Oproštaj legende Lovćena i dugogodišnjeg reprezentativca Crne Gore

Rukometaši Lovćena u subotu protiv Budućnosti odbranili su trofej Kupa Crne Gore (32:25), a već dan kasnije odigrali posljednji meč u sezoni savladavši Sutjesku (41:30) u 22. kolu SBbet Prve lige.

Bio je to i posljednji put da se na terenu u ulozi igrača pojavio Igor Marković.

Jedna od legendi Lovćena odlučila je da u 41. godini stavi tačku na igračku i potpuno se posveti trenerskoj karijeri, koju je počeo radeći s drugim timom kada se prije dvije godine vratio u matični klub.

– Zadovoljan sam karijerom. Da mogu da vratim vrijeme, uradio bih isto i izabrao rukomet. Sve je počelo kod legendarnog Miška Popovića prije 30 godina, a zahvalan sam svim saigračima, trenerima, upravama klubova za koje sam nastupao, naravno i navijačima – priča Marković za Pobjedu.

– Sa 18 godina priključen sam prvoj ekipi i trenirao s timom koji je igrao Ligu šampiona. Prvi profesionalni ugovor s Lovćenom potpisao sam 2002. godine, potom osvojio trofej Kupa nekadašnje državne zajednice u Beogradu. Tokom selektorskog mandata Veselina Vujovića debitovao sam za Srbiju i Crnu Goru 2004. godine.

Lijevo krilo sa Cetinja u karijeri je nastupalo i za Budućnost, kuvajtski Al Kurin i pet godina za mađarski Komlo.

– Odavno sam imao plan da završim karijeru u Lovćenu. Mislio sam da ću se oprostiti prošle sezone, ali osjećao sam se dobro i odlučio da odigram i ovu takmičarsku godinu. I sada se dobro osjećam, ali mislim da je vrijeme za kraj i da se nečemu predam 100 odsto. Uvijek sam želio da budem trener, spreman sam da učim i napredujem, a kakav ću biti u tom poslu pokazaće vrijeme – kazao je Marković.

Najljepše momente u karijeri doživio je, kaže, igrajući u dresu s crnogorskim grbom.

– Najljepša uspomena je prvi meč reprezentacije Crne Gore. Nikad neću zaboraviti osjećaj dok smo pjevali himnu, i sad se naježim kad se toga prisjetim. Mnogo je nezaboravnih momenata iz reprezentacije – pobjede nad Švedskom, Njemačkom i mnoge druge, učešća na Svjetskom i evropskim prvenstvima… Osvojio sam mnogo trofeja u klupskoj karijeri, generalno se sjećam samo dobrih stvari – priča Marković, koji je poslije Lovćena najduže nastupao za Komlo.

– Proveo sam tamo pet prelijepih godina, osjećao se kao kod kuće. Sve se bilo poklopilo i boravak u Mađarskoj nikad neću zaboraviti. Mnogo poruka sam dobio posljednjih dana od prijatelja iz Komloa.

Gile Marković kao trener?

– Trenutno sam u ŽRK Budućnost gdje radim sa djevojčicama 2008. i 2009. godišta, a posebna mi je čast što ću voditi juniorsku selekciju na Svjetskom prvenstvu ove godine. Biće to pravo vatreno krštenje. Radio sam u Lovćenu s mlađim igračima, sada vodim djevojčice i siguran sam da će biti prelijepo iskustvo. Lijepo je kad vidiš da neko upija tvoje savjete i napreduje. Možda će to što radim sa ženskom ekipom smiriti moj temperament – priznaje Igor Marković da je kao igrač imao ,,nezgodan“ karakter i uvjerava da će kao trener biti drugačiji.

– Sigurno hoću. Vjerujem da je moj trenutni angažman dobar za mnoge stvari