Search
Close this search box.

Od naše kulture stvorili smo baru

Vrijeme je da svi pogledamo kakvi su nam učinci, gdje nam je kulturna diplomatija, gdje su nam ciljevi. Mi nemamo ciljeva. Mi nemamo djelovanje društva, bez obzira kojeg političkog bloka, i emancipaciju tog društva prema spolja, kao ni programe za mlade umjetnike od čega bi trebalo početi – rekao je dekan cetinjskog FDU Edin Jašarović

“Pozorište i politika” bila je široko postavljena tema razgovora doc. dr Edina Jašarovića, dekana cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti i novinara Vanje Kovačevića, u okviru pratećeg programa Manifestacije kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO.

Postavljajući odmah na početku potrebu da se razlikuje odnos politike i pozorišta, od političkog pozorišta, sagovornici su pošli od antičke definicije čovjeka kao zoon politikona, pa tako i politike, kao opšte stvari, za opštu dobrobit zajednice. Bilo da je riječ, kako je pojasnio Jašarović o kulturnoj baštini i tradiciji, ili savremenom kulturnom djelovanju i izrazu – kreativnim industrijama.

U pozorišnoj produkciji, kao uopšte kulturi, posljednjih godinu i po dana štošta ne funkcioniše, zbog nedostataka u sistemu koji su posljedica prethodnih decenija i naslanjanja na Zakon o kulturi iz 2011. godine, kada je ministar bio Branislav Mićunović.

Učesnici tribine konstatuju da treba ići u pravcu merkantilnosti i tržišne mjerljivosti kulturnih dešavanja, a da je glavni reper za to posjećenost i publika, kao konzument kulturnih programa.

Mora se razmišljati i o produkcijama koje nastaju van okvira javnih ustanova. Kako je istakao Jašarović, nije samo država pozvana da finansira pozorišnu – kulturnu produkciju. Zato ne čudi i što je ponovo, kao mantra, bilo govora o neadekvatnoj i čak, nedefinisanoj kulturnoj politici, kao što je to bilo i prethodnih decenija. Takođe, i nedovoljnoj iskorišćenosti potencijala kulturnih centara za pozorišne produkcije u svim gradovima Crne Gore. Jašarović je naveo Cetinje, kao prijestoni grad, koji čak nema kulturni centar.

On smatra da smo u regresiji, kada su u pitanju neke pozorišne kuće, a da se svi zajedno nalazimo u nekoj vrsti, kako je definisao – “postreferendumske depresije”, iako su učinjeni emancipatorski koraci u pogledu iskorišćenosti radne snage u kulturnom sektoru.

– Ne mora nužno kultura biti nacionalna definicija niti ponosa, niti identiteta, nego striktno vrijednosti – rekao je, između ostalog, Jašarović.

Matrice ćutanja i na fakultetima

Zanimljivo je i bilo akcentovanje pasivnosti i neorganizovanosti samih umjetnika i drugih aktera u kulturi, što utiče i na njihovu nevidljivost. A, koja, saglasili su se sagovornici, na neki način potiče i iz straha kulturnih radnika. „Svi akteri u kulturi se boje“, kaže Jašarović, iako su, dodaje, njihova prava elementarno ugrožena. A, kako su naveli, strah i ćutanje, prisutni su i u akademskoj zajednici na fakultetima, jer, kaže Jašarović, pojedinci su u strahu za egzistenciju.

– Izborne radnje su takve da te ubace u matricu ćutanja – kaže Jašarović, navodeći da nedostatak dijaloga dovodi i do nagomilavanja i nerješavanja problema.

Ne poštuju se ni postojeći zakonski okviri, a Jašarović smatra da su svi akteri političke scene generalno nezainteresovani za kulturu. Bitan segment koji nedostaje našoj kulturi je i kompetitivnost, pa kako kaže: “Mi smo od naše kulture stvorili baru, nema kompetencija”.

– Vrijeme je da svi pogledamo kakvi su nam učinci, gdje nam je kulturna diplomatija, gdje su nam ciljevi. Mi nemamo ciljeva. Mi nemamo djelovanje društva, bez obzira kojeg političkog bloka, i emancipaciju tog društva prema spolja, kao ni programe za mlade umjetnike od čega bi trebalo početi – rekao je Jašarović.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor