“Pozorište i politika” bila je široko postavljena tema razgovora doc. dr Edina Jašarovića, dekana cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti i novinara Vanje Kovačevića, u okviru pratećeg programa Manifestacije kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO.
Postavljajući odmah na početku potrebu da se razlikuje odnos politike i pozorišta, od političkog pozorišta, sagovornici su pošli od antičke definicije čovjeka kao zoon politikona, pa tako i politike, kao opšte stvari, za opštu dobrobit zajednice. Bilo da je riječ, kako je pojasnio Jašarović o kulturnoj baštini i tradiciji, ili savremenom kulturnom djelovanju i izrazu – kreativnim industrijama.
U pozorišnoj produkciji, kao uopšte kulturi, posljednjih godinu i po dana štošta ne funkcioniše, zbog nedostataka u sistemu koji su posljedica prethodnih decenija i naslanjanja na Zakon o kulturi iz 2011. godine, kada je ministar bio Branislav Mićunović.
Učesnici tribine konstatuju da treba ići u pravcu merkantilnosti i tržišne mjerljivosti kulturnih dešavanja, a da je glavni reper za to posjećenost i publika, kao konzument kulturnih programa.
Mora se razmišljati i o produkcijama koje nastaju van okvira javnih ustanova. Kako je istakao Jašarović, nije samo država pozvana da finansira pozorišnu – kulturnu produkciju. Zato ne čudi i što je ponovo, kao mantra, bilo govora o neadekvatnoj i čak, nedefinisanoj kulturnoj politici, kao što je to bilo i prethodnih decenija. Takođe, i nedovoljnoj iskorišćenosti potencijala kulturnih centara za pozorišne produkcije u svim gradovima Crne Gore. Jašarović je naveo Cetinje, kao prijestoni grad, koji čak nema kulturni centar.
On smatra da smo u regresiji, kada su u pitanju neke pozorišne kuće, a da se svi zajedno nalazimo u nekoj vrsti, kako je definisao – “postreferendumske depresije”, iako su učinjeni emancipatorski koraci u pogledu iskorišćenosti radne snage u kulturnom sektoru.
– Ne mora nužno kultura biti nacionalna definicija niti ponosa, niti identiteta, nego striktno vrijednosti – rekao je, između ostalog, Jašarović.
Matrice ćutanja i na fakultetima
Zanimljivo je i bilo akcentovanje pasivnosti i neorganizovanosti samih umjetnika i drugih aktera u kulturi, što utiče i na njihovu nevidljivost. A, koja, saglasili su se sagovornici, na neki način potiče i iz straha kulturnih radnika. „Svi akteri u kulturi se boje“, kaže Jašarović, iako su, dodaje, njihova prava elementarno ugrožena. A, kako su naveli, strah i ćutanje, prisutni su i u akademskoj zajednici na fakultetima, jer, kaže Jašarović, pojedinci su u strahu za egzistenciju.
– Izborne radnje su takve da te ubace u matricu ćutanja – kaže Jašarović, navodeći da nedostatak dijaloga dovodi i do nagomilavanja i nerješavanja problema.
Ne poštuju se ni postojeći zakonski okviri, a Jašarović smatra da su svi akteri političke scene generalno nezainteresovani za kulturu. Bitan segment koji nedostaje našoj kulturi je i kompetitivnost, pa kako kaže: “Mi smo od naše kulture stvorili baru, nema kompetencija”.
– Vrijeme je da svi pogledamo kakvi su nam učinci, gdje nam je kulturna diplomatija, gdje su nam ciljevi. Mi nemamo ciljeva. Mi nemamo djelovanje društva, bez obzira kojeg političkog bloka, i emancipaciju tog društva prema spolja, kao ni programe za mlade umjetnike od čega bi trebalo početi – rekao je Jašarović.