Dvadesetjednogodišnji Alen Emšija iz Plava je bez premišljanja skočio u Moraču i iz nje izvukao ženu, koja se bacila sa podgoričkog Visećeg mosta u ledenu rijeku u namjeri da okonča život. Srećom po nju, u trenutku nesreće, kraj vode se našao Alen, i ne samo on, ali jedini je imao hrabro srce da po januarski hladnom danu skoči u vodu i spasi nepoznatu osobu.

Alen, koji se u slobodno vrijeme bavi planinarenjem, u razgovoru za Portal RTCG kaže da je i njegova baba tragično nastradala tako što se utopila u rijeci, a nije imao ko da joj pomogne i spasi njen život. Upravo je to bio prelomni trenutak njegovog herojskog čina.

“Vraćao sam se iz centra grada prema mostu Milenijum. Dok sam šetao ugledao sam dva uniformisana lica (policajca i policajku) kako trče prema obali Morače. Pomislio sam da se nešto dešava, da jure nekoga da uhapse, pa hajde da vidim o čemu se radi. Krenuo sam za njima. Stigli smo do mosta, gdje sam ugledao kako je jedna žena upala u rijeku”, kaže Alen, inače nezaposleni medicinski radnik.

Zatim su se, kako dodaje, spustili prema obali koliko su bliže mogli.

“Međutim, tu se nalazila neka litica koju nijesmo mogli da savladamo, a koja je bila visine oko 5-6 metara. Policajci su otrčali okolo, prema drugoj obali. Ja sam ugledao jedno stablo koje se spušta do obale i u trenutku odlučio da probam da se preko njega spustim do obale i pomognem ženi koja se davi. Uhvatio sam se za njega i spustio se. Odmah sam skinuo odjeću i uskočio u vodu kako bih što prije uhvatio ženu da je voda ne bi odnijela”, priča Alen za naš portal.

Kaže i da zbog adrenalina nije osjećao hladnu Moraču: “Adrenalin je bio veliki. Hladnoću sam tek osjetio kasnije kad sam vidio da je žena na sigurnom. Uspio sam da dođem do nje i da je izvučem na obalu”.

Bila je, kaže, živa, a u jednom momentu mu je rekla: “Pusti me”.

“Vjerovatno je bila potresena. Dok sam je izvlačio iz vode vidio sam da su i policajci došli do obale. Nakon toga oni su zvali Hitnu pomoć i odradili svoj dio posla. Razmišljao sam da odem, da ih pustim da rade svoj dio posla, ali me zadržala samo pomisao da je moja baba poginula tako što se utopila u rijeci, a niko nije imao da joj pomogne”, navodi ovaj hrabri mladić.

Nakon što se uvjerio da je žena na sigurnom bilo mu je, kaže, lakše.

“Mogu reći da mi je savjest čista, jer da joj nijesam pomogao, proganjalo bi me to cijelog života. Pošto sam često plivao u hladnoj vodi u Plavskom jezeru, trenutna situacija i hladnoća vode mi nije u početku pravila problem, ali hladan vjetar jeste. Ipak, sve je na kraju odlično prošlo i dobro se završilo, što je i najvažnije”, kazao je Alen.

Priznaje i da nije slutio da će ovaj događaj privući toliku pažnju javnosti.

“Apelujem da svi povedemo računa na ljude oko sebe, da ljudi pokušaju da pomognu u nevolji koliko mogu. Moja porodica i ja smo imali nekoliko nesrećnih okolnosti, od kojih je jedna bila da nam je u požaru izgorjela kuća, ali uz pomoć naših Plavljana i Gusinjana i ostalih ljudi dobre volje napravili smo novu u kojoj sada živimo”, ističe Alen, koji živi kod sestre u Podgorici, koja je podstanar.

Nada se, kako kaže, da nikad u životu neće doci u sličnu situaciju, a volio bi da bude dio Gorske službe spasavanja ili vatrogasne jedinice, što još jednom potvrđuje humanu stranu ovog mladića iz Plava.

Izvor:RTCG