravu, strahujući da neće imati dovoljno para da plati. Uglavnom, bilo je novca, pa je Zoran stigao pred kafanu “Grmeč”, gdje ga je dočekao čuveni Mile konobar. Trebalo je da stanuje kod rođaka, očevog brata od tetke, uglednog sudije. Ali, kada mu je došao na vrata, rođak se razgoropadio i pitao Zorana zašto bruka oca time što hoće da bude pjevač. Još mu je rekao da neće ući u njegovu kuću. Pripovijedao je prisutnima i kako je bio gladan, kada je otišao u kafanu da upozna svog pobratima i kuma Tomu Zdravkovića, ispred koga je bilo brdo hrane i pića, pa je uzeo hljeb i stavio ga pod mišku, sve strahujući da će Toma misliti da je on neka skitnica. Kada je krenuo u toalet, žena koja je radila za kasom pitala ga je: “Sine, da li si gladan?” Kalezić je odgovorio da jeste, a ona mu je rekla da dođe kasnije, kad svi odu, pa će mu dati bon da jede. Osim hljeba, tada je jeo supu i mogao da bira od tri jela šta hoće. Tada mu je Lepa Lukić dala pare da iznajmi svoj prvi stan u Beogradu.
“Ovo je kvart moje mladosti, a bio je omeđen kafanama “Grmeč”, “Šumatovac”, “Sunce” i “Pod lipom” , objasnio je Kalezić.
“Hvala svima što ste došli i uveličali mi ovaj dan. Neizmjerno sam srećan što sam sebe ubijedio da se ne predajem, kao nekada Italijani po Crnoj Gori. Ja se predavati neću, do posljednjeg dana ću se baviti muzikom”.
Nakon što je pročitana čestitka direktora PGP RTS Vladimira Graića i prikazana video-poruka direktora “Kroacija rekordsa” Želimira Babogredca sa Korčule, Kaleziću je uručeno i posebno priznanje te kuće, za izuzetan doprinos diskografiji. Pjevač je na kraju ukazao počast i svojoj drugoj supruzi Ireni.
“Priznajem ljubav kao nešto bez čega se ne može”, kazao je.
“Poslije smrti prve supruge i majke moje djece, slučajno sam sreo Irenu, djevojku od Milojevića. Htio sam da uzmem njeno prezime, da mi pokojna majka nije rekla da će zbog toga skočiti u bunar. Irena me pazi kao da sam jedini na svijetu. Kada smo se vjenčavali, rekao sam matičaru: “Ja sa mnom ne bih živio 10 dana, a ona ako hoće sa mnom, dobrodošla je za cio vijek.”
Izvor: Novosti
