Search
Close this search box.

Gradjani sa sjevera opet diskriminisani, jedna pravila NKT za gradjane Podgorice i južnih opština, a jedna za gradjane sjevera

Zašto u Plavu i Pljevljima ne može, a u Budvi i Podgorici može? Ugostitelji i građani iz dva grada na sjeveru Crne Gore se žale na selektivnost i diskriminaciju mjera NKT-a. Zbog epidemološke situacije u Crnoj Gori, mjere koje donosi Nacijonalno kordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) su sve oštrije. To mnoge pogađa, a i puno je onih koji se žale kako nisu uvjek logične i da su ponekad diskriminatorske, što naglašavaju ljudi na sjeveru Crne Gore. naročito građani sjevera.

Najbolji primjer “duplih aršina” je opština Plav, u kojoj su, već neko vrijeme, zatvoreni ugostiteljski objekti, iako u tom gradu nema niti jedan registrovani slučaj oboljenja od Covid-19. U Budvi, koja ima 80 aktivnih slučajeva ili 416 oboljelih na 100.000 stanovnika, nema nikakvih posebnih ograničenja.

Predsjednik Opštine Plav Mirsad Barjaktarović je pisao NKT-u i tražio da se dozvoli rad ugostiteljskih objekata. On je podsjetio na to “da plavski ugostitelji značajan dio svojih prihoda ostvaruju tokom jula i avgusta”, i upozorio da bi dalja zabrana rada “imala nesagledive posledice po njihovu likvidnost”. Prvi čovjek opštine je otkrio da ugostitelji “na dnevnom nivou” obraćaju lokalnim vlastima “za pomoć u ublažavanju mjera”.

                     Predsjednik opštine Plav Mirsad Barjaktarević

Bajraktarević je predložio da ugostiteljski objekti mogu raditi, uz skraćeno radno vrijeme, do 22h kao što je to slučaj sa Podgoricom, koja je u daleko goroj epidemiološkoj situaciji od Plava.

Građanin Plava Rasit Marković smatra da se radi o velikoj nepravdi i diskriminaciji. “Plav u drugom talasu nema niti jedan slučaj nakon Montenegro corona free države, a, zamislite, donosi se odluka da se zatvore lokali i ćevapdžinice, dok marketi i kladionice ostaju da rade. Plav bez ijednog slučaja, a vlasnici lokala u Podgorici se bune i traže da im se dozvoli rad i nakon 22 časa. Pa ima li tu ikakve logike? Kaže ministar zdravlja da možemo mi sa sjevera na imanja. Najbolje da ne možemo na svoje. I još da mu predamo ključeve grada pa da čini sa njim šta hoće”, kaže Marković.

On ocjenjuje da su gradovi na sjeveru Crne Gore “u istom košu” i brine kako će se snaći ugostitelji od kojih su, naglašava, mnogi njegovi lični prijatelji. “Mnogi plaćaju kirije i dažbine, plate i namete državi”.

Lale Cerović, vlasnik hotela ‘Taša’ u Pljevljima je jedan od ugostitelja koji se nije ustručavao da javno progovori o diskriminatorskim mjerama NKT-a.

“Ovo je  katastrofa, u najmanju ruku. Selektivno se radi, kao i obično. Građani Pljevalja se osjećaju diskriminisano. Uporno pričaju da rade na razvoju sjevera, a sada se vidi koliko to žele i koliko ga razvijaju. Od tih njihovih priča godinama nema ništa. Sjete se Pljevalja kada treba  novca od prirodnog bogastva. Doveli su grad do siromaštva koje se ne pamti u ovim krajevima”, kaže Cerović.

On stanje u Pljevljima opisuje kao “totalni kolaps”. “Narod dinara nema. Ugostitelje su zatvorili. Minimum 300 ljudi živi od ugostiteljsva. Ljudi traže billo šta da rade da bi zaradili i preživljeli. Ali ne mogu ništa da nađu; svugdje je višak radnika. Ako se nastavi ovako još 15 dana, doći će do otimanja  i pljački. Narod je na rubu egzistencije”,  upozorava Cerović.

On se, kao ugostitelj, osjeća diskriminisano zbog selektivnosti. “Neko može, a neko ne može da radi. Nije postajao nijedan razlog da budemo zatvoreni”.

Pljevljak Božo Medojević kaže da epidemiološka situacija u Pljevljima nije sjajna, “ali složićemo se, ni u ostalim gradovima nije nešto drugačija, pogotovo što se tiče primorja”.

“Na primjer. situacija u Budvi i Kotoru je gotovo identična, a oni nemaju skoro nikakve mjere. Građani Pljevalja i, uopšte, sjevera su na svaki mogući način diskriminisani i o njima se ne vodi računa”, kaže Medojević.

On pita: “Ako vodimo računa o zdravlju, znači li to da treba da umremo od gladi?” Prigovara državnoj i opštinskoj vlasti da se “prave slijepe i ni na koji način ne pomažu svoje građane, niti im olakšavaju život u ovim itekako teškim vremenima”.

Medojević ima još pitanja, nakon konstatacije da je kovid-19 mala briga, koliko ima ostalih.

“Gdje su ti borci za zdravlje i taj NKT kad gotovo 100 i više dana živimo pod enormnim zagađenjem? Gdje je taj NKT kad ljudi masovno obolijevaju od karcinoma i plućnih bolesti? Zašto je taj virus strašniji na sjeveru nego u centralnom i južnom dijelu Crne Gore?”

Medojević smatram da Vlada hitno mora da reaguje i pritekne u pomoć građanima sjevera Crne Gore. U protivnom, “ako se ove mjere produže, bojim se da ćemo umirati od gladi a ne od virusa.

Autor:www.pcnen.com

V. Vujisić

Ista situacija je i u ostalim optinama na sjeveru od Bijelog Polja, Berana do Rožaja.

Od uvođenja opštih i posebnih privremenih mjera radi sprječavanja širenja virusa COVID-19, primjetno je da raste broj naših sugrađana koji poštuju mjere i tako pokazuju odgovornost i brigu o javnom zdravlju.
Ipak, postavlja se pitanje opravdanosti pojedinih mjera. Jedna od njih je zabrana rada automata za kafu, uz objašnjenje da bi se stvarale gužve i povećavao rizik od prenošenja virusa.
Ako posmatramo redove građana koji se svih ovih dana mogu vidjeti ispred zgrada Elektroprirede, Pošte ili poslovnica banaka i
telekomunikacionih operatera, logično je zapitati se je li došlo vrijeme za korekciju uvedenih mjera.
Takođe, nakon jutrošnje izjave ministarke ekonomije Dragice Sekulić da se ne smije očekivati dodatno zatvaranje privrede, opravdano je i postaviti pitanje da li ima razloga da se ugostiteljskim objektima u
Bijelom Polju i dalje zabranjuje rad?
Ukoliko do otvaranja istih ne dođe, bjelopoljski ugostitelji bi bili diskriminisani u odnosu na podgoričke npr. i imali bi puno pravo da zahtijevaju dozvolu za rad, naravno
uz poštovanje uvedenih mjera i sa ciljem oporavljanja male privrede koja ulazi u veliku krizu.
Autor: Fejsbuk portal Vijesti Bijelo Polje
NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor