Dogovaranje cijena u Sjedinjenim Američkim Državama i evropskim državama dovodilo je do milijardskih kazni kompanijama, hapšenja bankarskih trgovaca i zatvorskih presuda direktorima. Predmeti iz bankarstva, trgovine hranom i vitaminske industrije pokazuju da odgovornost za gušenje konkurencije može biti i lična.

Piše: Nina DIMITRIJEVIĆ

Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi iz američke prehrambene industrije. Bivši predsjednik i izvršni direktor kompanije Bumble Bee Foods Christopher Lischewski osuđen je 16. juna 2020. na 40 mjeseci zatvora i 100.000 dolara novčane kazne zbog vodeće uloge u dogovaranju cijena konzervisane tunjevine.
Sud je utvrdio da je dogovor obuhvatio prodaju vrijednu više od 600 miliona dolara. Kompanija Bumble Bee kažnjena je sa 25 miliona dolara, dok je kompaniji StarKist izrečena kazna od 100 miliona dolara. Još trojica rukovodilaca priznala su krivicu i svjedočila na Lischewskom suđenju.
Milionske kazne izrečene su i evropskim trgovcima. Belgijski organ za zaštitu konkurencije je 2015. zaključio predmet koordinisanog povećavanja maloprodajnih cijena proizvoda za ličnu njegu, higijenu i čišćenje.
Među kažnjenim učesnicima bili su lanci Colruyt, Delhaize, Cora, Intermarché, Makro i Mestdagh, kao i veliki dobavljači. Dogovaranje je obuhvatalo period od 2002. do 2007. godine, a dobavljači su prenosili informacije između trgovaca o planiranim povećanjima cijena. Ukupne kazne iznosile su oko 174 miliona eura. U ovom predmetu potvrđene su novčane sankcije kompanijama, a ne hapšenja njihovih čelnika.
Ogromne sankcije nijesu zaobišle ni banke. U SAD su Citicorp, Barclays, JPMorgan i Royal Bank of Scotland — RBS u maju 2015. pristali da priznaju krivicu za dogovaranje radi manipulacije kursom dolara i eura na deviznom tržištu.
Citicorp je prihvatio kaznu od 925 miliona dolara, Barclays 650 miliona, JPMorgan 550 miliona, a RBS 395 miliona dolara. Zbir tih krivičnih novčanih kazni iznosio je 2,52 milijarde dolara. Barclays je prihvatio i dodatnih 60 miliona dolara kazne zbog kršenja ranijeg sporazuma sa tužilaštvom.
Evropska komisija je u decembru 2021. u predmetu deviznog kartela poznatog kao „Sterling Lads“ izrekla ukupno 344,4 miliona eura kazni bankama HSBC, Credit Suisse, Barclays i RBS. Utvrđeno je da su pojedini trgovci razmjenjivali osjetljive informacije i povremeno koordinisali trgovanje preko internet grupe. UBS je dobio imunitet od novčane kazne jer je otkrio kartel.
Bankarske istrage uključivale su i lišenje slobode. Tom Hayes, bivši trgovac finansijskim derivatima u UBS-u i Citigroupu, uhapšen je u Velikoj Britaniji u decembru 2012. u istrazi povezanoj sa referentnom kamatnom stopom LIBOR. Kasnije je osuđen na 14 godina zatvora, a kazna mu je smanjena na 11 godina.
Međutim, nakon što je proveo približno pet i po godina u zatvoru, njegova osuđujuća presuda poništena je odlukom britanskog Vrhovnog suda 23. jula 2025. Istovremeno je poništena i presuda bivšem trgovcu Barclaysa Carlu Palombu u predmetu EURIBOR. Ovi slučajevi pokazuju zašto izvještavanje o hapšenjima mora obuhvatiti i konačne sudske odluke.
Među najpoznatijim međunarodnim kartelima bio je i vitaminski kartel. Kompanije su dogovarale cijene i tržišne udjele za vitamine korišćene u prehrambenoj, farmaceutskoj i industriji stočne hrane.
U američkom postupku 1999. godine Hoffmann-La Roche kažnjen je sa 500 miliona dolara, a BASF sa 225 miliona dolara. Lična odgovornost obuhvatila je i rukovodioce: Kuno Sommer, bivši direktor svjetskog marketinga Rocheovog odjeljenja za vitamine i fine hemikalije, osuđen je na četiri mjeseca zatvora i 100.000 dolara kazne zbog učešća u kartelu i davanja lažnih izjava istražiteljima.
Zajedničko ovim predmetima bilo je dokazivanje dogovora kojim se ograničava konkurencija — kroz koordinaciju cijena, razmjenu povjerljivih informacija ili podjelu tržišta. Visoka cijena sama po sebi nije dokaz kartela. Kada se zabranjeni dogovor dokaže, navedeni slučajevi pokazuju da posljedice mogu obuhvatiti i kazne kompanijama i zatvor za odgovorne pojedince.