Preradom vune, izradom odjevnih predmeta i suvenira posljednjih godina se uspješno bave članice Udruženja “Niti” iz Bijelog Polja. Jedan od motiva da se bave time bila je i činjenica da je tokom poslenjih decenija gotovo prestao otkup vune a njena prerada gotovo zamrla. Vunu su nakon šišanja ovaca vlasnici odbacivali da bi na taj način umjesno kvalitetne sirovine postala estetski i ekološki problem, jer je poznato da ispod vune ni trava ne raste.
Imajući sve to u vidu članice “Niti” su odlučile da tu kvalitetnu sirovinu iskoriste za svoje proizvode.
“Naše Udruženje ima za cilj da obiđe više domaćinstava kako bi vunu otkupili. Ta domaćinstva, ukoliko žele, dobijaju mogućnost da vunu prerade tako što će je nakon pranja predati u vlačaru na vlačanje a potom slijedi bojenje vune. Naša je želja da se taj dio posla obavlja na prirodan način biljkama. Od tako prerađene vune u našim radionicama će se izrađivati pomenuti predmeti”, kazala je Radiju Crne Gore jedna od članica udruženja Mira Radović.
Na ovaj način se stvara višestruka vrijednost: domaćinstva neće odbacivati vunu i njome zagađivati okolinu već će od nje imati finansijsku korist, a pletilje dobiti kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode.
“Proizvođači vune, naše čuvene planinke, koje su poprilično udaljene od radionice ‘Niti’ dobiće šansu na svom pragu obavljaju poslove od koje će biti ekonomski osnažene i postati naša osnovna karika u procesu proizvodnje. Na ovaj način nastojimo da od zaborava sačuvamo tradicionalnu izradu odjevnih predmeta i suvenira”, dodaje Radović.
Nakon što sirovina dođe u njihovu radionicu za pletilje postane sve lakše, predaju se poslu i svojoj kreativnosti i uskoro su tu i gotovi proizvodi.
“U početku osnovni cilj nam je bio da sačuvamo zanat, mustre, šare te da uradimo sjedelice i ćilime ali i da stari način tkanja preinačimo u moderne tokove odijevanja. Tako su nastali orginalni šalovi, džemperi, kape, rukavice… Na tržište izlazimo po narudžbi i preporuci a od dobijenih sredstava kupujemo novu vunu”, ističe sagovornica Radija CG.
U radionici se koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom. Neki od njih se pokreću rukama dok posjeduju i one koji se pokreću nogama, donešeni su iz domova u kojima su ih koristile brojne generacije a gdje su do nedavno zbog velikih migracija bili samo svjedoci davno prošlih vremena.
Izvor:RTCG