• 03.09.2025

Foto: Dragan Mijatović/Pobjeda

Crna Gora bilježi pad stranih direktnih investicija, dok se ozbiljan kapital povlači iz privrede i preusmjerava gotovo isključivo na muljanje i preprodaje na sumnjivom tržištu nekretnina. Podaci jasno pokazuju da ulaganja u proizvodne i finansijske sektore slabe, a rastu samo projekti koji NE generišu novu vrijednost i zapošljavanje.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Za malu i otvorenu ekonomiju kakva je crnogorska, ovo je alarm. Bez svježeg stranog kapitala, novih tehnologija i globalnih partnera, zemlja teško može održati rast i stabilnost. Drugim riječima, ne može održati ovaj nivo plata i penzija koje su najveće na Zapadnom Balkanu. Investicije su ključ za otvaranje radnih mjesta, modernizaciju infrastrukture i diverzifikaciju ekonomije.

U tom kontekstu, ime Mohameda Alabara ponovo je u fokusu. Osnivač Emaar Properties i Eagle Hillsa, čovjek koji je Dubai pretvorio u globalni brend, iskazao je, uprkos svenu, spremnost da investira u Crnu Goru, i to u projekte koji se mjere u milijardama eura. Treba da zaboravimo što je sve bilo, jer njegovi planovi obuhvataju i jug i sjever – od luksuznih resorta i aerodroma u Ulcinju do turističkih i infrastrukturnih projekata na Bjelasici i Sinjajevini.

Dolazak investitora takvog kalibra nije samo šansa, već i test zrelosti crnogorske ekonomije. Javnost s pravom postavlja pitanja o transparentnosti, uticaju na životnu sredinu i zaštiti javnog interesa. Ali isto tako, jasno je da Crna Gora nema luksuz da odbija najozbiljnije svjetske investitore dok se suočava s padom priliva kapitala i stagnacijom realnog sektora.

Vrijeme je da se hladne glave sagledaju činjenice: Alabar ne dolazi sa praznim obećanjima, već sa idejama o portfoliju projekata koji su transformisali ekonomije od Bliskog istoka do Balkana. Odbiti takvu priliku značilo bi još dublje upasti u začarani krug oslanjanja na apartmansku ekonomiju i sezonski turizam.

Crnoj Gori su potrebni strateški partneri, a Alabar može biti upravo to – ako mu država obezbijedi transparentan okvir i ako lokalne zajednice dobiju garancije da će razvoj biti održiv. Vrijeme za donošenje odluka je sada. Jer dok se mi dvoumimo, drugi regioni već otvaraju vrata investitoru koji mijenja pejzaže.

Ako želi da opstane i razvija se, Crna Gora mora prestati da propušta vozove. A ovaj put, voz je spreman da stane i na jug i na sjever – na nama je da odlučimo da li ćemo mu otvoriti vrata.