Dok većina nas odmor voli da provodi gotovo dvodimenzionalno, ležeći na nula metara nadmorske visine, pored mora, Nikšićanka Žana Todorović rijetke slobodne trenutke koristi da se popne što više.
Žana Todorović kaže da je za uspon na vrhove potrebna mentalna čvrstina i snaga volje
Ova profesorka engleskog jezika oktobarsko slobodno vrijeme iskoristila je za uspon na vrh Čačani (Chachani ili Nevado de Chachani), visok 6.075 metara, u planinskom lancu Anda u Peruu.
– Bilo je to izazovno, ali divno iskustvo. Priroda je predivna i posebna. Bila sam dio desetočlane ekipe, koju je predvodio Milutin Ilić iz Novog Sada. Prvih šest dana boravili smo u Kusku, gradu koji se nalazi na oko 3.000 metara nadmorske visine i koji je praktično živi muzej civilizacije Inka. Još sam u fazi u kojoj u glavi premotavam sva prirodna i graditeljska čuda koja sam vidjela tokom boravka u Južnoj Americi. Ipak, prva asocijacija je čarobni Maču Pikču, koji je uvršten među sedam novih svjetskih čuda – priča Žana Todorović za “Dan”.
Ističe da ništa ne može zamijeniti osjećaj koji je obuzme kada stigne do vrha i ostvari ono što je sebi zacrtala. Ipak, brojna prirodna bogatstva i čuda ljudskih ruku koja je imala priliku da vidi ostavila su na nju poseban utisak. To je onaj osjećaj koji se javlja kada posjetite krajeve koji vam podare uspomene za čitav život.
– Mnoštvo hramova, nezaboravni rudnici soli, jezero Humantaj (Laguna Humantay) na 4.300 metara, jezero Titikaka – najviše slatkovodno jezero u Južnoj Americi. Nalazi se na granici Perua i Bolivije na oko 3.900 metara nadmorske visine, vodopad Piliones na 4.600 metara, kamena šuma Imata, kanjon Kolka… Trebalo bi mi zaista mnogo vremena da nabrojim sve ono što me je ostavljalo bez daha – dočarava nam Todorović.
Ništa ne može zamijeniti onaj osećaj, govori ona, kada je stigla do vrha, ostvarila zacrtano. Ipak, vidjela je takvih prirodnih, a i čuda ljudskih ruku, da je još drži osjećaj koji možete osjetiti samo kada dođete u neki kraj, koji isključivo stvara nezaboravna sjećanja.
Za savladavanje ovih visina neophodno je, kaže, da budete fizički besprekorno pripremljeni, ali je i mentalna čvrstina jako važna, kao i snaga volje. Tako je, kaže, bilo i kod uspona na Čačani.
– Noge za sve mogu biti manje ili više spremne, ali najviše mora biti spremna glava. Čini mi se dok sami ne iskusite, ne znate šta to znači. Čačani je vulkan koji nije aktivan nekoliko stotina godina. Najviši vrh Anda u Peruu je na oko 6.700 do 6.800 metara i nalazi se sjevernije, mi smo bili u središnjem dijelu Perua. Završni uspon naše ekspedicije počeo je 5. oktobra. Nepisano pravilo je da uspon na Čačani traje dva dana, ali smo mi do vrha stigli za samo jedan dan. Krenuli smo u pet ujutru sa 4.900 metara nadmorske visine, a nakon osam sati bili smo na vrhu, na 6.075 metara. Nas osmoro stiglo je do cilja – ističe Todorović i dodaje da ona ne može bez pokreta i kretanja.
– To je način mog života. Mnogo vremena provodim u prirodi, u šumi i na brdima. Kada osvojite vrh, pogledate okolne, niže vrhove i oblake, osjetite posebno zadovoljstvo i čestitate sebi na uspjehu – naglašava Todorović.
Kaže da je u životu tražila aktivnost koja bi je odmorila od svakodnevice i to je pronašla u planinarenju.
– Uživaš, prisutan si u trenutku, zaboraviš sve ostale obaveze. Samo razmišljaš o sadašnjem trenutku, fokusiraš se na okolinu, isključiš se od svega ostaloga. Uvijek mi se sviđala ideja da kad krenete ka nekom cilju, vi ne razmišljate o onome što će vam se desiti na tom putu, već samo o tom cilju. U mom slučaju planinski vrhovi su moj cilj – zaključuje Žana Todorović.
Dan portal
