Tuguje Hrvatska, ali i bivša Jugoslavija.

Ivan Gudelj bio je jedan od fudbalera čija se veličina ne mjeri samo trofejima i brojkama, piše “Sportska Dalmacija”. Bio je jedan od najboljih igrača Hajduka 80-ih godina prošlog vijeka, reprezentativac i kapiten Jugoslavije koji je morao završiti karijeru na vrhuncu, sa samo 25 godina, zbog hepatitisa B. Zbog toga je njegova priča ostala jedna od najvećih „što bi bilo kad bi bilo“ priča hrvatskog fudbala.

Gudelj je rođen 21. septembra 1960. godine u Imotskom, a odrastao je u Zmijavcima. Fudbal je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, odakle je kao dječak stigao u Hajduk. U splitski klub došao je 1975. godine na preporuku legendarnog Andrije Ankovića, a vrlo brzo postalo je jasno da Hajduk ima vanserijskog igrača.

Za Hajduk je odigrao 362 utakmice i postigao čak 93 pogotka, što je impresivna brojka za fudbalera koji je većinu karijere proveo u veznom i obrambenom redu. S Bijelima je osvojio naslov prvaka Jugoslavije 1979. te dva kupa, a bio je jedan od nosilaca generacije koja je početkom osamdesetih igrala ravnopravno s najvećim evropskim klubovima.

Posebno se pamti sezona 1983./84., kada je Hajduk stigao do polufinala Kupa UEFA-e. U prvoj utakmici protiv Totenhama na Poljudu Gudelj je postigao pogodak u pobjedi 2:1, ali su Englezi revanš u Londonu dobili 1:0 i prošli zahvaljujući tadašnjem pravilu gola u gostima.

Jednako važnu ulogu imao je i u reprezentaciji. Već 1979. bio je kapiten mlade reprezentacije bivše države koja je osvojila evropski naslov, a proglašen je najboljim igračem turnira. Za seniorsku reprezentaciju debitovao je 1980., a ukupno je skupio 33 nastupa i postigao tri pogotka.

Nastupio je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., Svjetskom prvenstvu 1982. u Španiji te Evropskom prvenstvu 1984. u Francuskoj. Na Mundijalu u ŠPaniji njegove su igre bile toliko dobre da ga je francuski L‘Ékip uvrstio u idealnu postavu prvenstva. Iste godine, u utakmici protiv Bugarske u Sofiji, postao je najmlađi kapittan seniorske reprezentacije Jugoslavije.

U vrijeme kada fudbaleri iz jugoslavenskih klubova nisu mogli tako rano odlaziti u inostranstvo, bilo je gotovo izvjesno da će Gudelj, čim za to stekne uslove, završiti u jednom od najvećih evropskih klubova. Tokom godina povezivali su ga se s Real Madridom, Barselonom, Bordoom i drugim velikanima. Gudelj je kasnije govorio kako mu je upravo Real Madrid bio velika želja.

No, njegov san je završio gotovo preko noći.

U septembru 1986. godine, tokom utakmice Hajduka i Crvene zvezde na Poljudu, Gudelj je osjetio snažnu i neobjašnjivu iscrpljenost te zatražio zamjenu. Ljekarski pregledi pokazali su da boluje od hepatitisa B. Pokušavao se vratiti treninzima i fudbalu, ali bolest se vraćala i profesionalna karijera bila je završena. Imao je samo 26 godina.

Nakon završetka igračke karijere nije se udaljio od fudbala. Završio je Kineziološki fakultet, radio kao trener i instruktor, vodio Primorac iz Stobreča, Zadar, Dubrovnik i austrijski Vorvarts, radio s hrvatskim mlađim reprezentacijama, a tokom sezone 2005./06. kratko je preuzeo i prvu ekipu Hajduka. Godinama je bio važan i u sastavu Hrvatskog fudnalskog saveza, posebno u radu s mladim igračima.

O njegovom životu i karijeri Blaž Duplančić napisao je knjigu “Hajdučka priča”, dok je Tomislav Žaja snimio dokumentarni film “Ivanova igra”.

Knjigu i film Gudelj je promovisao i na prvom “Mundijalu prijatelstva” u Ulcinju 2022. godine.

dan. co. me