Hitna pomoć u dva navrata odbila je da izađe na teren po pozivu porodice, kao i medicinske sestre iz Doma zdravlja, pa je pacijentkinju sa operisanim srcem do Kliničkog centra Crne Gore prebacio privatni sanitet, gdje je hitno operisana zbog životno ugrožavajućeg stanja.

Suprug pacijentkinje, koji je podnio krivičnu prijavu protiv Zavoda za hitnu medicinsku pomoć i direktora te ustanove, zahtijevao je od nadležnih detaljnu informaciju o tome ko je i na osnovu kakve procjene odbio da pruži medicinsku pomoć, iako je dva puta bio upoznat sa istorijom bolesti, trenutnim stanjem i tegobama.

“Spreman sam da idem do kraja kako bih ostvario moralnu i svaku drugu satisfakciju, jer se na kraju sve svodi na to da moja supruga danas ne bi bila živa, a naša maloljetna djeca ostala bi bez majke, da nijesam imao da platim sanitetski prevoz ili našao slobodno vozilo u kratkom periodu”, stoji u dokumentima i prepiskama sa nadležnima koje je porodica dostavila “Vijestima”.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) prije desetak dana podnijelo je optužni predlog Osnovnom sudu u Podgorici protiv ljekarke S. S. Prijava je, kako su saopštili, podnijeta zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo – neukazivanje ljekarske pomoći, tako što je, “protivno svojoj dužnosti, odbila da ukaže ljekarsku pomoć licu A. V., koje se nalazilo u neposrednoj životnoj opasnosti”.

Iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć “Vijestima” nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa ovim slučajem i drugim žalbama pacijenata koji tvrde da im ljekari često objašnjavaju da zbog godina ili drugih razloga, treba da dođu sami u prostorije Hitne. Upitani su i da li su izmijenili i na koji način interna pravila trijaže.

Ni poziv koleginice iz Doma zdravlja nije bio dovoljan

Suprug pacijentkinje u dopisima nadležnima, ali i u krivičnoj prijavi koju je podnio ODT-u protiv Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore, direktora Vuka Nikovića kao odgovorne osobe u toj zdravstvenoj ustanovi i NN lica ili više njih, koji su kontaktirani putem broja 124 u dva navrata, naglašava da je A. V. kardiohirurški operisana u septembru prošle godine. Nakon nepun mjesec, precizira, u ranim jutarnjim satima, imala je jak nagon za povraćanjem, a takva situacija ponovila se pet puta. A. V. je, navodi njen suprug, tri puta u potpunosti izgubila svijest.

“U 06.18 časova pozvao sam Hitnu pomoć. U tim trenucima moja supruga je bila u potpunosti malaksala, nije mogla ni da ostane u sjedećem položaju… Objasnio sam situaciju osobi koja se javila na telefon i na to sam dobio odgovor da moramo sami da je dovedemo do Hitne pomoći. Objasnio sam da je moja supruga operisana sa otvaranjem grudnog koša, da shodno instrukcijama ljekara ne smije ni kad joj ništa ne fali bez pomoći sama da ustane ili legne u krevet… Nažalost, dobio sam instrukcije kako bi trebalo da je nosimo. Zahvalio sam osobi koja se javila jer sam ustanovio da Hitna pomoć neće mojoj supruzi pružiti medicinsku pomoći koja joj shodno ljudskim i svim drugim pravima sljeduje”, istakao je u dopisima nadležnima.

On kaže da je njegova supruga nakon tog razgovora ponovo izgubila svijest, pa se situacija malo stabilizovala, dok je on sa komšijama pokušavao da organizuje transport u sjedećem položaju na stolici. Međutim, A. V. je ponovno izgubila svijest i odustali su od transporta i pokušali da nađu privatni medicinski sanitet do Urgentnog centra. Bezuspješno, navodi njen suprug, jer su svi već imali zakazane vožnje u naredna dva i po sata.

On još kaže da je u tom periodu došla patronažna sestra Doma zdravlja, koja od izlaska iz bolnice svakodnevno obilazi pacijentkinju kako bi joj dala terapiju. Tvrdi da je i ona oko osam sati pozvala Hitnu pomoć, predstavila se i rekla gdje radi i saopštila da kao medicinski radnik smatra da pacijentkinji neophodna hitna medicinska pomoć.

Suprug pacijentkinje priča da je ista ili druga osoba kazala da ne mogu doći i pitala koliko pacijentkinja ima godina. Uz pomoć patronažne sestre, uspjeli su da nađu privatni sanitet koji je bio na terenu i došao za oko 45 minuta.

“U Urgentnom centru konstatuju vjerovatnu perikardnu tamponadu i hitno je sprovode na kardiohirurgiju, gdje je u najkraćem roku (u roku od pet do deset minuta) uvode u operacionu salu i spasavaju život, uz konstataciju da je stigla u poslednjem trenutku”, naglasio je.

Porodicu uputili na inspekciju

U odgovoru suprugu pacijentkinje, Zaštitnik prava pacijenata hitne pomoći Said Čekić i direktor ustanove Vuk Niković obavještavaju da je doktor/dispečer dužan da uzme anamnezu, odnosno obavi informativni razgovor sa pacijentom o glavnim tegobama, odredi red hitnosti, pregleda pacijenta, odredi terapiju, usmjeri pacijenta na dalje postupanje, a životno ugrožene pacijente transportuje do najbližeg urgentnog centra na dalju dijagnostiku i liječenje.

Dalje, pojašnjavaju da doktor/dispečer iz razgovora utvrđuje red hitnosti i u zavisnosti od procjene i raspoloživosti ekipa daje nalog za angažovanje tima za hitnu medicinsku pomoć za realizaciju kućne posjete ili daje smjernice za dalje postupanje pacijenta. U obavještenju se navodi i da pacijent ima pravo odbiti predloženi medicinski tretman, te u tom slučaju doktor nema pravo sprovoditi procedure i postupke određene po savremenim principima liječenja.

U odgovoru se citira tekst žalbe supruga pacijentkinje, ali i izjava ljekarke koja tvrdi da nije odbila pružanje medicinske pomoći, već objasnila da u skladu sa trijažnom procjenom takvog pacijenta treba dovesti u Hitnu pomoć, pri čemu su date instrukcije kako da se odmah organizuje transport do ambulante gdje bi bila ukazana adekvatna medicinska pomoć.

“S obzirom na to da se radilo o nespecifičnoj simptomatologiji, procijenila sam da se pacijentkinja sa takvim tegobama ne nalazi u životno ugrožavajućem stanju i da stoga treba u privatnoj režiji da bude dovedena u ambulantu radi inicijalne dijagnostike i liječenja. Sagovornik nije bio zainteresovan za kooperativnost, već je insistirao da se postupi po njegovom nahođenju i prekinuo je telefonski razgovor”, citira se izjava ljekarke.

Zaštitnik prava pacijenata uputio je porodicu pacijentkinje da ukoliko su nezadovoljni nalazom po prigovoru, može da se obrati zdravstvenoj inspekciji u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata.

Suprug A. V. u krivičnoj prijavo ističe da “nažalost, dokazi o zdravstvenom stanju moje supruge toga dana ukazuju na to da sam ja kao sagovornik (u prvom razgovoru) bio u pravu na tome što sam ‘insistirao da se postupi po mom nahođenju’, a da ne govorim o drugom razgovoru kada je ignorisana procjena medicinskog radnika koji je došao u redovnu patronažnu posjetu.

“Da li je u pitanju samo sujeta dispečara sa kojim smo razgovarali, neznanje, nestručnost ili nebriga o stanju pacijenata, zla namjera, poslovni protokol Zavoda za HMP CG da se ne izlazi na teren osim da se konstatuje smrt ili nešto ostalo, nadam se da će utvrditi istraga, uz vjerovanje da postoje elementi za pokretanje krivičnog postupka”, naglasio je on.

Ljekarska komora obećala pomoć iz svojih nadležnosti

Suprug A. V. obraćao se i Ministarstvu zdravlja, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, te Ljekarskoj komori. Ministarstvo zdravlja proslijedilo mu je izjašnjenje Zavoda, u kojem su tvrdili da je sproveden postupak kod Zaštitnika prava pacijenata i dostavili objašnjenje koje su prethodno poslali i suprugu pacijentkinje.

Ljekarska komora obećala je da će u okviru svojih ingerencija tražiti da se utvrdi identitet lica sa kojim je suprug pacijentkinje, u teškim trenucima, imao komunikaciju i da se u odnosu na tu osobu preduzmu zakonske mjere.

“Vaše iskustvo ukazuje da sistem mora da preduzme određene preventivne mjere poput snimanja poziva koji se upućuju Zavodu za hitnu medicinsku pomoć od strane građana, kako se ove, po život opasne situacije, ne bi ponovile”, napisala je, pored ostalog, predsjednica Ljekarske komore Žanka Cerović.

izvor.vijesti.me