Turisti koji se za fotografiju veru na skelu iznad kanjona, snijeg u oktobru i ljetnji dani u novembru, kamioni koji ne poštuju zabrane prolaska i manji konflikti, saobraćajne gužve, kompleksni i zahtjevni radovi, samo su dio dešavanja koja su obilježila prvu godinu radova na rekonstrukciji mosta na Đurđevića Tari.

Iako je obnova 170 metara visokog i 365 metara dugog mosta ozbiljan inženjerski poduhvat, posao pod budnim okom kanjona Tare dodatno komplikuju ljetnje vrućine i vreva koju pravi mravinjak posjetilaca i automobila, koji se vrzmaju pristupnim putevima sa pljevaljske i žabljačke strane, fotografišu i čekaju otvaranje rampi za nastavak putovanja.

Obnovu mosta kroz donaciju od 7,05 miliona eura, sprovodi Narodna republika Kina preko firme “Shandong Luqiao Group” dok je domaća Uprava za saobraćaj zadužena za kontrolu posla. Most je izgrađen 1940. godine i nalazi se u Nacionalnom parku “Durmitor” i upravo tu se krije njegova zamršenost jer sve odluke, faze i potencijalne radove, izmještanja skela i mašina, moraju da prođu dogovore izvođača, Uprave, Nacionalnih parkova, Agencije za zaštitu životne sredine, Uprave za zaštitu kulturnih dobara…

Da kineski radnici na skelama rade paralelno dok turisti na most ulaze uprkos rampi i znaku zabrane, uvjerile su se i “Vijesti” tokom posjete ovom istorijskom zdanju.

Most zatvaraju do jeseni

Koordinator i menadžer projekta ispred Uprave za saobraćaj Radojica Poleksić, pojasnio je da su sa radovima trenutno par procenata iznad plana i da je završeno oko 60 odsto posla. Naglasio je da se radi obnova mosta i pristupnih puteva ukupno dugih oko kilometar, da je projekat izuzetno složen i zahtjevan te da je bilo dosta problema, koje su rješavali sa izvođačem.

Poleskić je istakao da se do kraja godine očekuje završetak glavnih radova, dok upotrebnu dozvolu očekuju do jula 2027. godine.

“Svakodnevno se javljaju problemi, to su problemi tehničke prirode koje rješavamo održavanjem sastanaka, komentarisanjem, pribavljanjem saglasnosti i mišljenja svih nadležnih institucija, do danas bilo je dosta izazova i po pitanju skele i tehničkih stvari koje smo do sada uspješno rješavali a nadam se da ćemo riješiti i ostale probleme koji se budu javljali do kraja ovog projekta. Najveći šok za mene je bio kad je namotirana skela na prvom polju i kada sam pri dolasku na gradilište vidio turiste, kako na njoj rade selfije i fotografišu. To je svakodnevna pojava, to ne možemo nikako da zabranimo. Iskreno rečeno, nigdje u svijetu ne možete vidjeti da se ovakav objekat rekonstruiše a da je dozvoljen kolski i pješački saobraćaj. Zbog lokalnog stanovništva i značaja mosta, pravili smo kompromis i prilagođavali izvođenje radova, kako bi most bio u funkciji koliko je god to moguće, ali i značajno ometali izvođača u njegovoj dinamici”, naglasio je Poleksić.

Dodao je da su kontaktirali Ministarstvo unutrašnjih poslova da pomogne, jer je tokom sanacije stubova i lukova zabranjen teretni saobraćaj, ali su kamioni i dalje prolazili pa su postavljene patrole, a stanje se poboljšalo.

Tih scenarija ipak, kako kaže, više neće biti jer će uskoro potpuno zatvoriti most na oko dva i po mjeseca, pa se nada da će vremenske prilike poslužiti da obave dio planiranih radova na kolovozu. Poleksić je dodao da mu je kao građevinskom inženjeru, čast i zadovoljstvo da učestvuje u rekonstrukciji mosta i da mu je to vrhunac karijere, ali da mu dah zastane svaki put kada dobije poziv sa Tare od pomisli da se nešto dogodilo zbog kompleksnosti posla. Istakao je da rizik uvijek postoji jer i skela ima ograničenja, pa na jednom njenom dijelu može istovremeno da stoji samo pet osoba.

Poleksić je naglasio i da se Kina projekta prihvatila zbog istorijskih ratnih filmova, da poslom rukovodi njihova Agencija za međunarodnu ekonomsku saradnju, dok Crna Gora vrši kontrolu kvaliteta, izdaje građevinsku dozvolu i prateće elaborate – pa je do sada uloženo 200.000 eura. Najavio je da će nakon radova u dogovoru sa konzervatorima odlučiti da li će se raditi dekorativna rasvjeta, dok je planiran i vidikovac sa žabljačke strane na obali u blizini mosta.

Klima diktira sve

Izvođač “Shandong Luqiao Group” je po Zakonu o izgradnji objekata morao da zaposli crnogorske inženjere, a jedan od nih Konstantin Dragović je kazao da je i njemu velika čast da radi na ovom projektu, posebno jer pripada mlađoj generaciji koja preuzima znanje i iskustvo starijih kolega. Istakao je da cijeni dobijenu priliku, ali da su im dani mješoviti i dinamični zbog komunikacije sa investitorom, nadzorom, oko zaštite na radu i životne sredine, koordinacije sa mještanima…

Upitan o upečatljivim događajima tokom radova, istakao je da je prvi prvoj obustavi saobraćaja čuo mnogo različitih izgovora građana koji bi da prođu mostom, a među njima i da im je zagorio ručak…

“To mi je ostalo najupečatljivije, jer se iz toga i naše ljubaznosti da izađemo u susret, krenulo u zloupotrebu. A kasnije iz te zloputrebe koju smo htjeli da zaustavimo, bilo je nekih potencijalnih problema i konflikta. Većina je svakako poštovala mjere pa sada nema problema po tom pitanju. Neću licitirati sa datumima, ali nakon zatvaranja, planiramo da most vratimo u funkciju već polovinom oktobra. Ostale radove ćemo izvoditi ako dozvole vremenski uslovi, jer je kanjon Tare takav da se ne mogu predvidjeti. Prošle godine smo imali snijeg u oktobru, pa nakon toga ljetnje vrijeme…. Takva je klima mikrolokacije i ne možemo da budemo sigurni šta će biti”, naveo je on i dodao da na mostu radi oko 70 radnika investitora i domaćih kooperanata, te da će ih toliko biti i ubuduće.

Nadzor na projektu radi kompanija “Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja”, a njihov inženjer Milan Krstić je potvrdio da radovi idu malo ispred dinamičkog plana, da je posao izazovan a most konstrukciono neprevaziđen. Istakao je da je most star 86 godina, da je pretrpjeo mnogo saobraćaja, ratova, oštećenja i sanacije, ali da će i nakon obnove ostati u upotrebi još pola vijeka.

“Rekonstrukcija mosta je veoma zahtjevna, komplikovana i upotrijebili smo i nove materijale da bi poboljšali nosivost mosta, kao što su karbonske trake i druge sanacione materijale. Poslije sanacije most će biti upotrebljiv još oko 50 godina, ali će biti ograničenja za teretni saobraćaj, jer su kamioni značajno teži nego što su nekada bili, pa će most ostati turistička atrakcija za lagani saobraćaj. To će se definisati i biće naznačeno kroz saobraćajnu signalizaciju… Radni dani nam počinju sastancima na kojima utvrđujemo šta ćemo da radimo i kontrolišemo, sprovode se ispitivanja u svim fazama projekta…”, naveo je Krstić.

Reditelji bi opet da “ruše”

“Vijesti” su pri posjeti prisustvovale jednom od manjih susreta nadležnih za ovaj projekat, a posao je izuzetno kompleksan jer se o svakom detalju pregovara sa više adresa, radi prevod na kineski i utvrđuju nadležnosti, troškovi i dalji koraci.

To, ipak, ne osjete oni koji posjećuju ovo mjesto, jer je uprkos suncu koje je bilo u zenitu, ovo betonsko zdanje posjetio je veliki broj turista koji su vrijeme iskoristili za fotografisanje i šetnju po mostu. Među brojnim posjetiocima, par iz Velike Britanije je kazao da su srećni što su uspjeli da obiđu most prije zatvaranja. Naveli su da su u Crnoj Gori sedam dana i da borave na primorju, dok su na sjever države došli isključivo zbog posjete ovom mjestu.

“Predvidjeli smo jedan dan za ovo putovanje i nismo se nimalo pokajali što smo došli. Ovo je zaista istorijska građevina i treba da budete srećni što imate takvu znamenitost u Crnoj Gori. Bili smo na Skadarskom jezeru a planiramo da posjetimo i Crno jezero”, naveli su oni.

Među turistima bilo je i mnogo onih iz orijentalnih zemalja, odnosno Japana, Koreje, Kine i drugih, dok su neki od njih kazali da nisu znali da kompanija iz tog dijela svijeta radi rekonstrukciju tako važnog projekta. Kanjon i mostu su privukli i turiste iz Španije, koji su rekli da su Crnu Goru posjetili isključivo zbog pejzaža i da se apsolutno nisu razočarali.

Iako niko od turista sa kojima su “Vijesti” razgovarale nije pominjao filmove, obnovu mosta i njegovu upotrebu makar još pola vijeka, uz eventualni ulazak u Evropsku uniju, Crnoj Gori bi se opet mogla ukazati prilika da se Đurđevića Tara nađe na velikom platnu. Most zasigurno inspiriše oči i umove širom svijeta, jer su između 1960. i 1970-ih snimljena dva filma na ovoj lokaciji – jugoslovenski “Most” i britansko-američki “Sila sa Navarona” i to oba sa temom njegovog rušenja.

Tako upečatljivi most i njegovih pet betonskih lukova u novom ruhu, ulivaju nadu da bi se osim točkova automobila, stopa turista i vidikovaca, obroncima kanjona Tare nekada mogle opet prošetati i filmske ekipe…

Posluju slabije, ali su strpljivi

Oko samog mosta na Đurđevića Tari radi više šopova za suvenire, restorana, zip lajna i drugih malih biznisa. “Vijesti” su pri posjeti mostu razgovarale i sa jednim od vlasnika ovih objekata, koji je nezvanično kazao da im posjete još nisu na ranijem nivou, ali da očekuju da se to promijeni po završetku rekonstrukcije.

On je naglasio da su posjete otežane zbog izmjena režima saobraćaja, te da je rokom radova na lukovima i stubovima mosta bilo i prašine, zbog čega im na momente nije bilo lako.

“Promet je opao, ali mislim da ćemo to nadoknaditi nakon što se radovi završe. Bez strpljenja se ne može, jer se saobraćaj naizmjenično pušta na dva sata pa kolone budu velike a ljudi nervozni što čekaju, što svima pravi probleme. Vjerujemo da će ga završiti naredne godine, pa da se vratimo starom poslu”, naveo je on.

Najavio je da očekuje da će most nakon obnove biti mnogo ljepši, što bi trebalo da uveća broj turista.

Radova nije bilo od 1986.

Most na Đurđevića Tari građen je od 1938. do 1940. godine, dok je izvođač bilo beogradsko preduzeće “Andonović” iz Beograda. Rješenje mosta je izabrano na osnovu međunarodnog konkursa koji je raspisalo Ministarstvo građevina tadašnje Kraljevine Jugoslavije 1937. godine, a izrabrano je rješenje profesora Mijata Trojanovića.

Radovi na rekonstrukciji mosta počeli su zvanično u julu prošle godine a planirano je da se završe za osam mjeseci, s tim da se tokom zimskih mjeseci obnova ne sprovodi zbog vremenskih uslova.

Narodna Republika (NR) Kina je sa Vladom Crne Gore 2018. godine potpisala Sporazum u vezi s rekonstrukcijom Mosta na Đurđevića Tari, dok je pravni osnov za početak realizacije projekta zaključivanje ugovora o donaciji novca koji je potpisan u decembru 2020. godine.

Posljednja rekonstrukcija mosta rađena je 1986. godine kada su otklonjeni defekti i oštećenja, koji su ugrožavali betonsku konstrukciju mosta.

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je 21. marta prošle godine Upravi za saobraćaj izdalo građevinsku dozvolu za obnovu ovog mosta.

vijesti